Staza
“Circuit de la Sarthe” nije prava trkačka staza u smislu da deo staze predstavljaju civilne saobraćajne deonice, koje se zatvaraju po potrebi. U sadašnjoj konfiguraciji, staza je dugačka 13,65 km što je čini jednom od najdužih trkačkih staza na svetu. Tokom godina, organizatori su pojedine delove javnih saobraćajnih deonica modifikovali i prepravili u zatvorene trkačke sekcije, kako bi se povećala bezbednost takmičara, gledalaca, kao i ljudi koji žive u neposrednoj blizini.
Ova staza je poznata i po tome da vozači većim delom staze drže gas pritisnut do poda (jedno vreme čak i tokom prolazaka kroz bokseve), što još više povećava stres mehaničkih sklopova automobila. Tokom perioda kada su voženi automobili Grupe C (kraj 80-tih i početak 90-tih godina proteklog veka) brzine na Mulsanne pravcu su dostizale 400 kmč.
Modifikacije staze kroz istoriju:
Originalni izgled – 1923. do 1928. godine, dužina: 17,262 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 2669.272 km, vozači W Barnato/B.Rubin u Bentley 4,392 cc, 1928. godine.
Rekord staze: 8’07”, prosek 127.604 kmč – H. Birkin u Bentley 4,392 cc, 1928. godine.
ACO, kao organizator automoto takmičenja, je odlučio da ne koristi trougaonu stazu Le Mans – Saint-Calais – La Ferté-Bernard, koja je korišćena za Veliku Nagradu Francuske 1906. godine. Novu stazu je napravljena odmah nakon Prvog Svetskog Rata i korišćena je od samog početka “24 časa Le Mans-a”.
Druga modifikacija – 1929. do 1931. godine, dužina 16,340 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 3017,654 km sa prosečnom brzinom od 125.735 kmč, posada L. Howe/H. Birkin u Alfa Romeo 8c 2,337 cc, 1931 godine.
Rekord staze: 6’48’’, prosek 144.362 kmč – H.R.S. Birkin u Bentley 4,389 cc supercharged, 1930. godine.
Zbog sigurnosnih razloga, 1928. godine ACO skraćuje stazu i “otkida” zapadni deo staze. Kako bi olakšali radove na stazi, organizator pravi i mali servisni put, koji je dobio naziv “Rue du Circuit” (u slobodnom prevodu Ulica Trkačka Staza).
Treća modifikacija – 1932. do 1955. godine, dužina: 13,492 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 4135.380 km sa prosečnom brzinom od 172.308 kmč, posada M. Hawthorn/I. Bueb u Jaguar D 3,442 cc, 1955. godine.
Rekord staze: 4’06’’6, prosek 196.963 kmč – M. Hawthorn u Jaguaru D 3442ccm, 1955. godine.
Zapadni deo staze je opet skraćen zbog širenja predgrađa grada Le Mans-a. Organizator je kupio još jedan deo zemljišta na kome je napravljen još jedan servisni put u dužini od 1505m pod nazivom eses of Tertre.
Trka na LeMans-u 1955. godine je obeležena najvećom tragedijom u istoriji automobiskih takmičenja. 77 ljudi je poginulo, a još 77 je povređeno kada su se dva trkačka automobila sudarila na stazi i udarila u tribinu punu gledalaca. Merecedes-Benz, kojega je vozio Pierre Lavegh je nakon udarca u drugi automobil udario u tribinu i tom prilikom eksplodirao usmrtivši veliki broj, mahom francuskih, gledalaca. Nesreća se dogodila dva časa nakon početka trke, a ono što je zanimljivo je da nije bilo zvaničnog obavešetenja o nesreći od strane organizatora, kao i da se trka nastavila. Engleski vozač, Lance Macklin, koji je vozio Austin-Healy je zakačio Mercedes na ciljnom pravcu, koji je u tom trenutku išao brzinom od preko 240 kmč. Nakon udarca, Mercedes se prevrnuo i preleteo bankinu udarivši u tribinu pri čemu je vozač poginuo na licu mesta. Engleski vozač, Macklin, je ostao nepovređen, a njegov automobil je uspeo da se zadrži na stazi. Mercedes tim je povukao preostale dve posade iz trke nakon udesa.
Četvrta modifikacija – 1956. do 1967. godine, dužina: 13.461 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5232.900 km sa prosečnom brzinom od 218.038 kmč, posada D. Gurney/A.J. Foyt u Ford Mk IV 6,980 cc, 1967. godine.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’24”04, prosek 236.082 kmč – B. McLaren u Ford Mk IV, 1967 godine.
– trka: 3’23’’6, prosek 238.014 kmč – M. Andretti/D. Hulme u Ford Mk IV, 1967. godine.
Nakon velikog udesa 1955. godine urađena je kompletna revizija staze u oblasi ciljnog pravca. Staza je proširena, dodat je širi pojas za zaustavljanje vozila, a sve je to tražilo da se prečnik Dunlop krivine promeni što je smanjilo dužinu staze za 31m. Signalne stanice (mesta odakle su davane informacije vozačima) su pomerene sa ciljnog pravca na izlasku iz Mulsanne krivine, gde su prolazne brzine bile značajno niže, pa je time koncentracija vozača na ciljnom pravcu bila neometana dodatnim informacijama.
Peta modifikacija – 1968. do 1971. godine, dužina: 13.469.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5335.313 sa prosečnom brzinom od 222.304 kmč, posada H. Marko/G. Van Lennep u Porsche 917 4,907 cc, 1971. godine.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’13”9, prosek 250.069 kmč – P. Rodriguez u Porsche 917 in 1971. godine.
– trka: 3’18”4, prosek 244.387 kmč – J. Oliver u Porsche 917 in 1971. godine.
Kao direktna posledica velike borbe između Forda i Ferrarija, kao i sve većih brzina, organizator je izmenio pravila kako bi se povećala bezbednost u boksevima. Napravljena je Ford “šikana” pre ulaska u bokseve, koja je značajno redukovala ulazne brzine na ciljni pravac.
Šesta modifikacija – 1972. do 1978. godine, dužina: 13,640 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5044.530 km sa prosečnom brzinom od 210.188 kmč, posada J.-P. Jaussaud/D. Pironi u Alpine Renault A 442 B 1997 cc turbocharged, 1978. godine.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’27”6, prosek 236.531 kmč – J. Ickx u Porsche 936, 1978. godine.
– trka: 3’34”2, prosek 229.244 kmč – J.-P. Jabouille, Alpine Renault A443, 1978. godine.
Lokalno stanovništvo je počelo da vrši pritisak na organizatore kako bi se segment staze od krivine Arnage pa do centralnih tribina prepravio. Lokalna saobraćajnica je produžena za 1300m što je omogućilo da se deo puta, koji više nije bio javna saobraćajnica prepravi, pa je deonica od 3000m staze ponovo urađena, a pre Ford šikane je napravljena još jedna krivina sa ciljem da se dodatno uspore vozila.
Sedma modifikacija – 1979. do 1985. godine, dužina: 13.626 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5088.507 km sa prosečnom brzinom od 212.021 kmč, posada K. Ludwig/P. Barilla/J. Winter u Porsche 956 2,649 cc turbocharged, 1985. godine.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’14”80, prosek 251.815 kmč – H. Stuck u Porsche 962, 1985. godine.
– trka: 3’25”1, prosek 239.169 kmč – J. Ickx u Porsche 962, 1985. godine.
Autoput Paris – Rennes, kao i pravljenje kružnog puta jugoistočno od Le Mansa je nateralo ACO da modifikuje Tertre Rouge krivinu, koja je ublažena sa uglao od 90 na 50 stepeni. Nove tribine su sagrađene u unutrašnjem delu ove krivine, most kojim se prelazila staza je zamenjen tunelom. 1978. godine je nanet novi sloj asfalta, koji je pružao više trakcije, u isto vreme je posečeno drveće koje se nalazilo u krivinama pre Indianapolis krivine.
Osma modifikacija – 1986. godina, dužina: 13.528 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 4972.731 km sa prosečnom brzinom od 207.197 kmč, posada D. Bell/H. Stuck/A. Holbert u Porsche 962C 2650 cc turbocharged.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’15”99, prosek 243.486 kmč – J. Mass, Porsche 962 C, 1986. godine.
– trka: 3’23”3, prosek 239.551 kmč – K. Ludwig, Porsche 956. godine.
Raskrsnica nacionalnog puta 138 i lokalne deonice, koje su formirale poznatu Mulsanne krivinu su postale crna tačka u putničkom saobraćaju, nakon otvaranja industrijske zone. Lokalne vlasti su zbog toga napravile kružni tok na ovoj lokaciji, što je nepovratno uništilo originalnu Mulsanne krivinu.
Deveta modifikacija – 1987. do 1989. godine, dužina 13.535 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5332.79 km sa prosečnom brzinom od 221.665 kmč, posada Lammers/Dumfries/Wallace u Jaguar XJR 9 7000 cc, 1988. godine.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’15”04, prosek 249.826 kmč – J.-L. Schlesser, Sauber-Mercedes C9, 1989. godine.
– trka: 3’21”27, prosek 242.093 kmč – A. Ferté, Jaguar XJR9, 1989. godine.
Na zahtev međunarodne moto federacije, koja je bila zabrinuta za sigurnost motorciklista na francuskom MotoGP, uvedena je “S” krivina na prilasku Dunlop mostu, kako bi se smanjila prilazna brzina. Brzina ispod mosta je smanjena za oko 100 kmč, sa 260 na 160kmč. 1988. godine pravac Hunaudieres je presvučen novim slojem asfalta, a po prvi put je korišćeno lasersko merenje kako bi se dobila potpuno ravna površina što je više nego značajno uticalo na povećanje maksimalnih brzina na ovoj deonici.
Deseta modifikacija – 1990. do 1996. godine, dužina: 13.600 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5100 km sa prosečnom brzinom od 213,358 kmč, posada Brabham/Helary, PEUGEOT 905 3499 cc, 1993. godine
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’21’’209, prosek 243.329 kmč – Ph. Alliot, Peugeot 905, 1992. godine.
– trka: 3’27’’47, prosek 235.986 kmč – E. Irvine, Toyota TS 010, 1993. godine.
Na zahtev FISA-e, uvedene su dve šikane na Hunaudieres pravcu kako bi se smanjile brzine. Uprkos povećanom opterećenju menjača i kočnica, koje je doneo novi format broj posada na cilju se nije značano smanjio. Jula meseca, 1990. godine ACO je započeo potpuno renoviranje bokseva i infrastrukture. Novi servisni kompleks je bio na najvišem mogućem nivou i među najboljima na svetu. Iako se dužina staze nije promenila, širina startno-ciljnog pravca je povećana na 12 metara, a signalne stanice su ponovo vraćene sa Mulsanne krivine na startno-ciljni pravac.
Jedanaesta modifikacija – 1997. do 2001. godine, dužina: 13.605 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5007.988 km sa prosečnom brzinom od 208.666 kmč, posada Biela/Kristensen/Pirro, Audi R8 3600 cc turbocharged.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3’29”930, prosek 233.306 kmč – M. Brundle, Toyota GT ONE, 1999. godine.
– trka: 3’35”032, prosek 227.771 kmč, U. Katayama, Toyota GT ONE, 1999. godine.
Dužina staze je povećana za 5m posle modifikacije Dunlop šikane. Ova sekcija je za nijansu usporena, a unapređen je i deo oko trkačke staze sa većim zaustavnim površinama. Ova poboljšanja su najviše značila motorciklistima i vozačima, koji su vozili trke na kraćoj, Bugatti, stazi tokom ostatka godine.
Dvanaesta modifikacija – od 2002. do danas, dužina: 13.650 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5169.970 km sa prosečnom brzinom od 215.415 kph, posada Ara/Capello/Kristensen, Audi R8 3595 turbocharged.
Rekord staze:
– test/kvalifikacije: 3″29"905, prosek 234.106 kmč – R. Capello, Audi R8, 2002. godine.
– trka: 3″33"483, prosek 230.182 kmč – T. Kristensen, Audi R8, 2002. godine.
Na zahtev moto federacija, segmenti Bugatti staze, koji su deo Sarthe staze su modifikovani. Spust posle Dunlop mosta i ulazak u Tertre Rouge su postali nešto blaži što je omogućilo daleko bolju vidljivost gledaocima. Ova izmena je prouzrokovala pomeranje mesta izlaska bolida iz bokseva, koje je sa novim izgledom staze bilo veoma opasno. Pre početka trke 2006. vozači su odlučili da bojkotuju novi izlazak iz bokseva, a predvodnik pobune je veoma značajna osoba automobilskog i francuskog automobilizma, vlasnik Pescarolo tima, Henri Pescarolo. Pescarolo je naredio mehaničarima da blokiraju novi izlazak iz bokseva svojim prototipovima. Organizator je popustio i izlazak iz bokseva je vraćen na kraj startno-ciljnog pravca, gde se i ranije nalazio.
Početkom 2004. kompletna Bugatti staza je presvučena asfaltom, dok su tokom zime 2004/2005. asfaltom presvučene krivine Mulsanne i Arnage, a neravnina na prilasku Mulsanne krivini je poravnata.
Ta neravnina ili grba na prilasku Mulsanne krivini je krivac za legendarna “poletanja” Mercedes-Benz CLR prototipova 1999. godine. Isti problem se manifestovao i na pravcu između Mulsanne i Inianapolis krivina. Te grbe su bile sastavni deo “šmeka” staze i iako i sada na tim mestima staza nije potpuno ravna, to više više nije tako dramatičan deo staze kao što je to bio nekada.
Za ovu godinu, planirani su intezivni radovi na stazi. Virage du Tetre Rouge krivina će imati širi zaustavni pojas i biće “zatupljen” što će omogućiti veće brzine na prilasku Mulsanne pravcu. Pojas od Arnage od Porsche krivina će biti presvučen novim slojem asfalta, a čitav niz novih graža je sagrađen na kraju bokseva, gde se nalaze i novi objekti za smeštaj gledalaca.