Primetno je da Toyota ne ume ili ne želi da napravi moderne pokazivače, koji će kupca impresionirati na prvi pogled. Ovako, ova dva pokazivača izgledaju kao da ih je neko zaboravio prilikom projektovanja, pa je neko od inženjera navrat-nanos ugradio prva dva, koja su mu pala pod ruku i koji odgovaraju gabaritima. Mi bi smo očekivali „spejsi" displej poput onog u Hondi Civic.
Kožna sedišta, kao opcional, su fantastične izrade i izgledaju genijalno. Nasloni za glavu su integrisani u samo sedište, koja imaju manu što se ne mogu podešavati po visini. Sama sedišta pružaju zaštitu u slučaju udesa od pozadi, a u sprezi sa moderno dizajniranom šasijom i čak devet vazdušnih jastuka, naš genijalac je vrlo siguran automobil, što je potvrdila i evropska agencija za proveru sigurnosti dodeljivanjem maksimalnih pet Euro NCAP zvezdica i to po novom, ovogodišnjem, daleko strožijem kriterijumu. Genijalac ima čak i jedinstveni zadnji vazdušni jastuk, odnosno zavesu. Iskreno govoreći, ukoliko je FAP izgubio kočnice i treba da vas udari – taj pojas neće biti od velike pomoći. U slučaju tipično gradskih udesa sa dosta lakšim posledicama, taj vazdušni jastuk može biti veoma koristan – bez sumnje.
Kamen razdora za muške i ženske putnike u genijalcu će biti središnji deo centralne konzole izrađen od veoma sjajne plastike, a čak nas je i kolega sa B92, kad je čuo da smo vozili IQ, odmah pitao – "šta kažeš na konzolu?". Dok su muškarci neodlučni ili im se ne dopada, središnji deo je kod ženske publike pobrao nedvosmislene simpatije tako da ćemo taj detalj svrstati u pozitivne, uz mogućnost da se nekome, eto, neće dopasti.
Ono što se nama nije dopalo je gore navedeni pomoćni displej, koji pored već navedenog dizajna pozajmljenog sa Sharp digitrona prodavanih početkom devedesetih godina ima neverovatno lošu poziciju. Nalazi se u visini ose upravljača, sa njegove leve strane tako da je on u velikoj većini slučajeva pokriven paokom volana. Nije ni čudo što je Toyota odlučila da vozaču uskrati sve mogućnosti podešavanja audio sistema dok je vozilo u pokretu, pošto bi ste sve vreme gledali negde dole levo, kao da gledate u svoje koleno.
Komande audio sistemom su isključivo na samom upravljaču, tako da vaš suvozač neće imati drugog izbora nego da sluša ono što ste vi rešili da odaberete. Ovime je svaka mogućnost prepirke između vozača i suvozača oko muzike eliminisana. Genijalno 😉
Enterijer, ako nismo dovoljno pričali o njemu, je izrađen od vrlo kvalitetnih materijala. Ne samo to, već je i finalna obrada na vrhunskom nivou pa opet ne možete povući paralelu sa drugim kolima u sličnim segmentima, već su adekvatni enterijeri dostupni tek u D segmentu ili možda kod nekih manjih modela premijum marki.
Možda ste primetili da do sada nismo pisali o genijalnim sposobnostima prtljažnog prostora? E, njih nema. Što bi rekao naš test vozač, pozadi je moguće staviti neku knjigu ili tanji laptop. Ukoliko je u pitanju knjiga, to ne sme biti ruski klasik – što bi rekao naš kolega iznenađen kada je prvi put otvorio prtljažnik.
Naravno, zadnju klupu možete sklopiti i taj prostor pretvoriti u tovarni ukoliko vam je to potrebno. Kad bolje razmislite retko kad idete u kupovinu i vodite još troje ljudi sa sobom, tako da ovaj kompromis ima smisla, a pogotovu ukoliko znamo da će većina potencijalnih kupaca skoro sigurno imati na raspolaganju još jedan automobil u garaži i to verovatno nešto većih gabarita, namenjen dužim putovanjima, tako da aspekt prtljažnog prostora kod IQ i nije toliko bitan.
Ma ne pomenuste da je oglašavanje menjača prilikom promene brzine u stvari zveckajući zvuk, nezapete opruge mehanizma za ubacivanje u rikverc.
Ne rekoste da se u 2. stepenu auto prilično čuje, daleko više nego što je to normalno, a hvaliste zvučnu izolaciju kao u D segmentu.
Kočio sam sa 120 km/h radi isključenja sa auto puta kod Dušanovca, na onom malom zeznutom, iQ je to savršeno odradio, ESP je reagovao, ali niti sam imao problema sa ponašanjem pri kočenju, niti mi je kočenje u krivinama destabilizovalo auto i menjalo putanju.
Sledeći put zovem vas, da probamo zajedno neke stvari.
A da je 1.0 slab i neelastičan, to je tačno. Ja tu jedino vidim 1.4 dizelaša kao optimalno rešenje, jer sam siguran da bi 1,33 trošio sumanuto za tako mali auto.
I da, bilo bi lepo isprobati verziju sa automatskim menjačem.
Jel palo retuširanje žute fleke, ili je ona malo izbledela.
A i vas trojica, zajašali malog iQ-a 🙂
Slažem se da je hod ručice menjača mekan i precizan, da ulazi u brzine veoma lako i da se tačno oseća pod rukom kad uđe u sledeću brzinu. Dakle, ergonomski deo menjača je savršeno odrađen, kvačilo takođe, ali meni je za zamerku buka menjača.
Sledi malo citata da dopuni utisak.
„Rekao bih da je smetnja boljem utisku o agilnosti iQ-a njegov petostepeni menjač, tačnije prva dva stepena prenosa. Osim što su znatno bučniji od preostala tri, a tu mislim na zvuk zupčanika, a ne na zvuk motora, podešeni su tako da poželite da što pre „dogurate“ do viših stepena prenosa.
Pri tome se savet pokazivača promene stepena prenosa retko kada slagao sa stvarnom situacijom u vožnji, davajući mi instrukciju prerano da prebacim u viši stepen prenosa, što bi teralo motor da se dodatno optereti radom pri relativno niskom broju obrtaja.
Njegov program za štednju jednostavno ne može znati da je predamnom uzbrdica, ili da ću morati da usporim zbog skretanja, pešačkog prelaza ili vožnje u koloni, te da promena u viši stepen prenosa za mene nema smisla u tom trenutku.
Doduše, indikator je ispravno pokazivao kada je vreme da snizim stepen prenosa na uzbrdicama, odnosno kad „oseti“ otpor.
IQ se u ovoj verziji sa ručnim petostepenim menjačem može pohvaliti rekordno niskom emisijom CO2 od 99 g na 100 km, pri nominalnoj potrošnji od 4,3 litra na 100 km.
Tokom testa iQ trošio je znatno oko 6 l/100km u gradskoj vožnji, sa uključenom klimom, ali se posle 250 km magistralne vožnje prosek potrošnje spustio na 4,9 litara. Tokom te vožnje van grada nije korišćen klima uređaj, ali je u automobilu bio suvozač, pa je ipak bio malo opterećen.“
Gdje se kod Toyote iQ nalazi uputstvo – knjiga? Ne mogi da je nadjem!