Još jednom su nas lepi jesenji dani poslužili pa smo tako na test dobili Peugeot Geopolis 125 – urbani skuter sa točkovima od šesnaest „cola“. Na prvi pogled ostao sam pozitivno iznenađen dizajnom mašine koji je veoma moderan, za razliku od retro varijanti prisutne kod italijanske konkurencije.
I ako skeptičan u pogledu performansi, zbog male zapremine i snage od samo 15 konja, ubrzo sam se razuverio i to na najzahtevnijem poligonu, gradskim gužvama u špicu. Geopolis 125 se pokazao kao sasvim dobro oružije kojim možete napasti beogradske ulice zakrčene automobilima koji češće stoje nego što se kreću. Dok se provlačim kroz kolone shvatam prednosti kombinacije male širine, automatskog menjača i lakog zadnjeg kraja.
Ubrzanja nisu baš spektakularna, zahvaljujući maloj snazi, ali su sasvim dovoljna da većinu četvorotočkaša uhvatite na spavanju pošto se zbog male mase lako lansirate do brzine od oko 60 km/h nezavisno od nagiba ulice. U snalaženju po Beogradu (ja nisam iz BG) pomaže i mogućnost montiranja navigacije , uz malo snalažljivosti na nosač retrovizora, zbog postojanja standardne upaljačke utičnice od 12V.
Nakon odličnih ocena dobijenih u gradskoj gužvi usledio je ispit u savlađivanju veznih deonica pošto je Geopolis, a i vozača trebalo dopremiti do Novog Sada. Odabran je put preko Rume i Iriškog Venca. Na autoputu možete biti sigurni da nećete prekoračiti brzinu pošto najveća brzina po ugrađenom brzinomeru iznosi 130 km/h, uz veeeeeliki zalet, ali ali je po navigaciji bliže brzini od 110 km/h. Ipak skuter se najbolje ponaša prri brzini od 90 do 100 km/h kada se uviđa prednsot točkova od 16″ opremljenih Michelin pneumaticima koji skuter savršeno stabilno drže na putu.
Zaštita od vetra pri tim brzinama je, u najboljem slučaju, adekvatna pošto mu to i nije primarna namena pa se ubrzo isključujem kod Pećinaca. Na „Venac„ se upućujem sa dozom straha, zbog slabašnog agregata, ali me Geopolis i tu ubrzo iznanađuje.
Naravno, ne očekujte raketna ubrzanja, ali snage ima sasvim dovoljno za obilaženje sporohodnih kamiona koji se kreću ka vrhu. Spuštanje ka Kamenici pokazuje i veliku stabilnost na kočenju kao i dobru snagu disk kočnica koje su na početku u gradu pri malim brzinama pravile neprijatne vibracije ali su kasnije tokom perioda „razrade„ legle kako treba.
Jedina prava zamerka koju imam je veoma mali prtljažni prostor, danak točka od 16“, u koji se mogu smestiti samo neke, pliće, džetovke dok je smeštanje Airoh Methisse, ili bilo koje Flip-up kacige, predstavljalo nemoguću misiju.