NK TEST: Peugeot 301 1.6 BlueHDi

0
3115
NAS SPONZOR

Kada pogledamo restilizovani enterijer, prvi utisak je malo drugačiji u odnosu na susret sa originalnim 301 enterijerom. Novi 301 sada izgleda bolje i u skladu sa modernim auto trendovima, što je normalno za očekivati kod svakog novog modela. Malo pažljivijim posmatranjem vidimo da su sve linije iste kao i ranije, kao i dosta elemenata koji su ostali nepromenjeni. Čak je i volan ostao bez promena, a on je uvek prilika da se napravi relativno jeftino osveženje.

Ispod volana se nalaze novi elementi za kontrolu dodatnih funkcija, ali i neki stari sa prethodnog modela. Ovo se odnosi kontrole za podešavanja retrovizora, podešavanja nivoa svetala, taster za otvaranje prtljažnika i taster koji gasi kontrolu proklizavanja. Od novih elementa, ispod volana, sa leve strane se nalazi ručica na kojoj su tempomat tasteri, dok se sa desne strane nalazi ista ručica ali sa kontrolama za audio uređaj i bluetooth telefona.

Dolazimo do jedne od najvećih promena enterijera novog 301: centralna konzola. Stari audio sistem je zamenjen modernim multimedia sistemom, sa sedmoinčnim ekranom osetljivim na dodir. U zavisnosti od paketa opreme, na raspolaganju je i 3D TomTom navigacija i zadnja kamera, dok se pomoću „Mirror Screen“ na ekran multimedijalnog uređaja može „prekopirati“ sadržaj sa telefona. Kada je već prisutna NAV opcija, neka realna potreba za ovim nešto i ne postoji, a kada toga nema, onda se telefon eventualno može iskoristiti umesto navigacije. Tada je lakše gledati na veliki ekran u centralnoj konzoli, nego u telefon. Ipak, ono što je bitno, ceo ovaj multimedijalni sistem sasvim korektno radi, nije komplikovan za rukovanje i odvlači previše pažnju vozača. Tako ovaj detalj čini da novi 301 značajno odskače od konkurentskih modela koje imaju nešto slabija rešenja po „infotaiment“ pitanju.

Kao i ranije, kontrole klima uređaja su na istom mestu i bez promena dizajna prekidača. U zemljama sa ekstremno visokim temperaturama, prodavaće se verzija sa „pojačanim“ klima uređajem koji omogućava bolje hlađenje kabine, dok će vlasnici vozila u predelima u kojima dominiraju zimski uslovi moći da računaju na efikasniji sistem grejanja, uz dodatnu opciju grejana sedišta i vetrobranskog stakla. Fino je što se misli na ovakve detalje, te se novi 301 tako prilagođava za sva moguća tržišta na kojem će se prodavati. Možda bi na našem tržištu bila interesantna mogućnost izbora, pa da kupac izabere da li mu više znači grejanje zimi ili hlađenje leti, ali ne znamo da li takva opcija postoji.

Što se tiče sedišta, nema posebnih promena, ali to nije bilo ni za očekivati. Originalni 301 je već imao pristojan nivo udobnosti za ovu klasu automobila. Najbitnije je da za putnike ima dovoljno prostora, tako da tu nema problema ni na zadnjoj klupi. Identične dimenzije vozila se preslikavaju u identični putnički i prtljažni prostora: 506 litara zapremina je i tada bio vodeće u klasi, pa je i sada veoma dobro. Prostor se može po potrebi dodato proširiti obaranjem zadnjih sedišta, pa je tada na raspolaganju prostor od celih 1332 litara.

Peugeot očigledno nije hteo da menja stvari koje su već bile dobre, to je potpuno razumljivo pa kod svih pomenutih detalja nema prostora za neke značajnije zamerke. Sa druge strane, šteta je što neki elementi nisu promenjeni, koji u današnje vreme baš umeju da iritiraju. Tako je ergonomija najveći problem koji ima novi 301 sa vozačke pozicije, ali se to možda i namerno radi kako bi se ekonomični modeli i po ovom elementu distancirali od drugih. Pored toga, za kupce u ovoj klase se smatra da im ti detalji neće smetati ili da se moraju na to navići. No, iako je tako, mi to moramo pomenuti.

Tasteri podizača stakala su ostali na istom mestu kao i ranije, ali u varijanti opreme sa sva četiri podizača, taj položaj još više smeta. Dakle, kada su tu samo prednji podizači, tasteri se nalaze bliže ručici menjača, ali kada su tu sva četiri onda se tasteri za prednje nalaze dalje od ručice. Raspored jeste logičan, ali kompletna pozicija pravi problem, jer se većina vozača (u zavisnosti od pozicije sedišta) mora malo nagnuti napred kako bi dohvatili tastere prednjih prozora. Naravno, ne zvuči baš bitno, ali kada svaki put morate malo da se nagnete napred iz sedišta da bi dohvatili podizače, može da iritira. Pomeranje ovih tastera na modernu poziciju (rukohvat vrata) bi rešila ovaj problem ali popravila još neke stvari.

Tako bi bilo prostora za još jedan držač za čaše (ovako ima samo jedan), a kada se tu nalazi nešto veće, tipa 0,5 limenka, ručica menjača (koja ima malo duži hod) tačno kači limenku. Kako se na tom mestu, iza rupe držača za čaše nalazi prostor za još tri tastera (u zavisnosti od opreme), oni će biti blokirani ako se nešto tu nalazi.

Između prednjih sedišta nalazi mali pomični naslon za ruku, ispod kojeg se nalazi poluga ručne kočnice. Ovo znači da kada je naslon spušten, pa se za povlačenje/spuštanje ručne mora napravi „mali manevar“ rukom. Pored toga, naslon za ruku nema baš idealnu poziciju pa zna da smeta komotno šaltanju brzina. Da, tu ispod je još jedan mali držač za čaše, ali je dosta plitak što ga čini manje korisnim, a mogu ga komotno koristiti samo putnici na zadnjim sedištima.

Možemo preneti i zapažanje da se informacije sa putnog računara ne može videti na manjem ekranu na instrument tabli. Sama tabla je istog rasporeda kao i ranije, ali taj ekran sada prikazuje drugačije  informacije nego ranije (tempomat, skala sa količinom goriva, dnevna kilometraža itd). Naravno, podatak o potrošnji se može dobiti, ali se on prikazuje na velikom centralnom ekranu na par sekundi. Pored toga, tada se prikazuje samo veliki prozor sa tom informacijom, preko bilo čega drugog, što nije baš praktično.

1
2
3
4
5
Prethodni tekst2017 BMW X3
Sledeći tekstPredstavljena SEAT Arona