Unutrašnjost, oprema
Priča specifičnog dizajna spoljašnosti se nastavlja i unutar vozila. Sve varijante Ypsilona, od 1996. godine do danas, su imale pomalo specifičan enterijer, kako po pitanju dizajna tako i po materijalima koji su korišćeni.
Materijal kojim je presvučen veći deo enterijera je izuzetno pirjatan na dodir i to je vredno pohvale. Međutim šteta je što taj kvalitet nije ispratila i plastika u kabini koja je prilično gruba i slabijeg kvaliteta (pre svega se misli na deo okvira oko prozora). Centralna konzola ima završnu obradu u klavir laku, što vizuelno ostavlja dosta lep utisak, ali sa praktične strane baš i ne jer može zadavati muke prilikom održavanja iste jer otisci prstiju ostaju lako vidljivi.
Sedišta su, takođe presvučena kvalitetnim materijalom, a i tu viđamo malo italijanskog dizajnerskog duha jer su sedišta prošarana raznim detaljima. Broj paketa opreme između koji je moguće birati se svodi na „samo“ dva i to Silver i Gold. Testirani primerak je bio u skupljem, Gold paketu opreme sa još par dodatnih elemenata. Moramo primetiti da su paketi opreme u najmanju ruku čudno sastavljani jer čak i skuplji nivo opreme ne podrazumeva, recimo, ESP što je definitvno veliki minus, obzirom na pozicioniranje ovog automobila i današnje standarde.
Automatski klima uređaj je takođe predmet doplate bez obzira na paket opreme kao i elektro podizači zadnjih stakala. Kao jednu od mana koja sputava praktičnost enterijera je nedostatak audio komandi na volanu (opet čak i u Gold paketu opreme), čime se definitivno utiče na koncentraciju vozača.
Pregrada za sitnice ima, ali ne u meri u kojoj bi trebalo. U središnjem delu postoje držači za flaše što je očekivano, ali nedostatak je mala zapremina pragrada u prednjim vratima. Pored ovih postoji još i standardna ladica ispred suvozača i tu se broj pregrada i završava, a mišljenja smo da je deo ispred suvazača, iznad vazdušnog jastuka mogao biti upotrebljen u svrhu pregrade, pogotovo ako se uzme u obzir da je pregrada ispred suvozačevih nogu prilično mala. Multimedijalni sistem u vozilu je prilično visokog kvaliteta, tako da neće razočarati zaljubljenike u dobar zvuk. Takođe poseduje i bele oznake na tamnom displeju pa i za izgled dobija pozitivne ocene.
Pozicija vozača je karakteristična za automobile koji su namenjeni gradskoj vožnji i sa pozicijom menjača postavljenim visoko na centralnoj konzoli. Sama pozicija menjača je dosta dobra i desna ruka prirodno pada na nju, pa menjanje brzina neće predstavljati problem ergonomske prirode.
Novi model Ypsilona, kao što smo već napisali, se po prvi put u istoriji ovog modela predstavila sa karoserijom koja broji 5 vrata. pa je ulazak i izlazak putnika na zadnjoj klupi trebalo biti lakši nego ranije, ali da li je to slučaj? Fine linije koje krase karoseriju i malo brži pad linije krova od polovine vozila na dalje, ne garantuje baš lagani ulazak na zadnju klupu, što se i ispostavilo kao tačno. Takođe, kada se eventualno smestite tamo, onda do izražaja dolaze manje staklene površine na zadnjim vratima, pa se puttnik oseća dodatno skučeno. Znači da prostora za glavu i nema baš previše, dok mesta za kolena putnika pozadi ima u solidnoj meri za ovu klasu automobila.