VOŽNJA…

Već u prvom momentu kada se sednete za volan, možete primetiti sve pozitivne karakteristike enterijer koji su malo pre bili tema. Jednostavno, kompletan enterijer u novoj Astri veoma dobrog kvaliteta, pa se veoma lako može videti gde odlazi jedan deo novca. Zahvaljujući podešavanju sedišta u šest pravaca i opcijom za podešavanja volana, možete zauzeti pravilan i udoban položaj. Preglednost u nazad je korektna, C stubovi jesu veliki (kao je to danas moderno), ali opet nisu preveliki da bi totalno zaklanjali vidik. Sami nasloni za glavu putnika za zadnjoj klupi malo zaklanjaju pogled kroz zadnje staklo, pa je korisno ukoliko se vozite sami, da te naslone spustite.
Mali prozori između C stuboba omogućavaju još malo smanjene „mrtvog ugla“, opet ne nešto previše, ali dovoljno da u nekim situacijama pravi razliku. Za asistenciju parkiranja u nazad, tu su parking senzori pa ako ih već imati u ponudi, treba ih obilato i koristiti. Pre laganog pokreta ključa za start motora, neophodno je pritisnuti pedalu kvačila, inče će u suprotnom motor odbiti da se pokrene. Iako nekom može malo da smeta, ovo je već duže vreme standardna stvar, tako da samo kratak period navikavanja ovo rešava. Ono što može da smeta malo duže se odnosi na poziciju pedala gasa, gde sa njene desne strane jednostavno nema ni malo prostora. Tako će vam desna noga konstantno „kliziti“ o centralni stub, što može malo da smeta ili iritira, pa se mora steći navika da se jednostavno pedela gasa ne pritiska punim stopalom. Nakon starta motora, može sedirektno čuti rezultat želje proizvođača da motor veoma tihi radi, pa ćete ga je na leru bukvalno jedva čuti.
{youtube}ByiquUkjNk4?qv=hd720|640|360{/youtube}
Naravno, već nakon dodavanja gasa i prelaska u „veću turu“, motor se sasvim lepo može čuti, što je u slučaju sportskijih modela i pozitivna karakteristika. Sam zvuk ipak nije ništa specijalno, posebno za one koji očekuju „ne znam šta“, već je u pitanju malo lepši standardni 4-cilindrični zvuk prigušen kroz Euro5 normu. Nakon starta, sledi neophodna interakcija sa kontrolama, odnosno pedalama i menjačem. Tvrdoća pedala je optimalna, kvačilo „grize“ na odgovarajućem mestu, a i sam raspored je dobar. Jedini detalj koji kod nožnih kontrola može da smeta se odnosi na upotrebu „fly by wire“ rešenja, što znači da pedale nemaju nikakvu mehaničku sa leptirom gasa, menjačem itd. Elektronska kontrola je moderno rešenje koje danas svi koriste, a kao prednost bi trebala da bude mnogo brža reakcija na komande vozača. Ipak, kod većine novih automobila je ceo sistem podešen tako da pruže „glatikije“ informacije na uštrb brze reakcije komandi. Kod Astre J, ovo se najbolje oseća kod pedala gasa, odnosno na njenu malo sporiju reakciju kada je ista pritisnuta do kraja. Naime, pod punim gasom i nakon toga naglim puštanjem pedale, postoji delić sekunde u kojem je pedala otpuštena, ali se motor ponaša kao da je još pod punim gasom. Ova karakteristika nije baš povoljna kada je želja brzo, sportsko menjanje brzina, pa je u ovim situacijama neophodno malo navikavanja.
{youtube}yzrCxNjCnf8?qv=hd720|640|360{/youtube}
Sam 6-stepeni menjač je veoma dobar, ne preterano dugog hoda, precizan i veoma prijatan za korišćenje. Opet, nije maksimalno sportski i ne omogućava munjevite promene stepena prenosa, ali i ovaj detalj pokazuje da ova Astra i pored jačeg motora, jednostavno nije dizajniran u smeru nekih preterano sportskih karakteristika. Naravno, daleko od toga da nema sportskih aspiracija, 180 KS u prilog tome dovoljno govori, ali je ovo čista konstatacija za one koji su možda iz nekog razloga očekivali opak sportski automobil.
Takve verzije Astre tek treba da se pojave, dok je ova namenjene za one koji u standardnom automobili žele jači motor, za laganije krstarenje po autobanu pri većim brzinama, opuštenije preticanje itd. Same „brzinske“ karakteristike su, očekivano, veoma dobra, pa je Astra J 1.6 Turbo veoma brz automobil, što se može videti i iz priložene tabele sa rezultatima telemetrijskih merenja.
| Telemetrija | |
|---|---|
| Testirani model | Opel Astra 1.6T |
| Datum merenja | 29.1.2011 |
| Vremenski uslovi pri testu | hladno-suvo |
| Tip i dimenzije pneumatika | Pirelli Sottozero 215/50 R17 |
| Ubrzanje | |
| 0-60kmč | 4.30s |
| 0-100kmč | 8.90s |
| 0-150kmč | 19.70s |
| 400m (vreme/izlazna brzina) | 16.70s / 136.90kmč |
| 1000m (vreme/izlazna brzina) | 30.10s / 172.20kmč |
| Međuubrzanje | |
| 60-90kmč (3. brzina) | 3.80s |
| 60-90kmč (4. brzina) | 6.10s |
| 60-90kmč (5. brzina) | 8.00s |
| 60-90kmč (6. brzina) | 11.40s |
| 80-120kmč (3. brzina) | 5.60s |
| 80-120kmč (4. brzina) | 9.00s |
| 80-120kmč (5. brzina) | 12.60s |
| 80-120kmč (6. brzina) | 16.00s |
| Kočenje | |
| 60-0kmč (vreme/kočioni put) | 2.20s / 17.00m |
| 100-0kmč (vreme/kočioni put) | 3.40s / 47.10m |
| Napomena: Sva merenja se vrše po tri puta uzastopno, a uzima se samo najbolji rezultat. | |
{rokbox title=|Grafik ubrzanja|}images/stories/tekstovi/lordracer/2011/astra_ubrzanje.jpg{/rokbox}
Tokom testiranja, uspeli smo da dođemo veoma blizu deklarisanog ubrzanja od 0 do 100 km/h, što je dobar pokazatelj da se sa dobrom veštinom mogu „poklopiti“ fabrički podaci i da oni nisu samo na papiru. Zahvaljujući 6-stepenom menjaču, elastičnost sasvim dobra, a uz to se vozaču ostavlja veća mogućnost odabira adekvatnog stepena prenosa u određenoj situaciji. Na otvorenom putu, najčešće ubrzanje je od rasponu od 60 do 90 km/h, a to Astra J 1.6 Turbo obavlja za nešto ispod četiri sekunde u trećem stepenu prenosa, a ove performanse logično impliciraju veoma lako preticanje ukoliko za to ima potrebe. Naravno, 230 Nm obrtnog momenta koji pruža A16LET već od 2200 obrtaja omogućava veoma lagodnu vožnju u momentima kada ne želite da konstantno posežete za ručicom menjača. Vožnja šestom brzinom na oko 80 km/h predstavlja najekonomičniji režim vožnje, gde je prosečna potrošnja oko 6.7 litara.
{youtube}vkE1S3dPYq4?qv=hd720|640|360{/youtube}
Na auto putu, pri brzini oko 130 km/h potrošnja raste na oko 9.2 litara, dok gradska vožnja „proguta“ i malo preko 10 litara benzina. Očekivano, ove vrednosti se primetno razlikuje od deklarisanih podataka, jer su sve fabrike po ovom pitanju uvek maksimalno optimistične. Ipak, ne treba zaboraviti da je automobil testiran u zimskim uslovima, što podrazumeva i nešto veću potrošnju. Maksimalno oprezna vožnja bi verovatno uspela još malo da spusti potrošnju, ali je činjenica da vas A16LET uvek vuče na malo agresivniju vožnju. Za ovu malo agresivniju vožnju, neophodne su i dobre kočnice, što Astra J 1.6 Turbo definitivno poseduje. Zimski uslovi testiranja logično utiču na izmerene performanse, ali se i pored toga dobijeni podaci dovoljno indikativni o performansama kočionog sistema. Međutim, performanse turbo motora i kočnica kod Opel-a nikada nisu bili disktuabilni, već su se uvek najveće zamerke na dinamičke karakteristike odnosile na vešanje i preterano izraženo podupravljanje. Opel je upravo zbog toga dosta radio na unapređenju sistema oslanjanja, a sve to se najbolje vidi kada se Astra J 1.6 Turbo malo žešće „potera“ kroz krivine. U ovom režimu vožnje, Astra J bez problema očuvava stabilnost, a da je pri tome „understeer“ efekat značajno smanjen u odnosu na prošlu generaciju Astre. Čak je toliko manji da smo sigurni da većina prosečnih vozača neće ni doći u situaciju da sa tako velikom brzinom ulaze u krivinu koja je dovoljna da u isprovocira podupravljanje. Tako se definitivno može reći da novi „setup“ kompletnog ogibljenja odlično radi, što zajedno sa odličnim motorom, daje veoma dobre ukupne vozne karakteristike. Pored toga, isporuka snage samog motora nije „klasična turbo“. Nema definisanog „udarca“, već se snaga isporučuje ravnomerno, i što je još bitnije bez bilo kakvog cimanja volana (torque steer).
{youtube}vbrIGicz0oM?qv=hd720|640|360{/youtube}
Dobar „setup“ vešanja napred, a i elektronski servo, su zaslužni da ovaj neprijatan efekat ne stiže do vozača. Sam jačina serva je dobro podešena, tako da se preko volana oseća prijatan otpor, a da pri tome nije previše veliki za one koji ne vole da ulažu previše truda. Dobra karakteristika oslanjanja se odnosi na veoma dobar odnos između udobnosti, stabilnosti i prenošenja informacija sa točkova na vozača. Tako je Astra J 1.6 Turbo mnogo udobniji automobil nego što bi se to moglo očekivati od „nemca“ sa sportskim aspiracijama.
Ceo zivot vozim opelove 1.6 motore, od karburatorskog, monopioint, multipoint, trenutno Astru H 1.6XER I ovo je najdetaljniji I najprofesionalniji clanak koji sam procitao.
Jedina primedba je na prvu slovnu oznaku motora, koliko znam X oznacava euro V normu, u svakom slucaju odlican clanak.
Comments are closed.