Gama motora nije previše široka, ali izbora ima dovoljno. Priča o „smanjivanju“ zapremine je prisutna, ali ne previše, pa su i dalje u ponudi motori zapremine koja se očekuje od ovakve limuzine. Glavni benzinski motor u ponudi je novi 1,5 turbo agregat u dve varijante snage – sa 140 i 165 KS. Kod dizela, osnovna je 1,6 CDTi varijanta sa 110 ili 136 KS, dok je u ponudi i 2,0 CDTi motor sa već lepših (i konkurentnih) 170 KS. Kada spominjemo stanje na tržištu, Opel nudi i najjače 2,0 opcije kako bi se imao adekvatan odgovor na ono što se nalazi ispod hauba konkurentskih modela. Najjače varijante su 2,0 turbo benzin sa 260 KS i 2,0 BiTurbo CDTi dizel sa 220 KS, a uz njih je moguće poručiti i novi 8-brzinski automatski menjač. U ostalim situacijama, na raspolaganju su stari 6-brzinski automatik ili 6-brzinski manuelni menjač.
Ono što se može zaključiti iz samih oznaka motora je da nova Insignia i dalje koristi motore koji imaju GM poreklo. Tako će Insignia B biti poslednji Opel automobil koji će koristiti ove motore. Restilizacija modela Astra koja dolazi dosta brzo je napravljena primarno zbog prilagođavanja upotrebi PSA motora. Kako GM u Opel paketu nije prodao GM Powertrain Torino fabriku koju je napravio u saradnji sa Fiat-om (kasnije je otkupio Fiat deo), a koja je zaslužna za sve Opel dizel motore, PSA ima zavisnost po ovom pitanju. Sa zategnutim GM-PSA odnosima vezanim za nedavne tužbe, jasno je zbog čega PSA maksimalno pritiska da se „otarasi“ zavisnosti od GM motora.
Na testu smo imali upravo 2,0 CDTI (B20DTH) sa 170 KS i to je motor koji će se verovatno najviše prodavati u Insignia B karoseriji, bar na tržištima gde razne „dizel pretnje“ nisu baš toliko aktuelne. U pitanju je modernizovana revizija starog A20DTH (160KS) motora, ali su unapređenja dosta značajna pored samog povećanja snage. Primarna stavka je bila ispunjenje najnovijih ultra zategnutih Euro normi, pa je to zahtevalo da nova Insignia ima i „AdBlue“ rezervoar koji se mora dopunjavati u određenim vremenskim intervalima.
Opel ove dizel motore zove „whisper“ ili šaptač, što treba da znači mnogo tiši rad motora (proizvođač navodi čak 80% manje buke). U praksi, kada se pokrene motor on zvuči slično kao i ranije, ali u pokretu se tek primećuje razlika. Novi CDTi je definitivno dosta tiši uz još nešto brži odziv na gas kada je već od 1750 obrtaja na raspolaganju čak 400 Nm obrtnog momenta. 6-brzinski ručni menjač deluje za nijansu bolje (utegnutije) nego pre, što je još jedan element koji doprinosi dobrom utisku. Rezultat su zavidne performanse ili onakve performanse koje se očekuju od „nemačkog 2,0 dizela“. Ubrzanje je deklarisano na ispod 9 sekundi do 100 km/h, a mi smo izmerili 9,2 sekunde. U letnjim uslovima temperature i guma, sigurno bi smo mogli da spustio to vreme ispod 9 sekundi. Rezultati ubrzanja u brzinama su takođe veoma dobri, što potvrđuju i rezultati merenja.
| Telemetrija | |
|---|---|
| Testirani model | Opel Insignia 2.0D |
| Datum merenja | 16.2.2018 |
| Vremenski uslovi pri testu | 7C Vlažno |
| Tip i dimenzije pneumatika | Pireli SottoZero 245/45/18 |
| Ubrzanje | |
| 0-60kmč | 4.40s |
| 0-100kmč | 9.20s |
| 0-150kmč | 19.50s |
| 400m (vreme/izlazna brzina) | 16.70s / 139.60kmč |
| 1000m (vreme/izlazna brzina) | 30.30s / 175.20kmč |
| Međuubrzanje | |
| 60-90kmč (3. brzina) | 3.10s |
| 60-90kmč (4. brzina) | 4.10s |
| 60-90kmč (5. brzina) | 6.20s |
| 60-90kmč (6. brzina) | 11.70s |
| 80-120kmč (3. brzina) | 6.00s |
| 80-120kmč (4. brzina) | 6.10s |
| 80-120kmč (5. brzina) | 7.70s |
| 80-120kmč (6. brzina) | 10.30s |
| Kočenje | |
| 60-0kmč (vreme/kočioni put) | 1.90s / 16.10m |
| 100-0kmč (vreme/kočioni put) | 3.30s / 45.50m |
| Napomena: Sva merenja se vrše po tri puta uzastopno, a uzima se samo najbolji rezultat. | |
Što se tiče potrošnje, B20DTH se pokazao kao dosta ekonomičan. Na auto putu pri EU brzinama, potrošnja koju smo izmerili je bila 6,2 litra. Na magistrali, kada se vozi vrlo pažljivo, može se ostvariti potrošnja od tek nešto preko 5 litara. Ipak, sa karakteristikama koje ima ova Insignia i normalne vožnje, realnost je negde oko 5,7 litara. U gradu, može se očekivati potrošnja nešto preko 7 litara, u zavisnosti od agresivnosti na gasu i agresivnosti gužve u saobraćaju.
Na kraju kompletnog testa i pređenih 1200 kilometara, prosek je bio 6,5 litara. Ovo tačno za nijansu manje od deklaracije za grad, pa se u praksi još jednom pokazala da je realna prosečna potrošnja najbliža onoj koju proizvođači stavljaju za grad. Bez obzira na to, nova Insignia sa ovim motorom je veoma mali potrošač sa obzirom na performanse i dimenzije.
Potpuno nova platforma i do 175 kilograma lakša šasija je takođe zaslužna za performanse koje ima nova Insignia. Pored osećaja manje mase „na gasu“, gubitak težine se oseća i u krivinama. Jednostavno, Insignia sada nudi za dva nivoa bolji užitak vožnje nego što je to slučaj sa prošlim modelom. Prednji deo mnogo bolje „grize“ asfalt, upravljanje je dosta precizno i do vozača kroz volan ipak dolazi malo povratne informacije šta se događa (iako je tendencija većine proizvođača da se taj informacije što više „umutavi“). Podupravljanje tako dolazi mnogo kasnije nego ranije, a kada do njega dođe, mnogo je lakše napraviti korekciju jer zadnji deo to omogućava.
Bez obzira na verziju, Insignia B ima multilink zadnje oslanjanje, dok 4×4 modeli imaju još napredniji (5-point) multilink sistem. Pored boljih voznih karakteristika tu je i veća udobnost, što je opet u skladu sa onim što se traži od limuzine iz ovog segmenta. Zajedno sa onim što nudi motor, nova Insignia je omogućava veoma prijatno vozačko iskustvo bez obzira da li se nalazite na autoputu ili krivudavoj magistrali.
Kada je u pitanju udobnost, može se osetiti određeni nivo neophodnog kompromisa između stabilnosti u krivinama i upijanju rupa. Veće neravnine i nepravilnosti asfalta Insignia lepo savladava, ali kod nekih manjih se mogu primetiti malo jače vibracije nego što bi smo očekivali od limuzine iz D segmenta. FlexRide sistem za podešavanja oslanjanja nije bio prisutan na test modelu, pa nismo mogli da ocenimo da li bu Tour režim neutralisao pomenute vibracije. Udobnost dodatno popravljaju odlična sedišta, kako za vozača, tako i za ostale putnike.
Prilikom dizajniranja, Opel je uložio dosta truda u smanjenje buke u kabini. Napravljena je bolja izolacija, što uz tiše pogonske agregate daje bolji ukupan rezultat. Ipak, tokom testa nismo baš mogli to da proverimo, jer je iz predela zadnjeg levog točka dolazila baš jaka buka. Bilo nam je prosto neverovatno da „to tako treba“, pa smo probali da utvrdimo uzrok problema. Izgleda da u rukama prethodnih redakcija ovaj test automobil prošao žešću „test proceduru“, što se i vizuelno moglo naslutiti po stanju 18“ felni. Rezultat je verovatno oštećen zadnji desni ležaj, mada nam se činilo da su zadnje pločice (ne odvajaju se potpuno od diska) takođe uzročnik buke koju imali tokom testa. Usled toga, ne možemo preneti realne utiske o nivou buke pri različitim brzinama.
Uprkos „teškom životu automobila iz novinarske flote uvoznika“, čini se da ovakve stvari ne bi trebalo da se događaju baš tako lako na novim automobilima. Ovim utisku nekako doprinose i informacije koje se tiče ozbiljnosti (ili manje ozbiljnosti) sa kojom PSA nastavlja proizvodnju ovog modela. Tu je sporija isporuka nekih rezervnih delova (uglavnom limarijskih, za potrebe popravke nakon udesa), veći kvarovi (usled sitnih propusta) na 4×4 diferencijalima….





