Kada je reč o pogonskim jedinicama Opel nudi veliki broj agregata za Insigniju. Interesantno je da je izbor dizela veliki, ali uz samo jednu moguću zapreminu. U svakom slučaju se dobija 2.0 CDTi agregat u rasponu snaga od 120 do 195 ks. Testirani model je imao najjači dizel sa jednom turbinom, snage 163KS, dok najjači dizel u ponudi podrazumeva biturbo sistem i broji 195ks. Dizeli su jasna opcija kada je izbor Insignije u pitanju, ali ne fali ni benzinski pogonjenih agregata u ponudi.
Koliko je danas moderno imati turbo agregate u ponudi govori i podatak da Opel za Insigniju nudi samo jedan atmosferski benzinac dok svi ostali benzinski motori podrazumevaju prisustvo turbine. Interesantno je da smo istu kombinaciju 2.0 CDTi motora i automatskog menjača kao u OPC Line Insigniji na testu imali u Cascada karoseriji, kao i u County Tourer varijanti Insignije tako da smo već bili upoznati sa performansama samog agregata.

Imajući u vidu masu vozila, sam motor i njegovo uparivanje sa, ne baš modernim, automatskim menjačem, očekivali smo nešto veću potrošnju. Međutim, na kraju testa smo bili prijatno iznenađeni. Epilog je da nakon više od 700 pređenih km putni računar pokazije prosečnu potrošnju od 7,4 litrara na 100 pređenih kilometara. Ovo treba posebno istaći obzirom da je reč o pravoj krstarici sa automatskim menjačem i ne baš malom masom, uz prisistvo ogromnih 19″ točkova. dimanzija 245/40.
Treba navesti i podatak da pri putnim brzinama od 120kmč putni računar prikazuje trenutnu potrošnju manju od 5l, što je stvarno dosta dobar rezultat ako se uzmu u obzir sve tehnikalije ugrađene u ovaj automobil.
U samoj vožnji OPC Line Insignija prosto tera vozača na agresivniju vožnju. Sedišta, profil volana, papučice za promenu brzine iza volana, sam osećaj da je na automobilu OPC oznaka…sve to prosto utiče na psihu vozača da, ukoliko to želi i ukoliko ima gde, pokuša da izvuče maksimum iz mašinerije koja mu je na raspolaganju. Međutim ukoliko do toga dođe Insignija će vam prosto „lupiti šamar“. Automobil kao da ne želi agresivnu vožnju, ne uliva baš previše poverenja prilikom naglih promena pravaca, menjač nije previše voljan da dozvoli agresivnu promenu brzina i sl. Jednom rečju ovaj automobil je prosto namenjen da izgleda sportski i agresivno, ali da se vozi umereno i to na dugim putovanjima.
U prilog ovome ide i izuzetno udobno vešanje, pa je vožnja OPC Line Insignije pravo zadovoljstvo, kako na domaćim putevima tako i na autoputu boljeg kvaliteta. Vožnja na otvorenom je mesto gde se ova Insignija oseća kao riba u vodi. Automobil prosto guta kilometre i vozač neće imati često ženju da se zaustavi, odmori i protegne, jer za tim i nema prevelike potrebe.
| Telemetrija | |
|---|---|
| Testirani model | Opel Insignia 2.0 CDTi |
| Datum merenja | 29.3.2015 |
| Vremenski uslovi pri testu | 8C Suvo |
| Tip i dimenzije pneumatika | Nokian Z-Line 245/40/19 |
| Ubrzanje | |
| 0-60kmč | 4.90s |
| 0-100kmč | 10.60s |
| 0-150kmč | 25.30s |
| 400m (vreme/izlazna brzina) | 17.70s / 130.00kmč |
| 1000m (vreme/izlazna brzina) | 32.20s / 163.50kmč |
| Međuubrzanje | |
| 60-90kmč | 4.00s |
| 80-120kmč | 7.70s |
| Kočenje | |
| 60-0kmč (vreme/kočioni put) | 1.80s / 15.00m |
| 100-0kmč (vreme/kočioni put) | 3.10s / 43.70m |
| Napomena: Sva merenja se vrše po tri puta uzastopno, a uzima se samo najbolji rezultat. | |
Performanse su identične onima koje smo zabeležili tokom testa CT varijante Insignije, to znači da automobilu treba 10,6s do 100kmč što možda deluje kao dosta vremena, ali opet težina automobile igra veliku ulogu u ovome. OPC Line dolazi bez 4×4 vešanja i Flexi Ride sistema, što je dobra stvar jer bi pomenuti sistemi dodatno usporili automobil i značajno povećali već prilično veliku težinu automobila i potrošnju naravno.