Intervju: Gabor Sagmajster

0
4398
Image
NAS SPONZOR

 

Gabor Sagmajster već tri godine slavi Novu Godinu u Južnoj Americi. I ove godine, doček 2012. godine se planira na istoj lokaciji za višečlani tim koji prati Sagmajstera na poslednjoj pravoj avanturi koja se u moderno doba može voziti – Dakaru.

Na samo mesec dana od početka novog Dakara, Gabor Sagmajster je u velikoj gužvi. Pokušava da izađe u susret medijima, da obezbedi rad njegove firme za prodaju moto delova, da trenira za predstojeću trku, da ispuni obaveze prema sponzorima, da bude aktivan u sklopu Moto Saveza Srbije i da pokuša da animira još nekog novog sponzora.

Image
 

Posle nekoliko neuspelih pokušaja da se nađemo sa Gaborom pre nego otputuje na još jedan, četvrti po redu, Dakar u našem i njegovom kalendaru obaveza uspeli smo da nađemo zajednički slobodan termin.

Farovi Volkswagen Amaroka, koji se upravo isključio sa autoputa, su bili znak da je 40-godišnji subotičanin stigao u dogovoreno vreme. Terenski pikap je prevozio još jednog putnika, važnog člana tima – Marka Kopunovića (njegove su i fotografije u tekstu, na kojima mu se zahvaljujemo).

Gabor Sagmajster, rođen 1971. godine u Subotici, je višestruki šampion Srbije (Jugoslavije, SCG) u motokros disciplinama. Ukupno devet šampionskih titula u raznim klasama. U žižu šire javnosti dospeo je 2008. godine, kada je prvi put krenuo na Dakar koji je te godine bio otkazan zbog sigurnosnih problema. Od te godine, kao što dobro znate, ovo takmičenje se održava u Južnoj Americi, a upravo na tim terenima tokom protekle tri godine Gabor "kuje" zanat vrhunskog endurans reli vozača.

Image

NK: Da krenemo od početka. Reci nam nešto o svojoj karijeri, ukratko. Zapravo, hajde objasni zašto motokros? Većina motociklista, kada se pomene takmičenje, prvo pomisli na kružne trke i daleko popularnija imena vozača iz MotoGP ili nekog SBK takmičenja?

GS: Da, i ja sam prvo vozio "R".

NK: Jel? Malo si gabaritan za R, zar ne? Imaš skoro 2m visine, pa je neki konsenzus da visoki vozači nisu pogodni za R mašine, već se njima "poturaju" endurans mašine.

GS: Mali mi je R? Ne znam da li mi je mali. Ja uvek kažem – "možemo da se probamo". Meni svi kažu – "ličiš na kamiondžiju". Ja odmah ponudim da se "probamo", nema problema.

NK: Dakle, gabariti nisu ometajući faktor?

GS: Ne. Mislim da bih i na R bio u vrhu.

NK: Zaista, otkud motokros?

GS: Sasvim slučajno. Sa 23 godine sam u nekoj menjaži dobio Suzuki RM125, koji je bio u veoma lošem stanju. Mi smo ga popravili, pa sam ja na njemu učestvovao na prvoj motokros trci organizovanoj u Subotici 1993. godine.

Odmah na prvoj trci, bez treninga, pobedio sam tadašnjeg šampiona Srbije u motokrosu Miroslava Štulića. Nastavio sam da vozim u klasi 125 u naredne dve sezone, a zatim sam prešao u 250 (najjača klasa) u kojoj sam osvojio četiri šampionske titule, osvojio sam i treće mesto na Šampionatu Balkana.

NK: I kako je motokros prerastao u Dakar?

GS: Salej Balaš (Szalay Balázs), kao Direktor Istočno Evropskog ASO, je dobio zadatak da nađe vozača sa Balkana, koji bi mogao da učestvuje na Dakaru. Sasvim slučajno, došao je u Bačku Topolu gde se raspitivao da li ima nekog vozača automobila koji bi možda mogao da nastupa na Dakaru. NJegovi sagovornici su rekli da ne znaju nikoga ko bi vozio ternsko vozilo, ali da znaju jednog motociklistu koji bi sigurno vozio na Dakaru.

Ljudi iz Salej Dakar tima su me već narednog dana kontaktirali, platili kotizaciju, našli su mi generalnog sponzora (Mol). Eto, tako sam ja došao o priliku da odem na Dakar. Te godine, 2008, sam ja već stigao u Lisabon, kada je Dakar otkazan. I naredne godine sam vozio za Salaj Dakar tim, a naredne dve godine vozim samostalno na toj trci.

NK: Znamo da si pre polaska na prvi Dakar, kada si dao intervju za B92, imao dosta nepoznanica o praktičnom delu relija, o kome se malo zna, ukoliko nisi već bio učesnik. Sada, nakon tri uspešna nastupa na Dakaru, kako posmatraš položaj vozača motocikla u odnosu na automobilske i kamionske posade, kako radi "Sentinel" sistem?

GS: Ništa to nije strašno. Treba da znaš da na Dakaru ne učestvuju obični ljudi. Svako od učesnika je, da tako kažem, "specijalac". Treba navići da ideš 150kmč i da ti se uključi Sentinel, tj. da ima i bržih od tebe. To sada više nije nepoznanica i sada sam daleko oprezniji. Ne smeš da se junačiš, na motoru si. Ako čuješ Sentinel, sklanjaš se. Vrlo je jednostavno, zato što dolazi Sainc (Carlos Sainz), Al-Atija (Nasser Al-Attiyah), Čagin ili Kabirov.

Mada, Sentinel mi se poslednjih godina sve ređe uključuje – ne stižu me, uglavnom. Nadam se da na predstojećem Dakaru, ukoliko sve bude kako treba, neću ni videti automobile i kamione.

Ukoliko si spor vozač ili ne umeš da koristiš navigaciju, onda će te kamioni i automobili sigurno stići.

Kada su u pitanju izuzetno dugački specijali, po 400 i više kilometara, tamo će te sigurno stići. Mene stižu samo najbrže posade, uglavnom iz VW tima. Možda Šišeri (Chicherit) ili Čagin. Idu dva-tri VW, pa onda za njima Čagin u Kamazu. On je neverovatan čovek, on vozi brže od 200kmč tamo gde može. Njegov Kamaz maksimalno ide 230 kmč! Meni se desilo da vozim 160 i da me Čagin i njegovi suvozači prolaze sa 190kmč, a voze po veoma lošem pustinjskom putu! To je neverovatno i to stvarno treba doživeti.

NK: Sada, sa ovim iskustvom, da li te takve situacije iznenađuju?

GS: Ne. Možda može da se kaže da tokom prvog i drugog dana tu postoji malo više pažnje da se ne ošteti motocikl. Nakon toga ulaziš u "trkačku zonu" gde ne razmišljaš da li ćeš pasti, da li će se nešto pokvariti. Jednostavno se isključiš i voziš najbrže što možeš u datim okolnostima.

Image

 

Ne vidim mnogo okolinu niti ne gledam koliko brzo idem. Pratim put ispred sebe, itinerer, putnu knjigu, GPS navigaciju i vozim onoliko brzo koliko uslovi dozvoljavaju. Ako nema nekih pokazatelja da postoji neka opasnost, ja "zavrnem" pa to onda bude i 170, 180kmč.

NK: Kakav je odnos snaga među motociklistima? Razlike između fabričkih vozača, profesionalnih vozača i vozača amatera.

Mi smo odmah iza fabričkih vozača. Da kažemo da su najboljih 30 fabrički vozači, a mi smo odmah iza njih. Mi smo realno oko 40-50 mesta. Može i bolje, ali realno moje znanje je momentalno tu negde oko 40 mesta. I to sam u par navrata pokazao kad je bilo prilike da "zavrnem" kad nisam vozio za sponzore nego sam vozio za svoju dušu.

Da budemo iskreni, ja još uvek nisam u situaciji da sam sebe finansiram, nego me sponzori finansiraju i ne mogu da se igram sa njihovim parama.

NK: Dakle, moraš da kalkulišeš?

GS: Tako je. Ja na Dakaru ne vozim 100%. Uglavnom vozim 80%, maksimum 90% svojih mogućnosti. Jedan ili dva dana "otkačim" gas i ne interesuje me. Poslednjeg dana prethodnog relija sam završio na 43 mestu. Znači kad vozim kako treba, tu sam negde oko 40-tog mesta. Ako me vidiš na 50-60 mestu, onda znaš da sam kalkulisao.

NK: ASO je najavio da će ova godina biti još teža nego prethodne. Kako si fizički izdržavao napore? Kako se osećaš kada dođe dan odmora ili kraj relija?

To sve zavisi od ozleda. Ako sam se negde udario, onda je veliki problem jer nemaš dovoljno vremena da se oporaviš.

Na prvom svom Dakaru sam polomio tri rebra i to sedmog dana. Sa polomljenim rebrima sam došao do cilja. Na drugom reliju (2010) sam imao veliki problem tokom trećeg dana, kada sam skoro dehidrirao. Da nije došao medicinski helikopter, ne znam da li bih danas sedeo ovde sa tobom i pričao.

Taj problem je bila moja greška. Nisam dobro isplanirao koliko mi vode treba za tu etapu, a dodatno je to bila obična voda koja se na vrućini mnogo ugrejala pa i ono što sam imao nije mi mnogo pomoglo. Nisam imao odgovarajuću tečnost da me "podigne" i da mi omogući na nastavim.

NK: Sada koristiš neke posebne napitke?

GS: Tako je. Koristimo posebnu energetsku tečnost, zapravo želatin – što onemogućava bućkanje u stomaku, koju proizvodi jedna Švajcarska kompanija. Prošle (2011) godine sam se potpuno drugačije osećao na Dakaru i to se moglo videti na snimcima. Nakon završenih etapa, čak i onih veoma dugačkih,sam bio komunikativan. Ima takmičara koji su posle etape od 700-800km nenormalno umorni. Dakar je nenormalno težak i iscrpljujući.

Image

 

Moram da kažem da "pravi" Dakar počinje tek od sedmog-osmog dana. Teški su, naravno, i prvi dani, ali pravi napori su tek tamo od druge polovine. Do tada su te "potrošili", e onda počinje prava stvar gde se vidi ko je kakav i to ide do 12-13 dana.

Dešava se da si totalno ispcrpljen i da moraš da staneš na minut-dva da dođeš k sebi. Jednostavno moraš, jer ne možeš. Totalno si iscrpljen. To mi se prošle godine (tj. ove) desilo par puta, dok ranijih godina jednostavno nisam znao kako da se ponašam, kako da koristim svoju fizičku snagu – to je bio haos! Treba svaki dan voziti 600 do 800km!

NK: Kad smo kod tako dugačkih etapa. Na Dakar sajtu se lepo može videti temperaturna razlika između početka veze, početka specijala i povratka u bivak. Kakvu opremu koristiš i kako izlaziš na kraj sa hladnoćom?

GS: Koristim opremu od Neoprena, ali pored toga poneseš obične stvari – "šuškavce", dukseve. Svako jutro ustajemo oko pola 4, a iz bivaka izlazim oko 5. Temperatura je od -2 do 0 i tada obučem sve što imam. Sve to i još obavezne zaštite ukljućujući i stabilizatore nogu (praktično proteze), koje fiksiraju nogu da pri velikim brzinama ne dođe do nekog pokreta noge koji bi me ozledio.

NK: Koje proizvode konkretno koristiš? Koja marka je u pitanju, ako nije tajna?

GS: Ne, nemam sponzora. U poslednje vreme kupujem odeću isključivo francuske kompanije Kenny Racing. Prošle godine sam koristio njihovo odelo, a i inače vrhunski vozači na Dakaru koriste njihovu odeću. Oni prave posebnu opremu namenjenu isključivo enduro relijima. NJihova oprema je već pripremljena i poseduje mnogo specifičnih detalja, koje samo vozači na endurans relijima kao što je Dakar cene. Takođe, njihova jakna je neverovatno lagana, prosto je teško poverovati kada je uzmeš u ruku. Kad se obučeš kako treba, možeš da voziš i 1000km na 0C – nije hladno. Samo treba znati kako da se obučeš. Preko Anda kad vozimo 300-400km to je sve -1, -2C. Sve bude zaleđeno i svi idemo (Gabor pokazuje desnom rukom pun gas dok govori "idemo").

1
2
Prethodni tekstVerzija Alfa Romeo Giuletta od Maseratija
Sledeći tekstTop Gear nagrada za Kia Picanto i Kijinog dizajnera Petera Schreyera
Večni entuzijasta.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here