Nacionalna Klasa

U susret trci “24 časa Le Mans-a”

Image

Legendarna trka “24 časa Le Mans-a” se ove godine vozi po jubilarni 75-ti put. Najprestižnija trka u automobilskom svetu ove godine ima 55 prijavljenih posada, koje su podeljene u četiri klase.

Ovaj tekst će, pored osvrta na ovogodišnju trku 24 časa Le Mans-a, biti i svojevrstan uvod u svet endurans trka. Bliže ćemo objasniti osnovne pojmove, predstaviti Sarthe stazu i aktuelne Le Mans klasifikacije automobila. Ukoliko bude bilo interesovanja, svakako ćemo detaljnije analizirati posebne aspekte ovog, veoma zanimljivog segmenta, automobilskih trka.

 

Le Mans

Le Mans (čita se kao Le Man, s time da je “n” veoma prigušeno) je grad u Francuskoj, koji se nalazi kraj reke Sarthe. Le Mans se nalazi na pola puta između Pariza i Normandije, a za one koji, poput pisca ovog teksta, možda planiraju odlazak na ovu trku, put od Beograda do Le Mans-a je dugačak oko 2000km – u jednom pravcu.

U okolini grada se nalaze dve trkačke staze, koje su toliko blizu da se delimično i preklapaju. Manja i manje poznata staza je “Bugatti” staza, imenovana po Ettore Bugatti-ju (osnivač Bugatti kompanije), je relativno kratka trkačka staza, koja se koristi tokom čitave godine. Duža i daleko poznatija staza je “Circuit de la Sarthe”, koja se delom sastoji od javnih saobraćajnih deonica na kojoj se vozi “24 časa Le Mans” još od 1923. godine.

Na ovoj stazi je održana i prva Velika Nagrada Francuske, 1906. godine. Le Mans je dao ime još jednom zanimljivom detalju iz automobilskog sporta – “Le Mans startovanje” je poseban način startovanja trke, gde su svi vozači sa jedne strane staze i nakon znaka za start moraju pretrčati do svojih automobila i tako startovati trku.

 

Endurans trke

Šta znači endurans? U direktnom prevodu, u pitanju je izdržljivost. Trke izdržljivosti su prisutne u različitim vrstama sportova, pa ih, sasvim prirodno, ima u i auto-moto sportu. Ovakve trke se uglavnom voze kao vremenski ograničene trke (12 časova Sebringa, na primer), a ponekad je u pitanju i dvostruki aršin tj. maksimalno trajanje ili maksimalna dužina (1000km Monza). Ovaj dvojaki kriterijum se koristi u slučajevima kada organizator u slučaju loših vremenskih uslova ili generalno sporog tempa može trku proglasiti gotovom i nakon određenog vremenskog intervala, ali i u slučaju da takmičari pređu dogovorenu distancu.

Endurans trke se uglavnom voze kao 6, 9, 12 ili 24 časa, a često se voze i u dužini od 1000km. Američki Le Mans šampionat koristi nešto kraži format, pa se trke u tom šampionatu voze u trajanju od 100 minuta (ovogodišnja trka u Long Beach-u), preko uobičajenih 2 časa i 45 minuta pa do 6 i 12-časovnih trka. Nekada je izazov bio još i veći, zato što je na 24-časovnim trkama bilo učesnika koji su samostalno pokušavali da sede za volanom tokom celog toka trke. Na endurans trkama do 1970-tih je bilo moguće da jedan vozač vozi svih 24 časa. 1952. francuski vozač, Pierre Levegh (koji je poginuo 1955, pročitajte više o tome u nastavku teksta) je nastupаo samostalno i činilo se da će pobediti, međutim, napravio je grešku prilikom promene brzina u finalnim minutima, zbog čega je izgubio prvo mesto.

Luigi Chinetti je 1949. godine pobedio vozivši 23,5 časova, a 1950. godine Louis Rosier je pobedio na trci vozeći zajedno sa svojim sinom Jean Louis Rosierom. To ne bi bilo ništa čudno da nije poznato da je njegov sin od svih 24 časa trke za volanom bio samо dva kruga (oko 15-tak minuta). Danas, trke, koje su duže od 3 časa obično voze posade u sastavima od po 3 ili 4 vozača, što dozvoljava vozačima da budu dovoljno odmorni i da bez potrebe ne ugrožavaju svoju i tuđu bezbednost.

Evo nekih značajnih endurans trka: Bathurst 1000, Dakar Rally, 1000km Nürburgring, 1000km Spa, 1000km Monza, 1000km Suzuka, 12 Hours of Sebring, 24 Hours of Daytona, 24 Hours of Le Mans, 24 Hours Nürburgring, 24 Hours Spa, Suzuka 8 Hours.

Istorijat

Prva Le Mans endurans trka je održana 26. i 27. maja 1923. godine i od tada se ova trka vozi u junu mesecu, sa izuzetcima, koji su bili uslovljeni političkim previranjima u Francuskoj (1956. je trka vožena u julu, a 1968. u septembru). Trka je otkazana 1936. godine zbog velike ekonomske depresije, a nije vožena ni tokom Drugog Svetskog Rata i nekoliko godina nakon toga (1940. – 1948.)

Od 1923. pa sve do 50-tih godina, najdominantniji automobili su bili Bentley Speed i Alfa Romeo 8C. Od vozača, najupečatljivije rezultate je postavio Chinetti, ali su tu i brojna slavna i poznata imenapoput Nuvolarija, Sommera, Birkina i drugih vozača tog doba.

Tokom 50-tih i 60-tih, vozači su “trostrukom krunom” nazivali pobedu na sve tri, tada, najznačajnije endurans trke – Sebring, Daytona i Le Mans.

Jedini vozač, koji je uspeo tako nešto da izvede je Ken Miles, fabrički vozač Forda u godinama kada je Ford GT40 harao trkačkim stazama Evrope. Nažalost, Ken Milesu je zbog greške Ford tima ostao bez šampionskog trofeja te godine na Le Mans-u. Ljudi iz Ford tima su želeli da tri Ford-a GT40 zajedno prođu cilj pa su Ken Milesu dali naredbu da uspori i sačeka ostale vozače njegovog tima. Iako je Ken Miles prošao prvi kroz cilj, tadašnja pravila su pobedu proglašavale ne po postignutom vremenu, već po pređenoj distanci. Drugoplasirana posada je trku startovala iz pozadine, pa je, samim tim, i prevalila veću daljinu od svojih timskih kolega, pa je Ken Miles trku završio kao drugoplasirani iako je cilj prošao kao prvi.

Sedma dekada proteklog veka je na Le Mansu obeležila dolazak veoma važne sportske marke – Porsche. Prvi model je bio 917, a nešto kasnije stiže i 936. Matra je jedno vreme uspešno parirala Porscheu, osvojivši nekoliko pobeda u nizu, a zanimljivo je da jedan od sadašnjih vlasnika LMP1 tima, Pescarolo je u to doba uspeo da pobedi na Le Mansu vozeći za Matru. Pescarolo je u to doba žarko želeo da se takmiči u Formuli 1, ali usled loših angažmana, prihvatio je da za Matru vozi na Le Mansu. Sredinom i kraje sedamdesetih godina hara Jackie Ickx, koji osvaja brojne pobede vozeći upravo Porsche automobile.

Osamdesete su bile još više u znaku Porschea, koji je potpunjo razoružao konkurenciju sa modelima 936, 956 i 962. Devedesete godine su obeležili vozači, koje su mnogi od nas imali prilike da vide na delu (uglavnom preko TVa). Alboreto, Brabham, Helary, Brundle su neka od imena, koja su nalaze na listi pobednika Le Mansa u ovom periodu. Od 2000. godine Audi je apsolutni vladar ove trke, sa izuzetkom 2003. godine kada je pobedu osvojila posada fabrike Bentley. Detaljniji istorijat ove trke je svakako u planu, ukoliko se ovaj tekst bude dobro čitao, skoro sigurno ćemo detaljno obraditi istorijat ove trke.

 

A.C.O.

Automobile Club de l“Ouest (u prevodu “Zapadni Automobilski Klub” – zapad se odnosi na zapadni region Francuske) se često skraćeno naziva ACO. ACO je najveća automobilska organizacija u Francuskoj, koja je osnovana 1906. godine od strane velikih automobilskih entuzijasta, koji su istovremeno i bili pokretačka snaga pri inicijalnoj organizaciji trke 24 časa Le Mans-a. Ova organizacija u svakodnevnom radu pruža pomoć francuskim vozačima, angažovana je na izgradnji puteva, školi vožnje i predavanja o bezbednosti u saobraćaju. ACO je organizator prve Velike Nagrade Francuske, koja je vožena 1906. Posle Prvog Svetskog Rata, ljudi iza ACO organizacije su osmislili 24 časa Le Mansa. Idejni tvorci ove trke su Georges Durand, tadašnji generalni sekretar ACO, urednik ACO časopisa Charles Faroux i vlasnik fabrike guma Emile Coquille.

 

Kvalifikovanje za nastup

Nastup na 24 časa LeMans-a je veoma prestižno priznanje i samim tim veoma je teško ući u veoma uzak krug timova, koji imaju priliku da nastupaju na ovoj trci. Kao što smo rekli, na trci nastupa 55 posada, koje su podeljene u 4 klase što ugrubo rečeno znači da na ovoj trci nastupa od 10 do 15 posada po klasi. ACO automatski kvalifikuje 24 posade na osnovu njihovih rezultata u protekloj sezoni, a te posade imaju priliku da potvrde svoje učešće (i plaćanje pozamašne kotizacije) do 8. januara tekuće godine. U slučaju da se neka od automatski kvalifikovanih posada ne potvrdi svoje učešće, organizator ostavlja tu poziciju upražnjenu.

Automatski kvalifikovane posade za učešće na 24 časa Le Mansa:

– Pobednici i drugoplasnirani na prethodnoj trci 24 časa u sve četiri klase (8 posada ukupno).
– Pobednici sve četiri klase na ALMS trci "Petit Le Mans" (4 posade ukupno).
– Šampioni i vicešampioni u sve četiri klase LMES šampionata voženog prethodne sezone (8 posada ukupno).
– Šampioni u sve četiri klase ALMS šampionata voženog prethodne sezone (4 posade).

Jedna posada ne može biti kvalifikovana više puta, te se u tom slučaju kvalifkuje naredna posada (na odgovarajućoj trci/takmičenju).

Posade koje su se automatski kvalifikovale za Le Mans 2007:

LM P1

Audi Sport Team Joest Audi R10 – 1. mesto 24 časa Le Mans 2006
Pescarolo Sport Pescarolo C60 – 2. mesto 24 časa Le Mans 2006
Pescarolo Sport Pescarolo C60 – 1. mesto LMES 2006
Creation Autosportif Creation Judd – 2. mesto LMES 2006
Audi Sport North America Audi R10 – 1. mesto Petit Le Mans 2006
Audi Sport North America Audi R8 / Audi R10 – 1. mesto ALMS

LM P2

RML MG Lola EX264 – 1. mesto 24 časa Le Mans 2006
Binnie Motorsports Lola B05/42 – 2. mesto 24 časa Le Mans 2006
Barazi-Epsilon Courage C65 – 1. mesto LMES 2006
RML MG Lola EX264 – 2. mesto LMES 2006
Penske Motorsports Porsche RS Spyder – 1. mesto Petit Le Mans 2006
Penske Motorsports Porsche RS Spyder – 1. mesto ALMS

LM GT1

Corvette Racing Corvette C6.R – 1. mesto 24 časa Le Mans 2006
Aston Martin Racing Aston Martin DBR9 – 2. mesto 24 časa Le Mans 2006
Aston Martin Racing Larbre Aston Martin DBR9 – 1. mesto LMES 2006
Convers Menx team Ferrari 550 Maranello – 2. mesto LMES 2006
Corvette Racing Corvette C6.R – 3. mesto Petit Le Mans 2006 (bolje plasirane posade su već kvalifikovane)
Aston Martin Racing Aston Martin DBR9 – 2. mesto ALMS (bolje plasirane posade su već kvalifikovane)

LM GT2

Team LNT Panoz Esperante – 1. mesto 24 časa Le Mans 2006
Seikel Motorsports Porsche 911 GT3 RSR – 2. mesto 24 časa Le Mans 2006
Autorlando Sport Porsche 996 GT3 RSR – 1. mesto LMES 2006
Team LNT Panoz Esperante – 2. mesto LMES 2006
Risi Competizione Ferrari 430 GT Berlinetta – 3. mesto Petit Le Mans 2006 (bolje plasirane posade su već kvalifikovane)
Risi Competizione Ferrari 430 GT Berlinetta – 1. mesto ALMS

Trka

Uobičajeno je da se na startu nađe 50 automobila u nekoliko različitih klasa. Organizator je vršio rekonstrukcije bokseva, pa je broj raspoloživih servisnih pozicija povećan na 55, što znači da će toliko i posada moći da učestvuje. Ovoliko posada nije startovalo još od 1989. godine. Aktuelna klasifikacija podrazumeva četiri klase, dve klase prototipova: LMP1 i LMP2, kao i dve klase GT automobila: LMGT1 i LMGT2. Pobednik u generalnom plasmanu je je posada koja odveze najviše kilometara u toku 24 časa, koliko traje trka. Da bi se posada klasifikovala, moraju preći liniju cilja posle isteka 24 časa, što je razlog dramatičnih situacija gde oštećeni automobili čekaju u boksu ili kraj staze i po nekoliko časova nakon kraja trke, da bi tek kada ponovo pokrenu automobil došli do cilja, samo da bi izbegli rezultat DNF (Did Not Finish – Nisu Završili).

Organizatori 24 časa LeMans-a svake godine ima obavez da obezbedi i osigura veliku površinu na kojoj se odigrava ova trka. Tako nešto ne bi bilo moguće da nije dugogodišnje tradicije volonterske pomoći. Preko 1600 volontera pomaže organizaciji, aktivnim učestvovanjem u različitim službama (sudije, medicinsko osoblje, organizaciono osoblje), koje su neophodne da bi se trka mogla održati.

Satnica

Ponedeljak, 11.6.
2.30 pm – 6.00 pm: Tehnička provera

Utorak, 12.6.
8.30 am – 5.00 pm: Tehnička provera

Sreda, 13.6.
10.00 am : informisanje tim menadžera
4.00 pm: informisanje vozača
7.00 pm – 9.00 pm: Kvalifikacije "24 časa Le Mans"
10 pm – ponoći: Kvalifikacije "24 časa Le Mans"

Četvrtak, 14.6.
9.00 am – 1.00 pm: Tehnička provera za “Le Mans Legend
3.00 pm: informisanje vozača “Le Mans Legend”
5.30 pm – 6.30 pm: Trening “Le Mans Legend”
7.00 pm – 9.00: Kvalifikacije "24 časa Le Mans"
10.00 pm – midnight: Kvalifikacije "24 časa Le Mans"

Petak, 15.6.
10.00 am – 8.00 pm: Otvoreni pit boksevi
6.00 pm – 7.00 pm: Parada u centru grada

Subota, 16.6.
9.00 am – 9.45 am : Zagrevanje "24 časa Le Mans"
10.15 am: “Le Mans Legend" trka
2.22 pm: Početak startne procedure "24 časa Le Mans"
3.00 pm: Start "24 časa Le Mans"

Nedelja, 17.6.
3.00 pm: Finiš "24 časa Le Mans"

 

 

 

Le Mans 2007

Ovogodišnji Le Mans se vozi 16. i 17. juna, a “Test” dan se vozi 3. juna. Za ovu godinu, značajna je promena vremena starta trke – trka će početi u 15 časova, umesto u 16, kako je uobičajeno. Za ovogodišnju trku se prijavilo 76 posada, a ACO je pozvao 55 posada na testove, koji se voze 3. juna.

LMP1

Svakako najveća atrakcija trke će biti “okršaj dizel divova” u klasi LMP1, u kojoj će nastupati čak 16 posada. Audi Sport tim će nastupiti sa tri Audija R10 TDI, dok će njihov najveći konkurent Peugeot Sport tim nastupiti sa dva Peugeot 908 HDi prototipa. Audiji će se, pre svega, pojaviti sa više nego impresivnom vozačkom postavom, koja iza sebe ima čitav niz šampionskih titula u endurans, forumla i šampionatima putničkih automobila. Istovremeno, pored impozantnih imena za volanom, tu će biti prekaljeni mehaničarsko-inženjersko-organizacioni timovi, koji će Audije R10 i vozače „prisnuti“ do maksimuma.

Sa druge strane, Pežo Sport tim ima sasvim dobre vozače, koji se ne mogu pohvaliti velikim brojem pobeda na Le Mansu, ali su i dalje sposobni da P1 prototip poteraju do njegovih granica. Daleko veći problem će predstavljati prototip i dosta neuigranije posade u boksevima, u odnosu na Audi tim. Pežo prototipi su od početka godine učestvovali na dve LMES trke, i evidentno je da ti automobili nisu ni blizu mehaničke pouzdanosti, kojom se Audi može pohvaliti. Naime, na trci u Monzi (prva trka LMES šampionata) Pežoi su imali minornih problema – vrata kabine na jednom prototipu su se konstantno otvarala. Druga trka je bila pokazala malo veći problem, koji će Pežo sigurno pokušati da reši do Le Mans-a. Jedan od Pežoa je imao kvar na kvačilu i to je, sasvim sigurno, dobrim delom uslovila sama staza. Na Monzi je daleko manji broj menjanja brzina, pa je i menjač manje opterećen. Staza u Valensiji je daleko teža staza, a menjači na dizel prototipovima moraju da istrpe ogromne sile prilikom promene stepena prenosa. Ono što je zanimljivo, je da je „šaltanje“ naniže, daleko manje opterećenje po menjački sklop od promene prenosa u veći stepen prenosa.

Audi će nastupiti sa vozačkom posadom od koje se prosto ledi krv u žilama: Allan McNish (1 pobeda), Dindo Capello (2 pobede), Tom Kristensen (7 pobeda), Frank Biela (4 pobede), Marco Werner (2 pobede), Emanuele Pirro (4 pobede). Pored toga, treći prototip će voziti Audi "podmladak" iz DTM takmičenja: Alexandre Premat, Mike Rockenfeller i Lucas Luhr (ex Porsche RS Spyder vozač u ALMS). Tom Kristensen je pod znakom pitanja, zbog udesa koji je doživeo na otvaranju DTM sezone pre nekoliko nedelja.

Peugeot Sport vozači su, takođe, veoma iskusni profesionalci: Marc Gene, Nicolas Minassian, Stéphane Sarrazin, Sébastien Bourdais, Jacques Villeneuve, Pedro Lamy i Eric Helary.

Pored fabričkih postava, tu će biti i veći broj privatnih timova. Privatni timovi koriste šasije jednog od nekoliko proizvođača uparene sa odgovarajućim motorem, koji opet može biti jedan od nekoliko raspoloživih. Najsnažniji privatni tim, Pescarolo Sport nastupa sa čak tri P1 prototipa. Pescarolo sam proizvodi svoje šasije, a pogone ih V10 Judd motori. Ovaj tim i njegovi vozači su dominirali LMES takmičenjem u proteklom periodu, pa se i oni lako mogu umešati u borbu za pobedu u generalnom plasmanu na Le Mans-u.

Courage Competition koristi Courage šasije sa oznakom C75, koje pogone AER V8 Turbo motori. Ovaj tim nastupa sa dve posade. Još jedan zanimljiv tim ćemo posebno navesti, a to je Swiss Spirit. Ovaj tim koristi Lola B07/10 šasiju u kombinaciji sa Audi V8 TFSI motorem. Ovo je veliki korak za Audi, koji je ustupio (za nepoznatu sumu novca) motor iz šampionskog Audija R8, kojega je vozio Tom Kristensen. Ovaj potez Audija se u krugovima ljubitelja endurans takmičenja karakteriše kao dobar znak da će na ovaj način Audi početi da obezbeđuje proverene komponente privatnim timovima. Poznato je da V8 TFSI motor tokom kompletnog radnog veka Audija R8 nije bio izvor niti jednog odustajanja.

LM P1
 
No. Entrant Car Qualification method
1 Audi Sport North America Audi R10 1st Petit Le Mans
2 Audi Sport North America Audi R10 1st American Le Mans Series
3 Audi Sport Team Joest Audi R10 1st 24H Le Mans
5 Swiss Spirit Lola B07-Audi  
7 Team Peugeot Total Peugeot 908  
8 Team Peugeot Total Peugeot 908  
9 Creation Autosportif Creation-Judd 2nd Le Mans Series
10 Arena International Motorsp ort Zytek 07S  
12 Courage Competition Courage LC70-AER  
13 Courage Competition Courage LC70-AER  
14 Racing for Holland Dome S101-Judd  
15 Charouz Racing System Lola B07-Judd  
16 Pescarolo Sport Pescarolo C60 2nd 24H Le Mans
17 Pescarolo Sport Pescarolo C60 1st Le Mans Series
18 Rollcentre Racing Pescarolo-Judd  
19 Chamberlain-Synergy Motorsp ort Lola B06-AER  

 

LMP2

LMP2 klasa je i pored 12 posada prilično drugorazredna klasa. Naime, veoma loša pouzdanost ovih prototipova skoro sigurno garantuje da će veliki broj ovih prototipova provesti veći deo trke u boksevima ili neće uopšte stići do kraja trke. I pored snažnog prisustva fabričkih timova u ovoj klasi na ALMS trkama, niti jedan od timova sa Porsche ili Acura prototipovima se neće pojaviti na ovogodišnjem Le Mansu.

Roger Penske, vlasnik Penske Racing tima, je pre izvesnog vremena da intervju u kome je izričito naglasio da Penske Racing i njihovi sponzori nemaju, a i ne žele, da potroše velike količine novca da bi učestvovali na Le Mansu. Razlog je veoma jednostavan, niko od P2 timova nema realne šanse da na Le Mansu pobedi u generalnom plasmanu, pa bi njihova eksponiranost bila minimalna, što direktno obeshrabruje njihove sponzore da plate ogromne troškove učestvovanja na Le Mansu. Porsche je izgleda zaboravio zbog čega se njegovi automobili prodaju, pa posle dugog niza uspešnih godina u auto sportu, počinje da se ponaša kao klasični srpski preduzetnici – ulaganje minimalno, uz što veću zaradu. Nažalost, kada su u okolini japanski proizvođači, takva premisa neće doneti mnogo dobroga. Porsche u ovom trenutku ne želi da izdvoji novac da se pojavi fabrički tim Porschea u P2 klasi na Le Mansu, a izgleda da i njihov dugogodišnji džoker, Porsche 911 GT3, sve više i više zaostaje za Ferrarijem u GT2 klasi. Dakle, odluka da li će i kada se Porsche pojaviti leži u rukama Wolfgang Durheimer-a, šefa sportskog odeljenja.

Acura je tek ove godine ušla u ALMS i sasvim očekivano nije bilo znakova da žele da dođu u Evropu.

LM P2
 
No. Entrant Car Qualification method
20 Pierre Bruneau Pilbeam MP93-Judd  
21 Team Bruichladdich Radical Radical SR9-AER  
24 Noel del Bello Courage LC75-AER  
25 RML MG Lola EX264 1st 24H Le Mans
29 T2M Motorsport Dome S101/5-Mader  
31 Binnie Motorsports Lola B05/42 2nd 24H Le Mans
32 Barazi-Epsilon Courage C65-AER 1st Le Mans Series
33 Barazi Epsilon Zytek 07S/2  
35 Saulnier Racing Courage LC75-AER  
40 Quifel-ASM Team Lola B05/40-AER  
44 Kruse Motorsport Pescarolo-Judd  

 

LMGT1

GT1 klasa će, sasvim sigurno, biti fantastično poprište borbi. I to sa velim brojem aktera. Aston Martini se pojavljuju opremljeni “Džems Bond brojevima” 006/007/008/009 u bojama fabričkog tima, kao i dva automobila, koja su u vlasništvu Larbre Competition tima.

Da ne bude sve tako lako, postaraće se momci koji “govore tiho i nose small-block sa sobom”. Corvette Racing se pojavljuje sa dve C6R žute sprave, a tu će biti još i dve privatno prijavljene – jedna PSI Racing tima, druga iz Luc Alphand garniture.

Luc Alphand će pored C6R, koji je prošlogodišnji model korišćen od Corvette fabričkog tima, uposliti i jedan stariji model C5R.

Oreca tim se pojavljuje sa Saleen S7R automobilima, koji bi, ukoliko ih ne budu pratili kvarovi, trebali da budu sasvim konkurentni. Japanska posada se pojavljuje sa “stelth bombarderom” Lamborghinijem R-GT, dok se ruski tim pojavljuje sa prekaljenim borcem Ferrarijem F550 M.

Nažalost, najbrži automobil u FIA GT takmičenju, Maserati MC12 se neće pojaviti iz istog razloga zbog koga se ne vozi ni u ALMS i LMES takmičenjima. Naime, automobil je previše širok i ne uklapa se u specifikaciju GT1 klase. Prava je šteta što Maserati nema želju da MC12 preradi tako da se može koristiti na svim endurans takmičenjima, jednostavno GT1 klasa nije potpuna bez Ferrarija.

LM GT1
 
No. Entrant Car Qualification method
006 Aston Martin Racing Larbre Aston Martin DBR9 1st Le Mans Series
007 Aston Martin Racing Aston Martin DBR9 2nd 24H Le Mans
008 Aston Martin Racing Larbre Aston Martin DBR9  
009 Aston Martin Racing Aston Martin DBR9 2nd American Le Mans Series
53 JLOC ISAO Noritake Lamborghini Murcielago  
54 Team Oreca Saleen S7R  
55 Team Oreca Saleen S7R  
59 Team Modena Aston Martin DBR9  
63 Corvette Racing Corvette C6.R 1st 24H Le Mans
64 Corvette Racing Corvette C6.R 3rd Petit Le Mans*
67 Convers Menx team Ferrari 550 Maranello 2nd Le Mans Series
70 PSI Experience Corvette C6.R Reserve #1
72 Luc Alphand Aventures Corvette C6.R  
73 Luc Alphand Aventures Corvette C5-R  
100 Aston Martin Racing BMS Aston Martin DBR9  

 

LMGT2

 

U ovoj klasi će biti veoma neizvesno i pored činjenice da su u pitanju najsporiji automobili na stazi. Velika borba, koja se razvila u svim svetskim GT2 šampionatima između Ferrarija i, do skoro, neprikosnovenih Porsche 911 će i ovog puta biti veoma zanimljiva. Čak pet Ferrarija F430 i četiri Porschea 911 će pokušati da osvoji pobedu u klasi, a u tome će pokušati da ih spreče Panoz posade, koje se mogu pohvaliti pobrdom u klasi prošle godine. Nećemo zaboraviti i veoma atraktivne Spyker C8 Spyder automobile, koji će pokušati da ostvare što bolji rezultat.

Kao što smo rekli, Porsche 997 GT3 RSR je značajno manje napredovao nego njegov direktni konkurent F430, pa je i sasvim ispravno što se veliki broj timova odlučio da pređe na “propnutog konjića”. Po izjavama vozača, F430 se daleko lakše vozi od Porschea 997, manje troši gume i sposoban je da daleko lakše menja pravac – u skladu sa time treba očekivati da Ferrari posade budu najozbiljniji kandidati za pobedu u klasi.

Ukoliko pogledate istorijat prijavljenih automobila, Porsche 911 je ove godine prisutan sa 7%, dok se tokom perioda 1993. do 2006. godine, taj procenat kretao od 14 pa do 25% i to ne računajući Porsche GT1 modele vožene krajem 90-tih godina.

LM GT2
 
No. Entrant Car Qualification method
71 Seikel Motorsports Porsche 997 GT3-RSR 2nd 24H Le Mans
76 IMSA Performance Matmut Porsche 997 GT3-RSR  
78 AF Corse Ferrari 430 GT Berlinetta 2nd FIA GT Series
80 Flying Lizard Motorsport Porsche 997 GT3-RSR  
81 Team LNT Panoz Esperante 1st 24H Le Mans
82 Team LNT Panoz Esperante 2nd Le Mans Series
83 GPC Sport SrL Ferrari 430 GT Berlinetta Reserve #2
85 Spyker Squadron b.v. Spyker C8 Spyder  
86 Spyker Squadron b.v. Spyker C8 Spyder  
87 Scuderia Ecosse Ferrari 430 GT Berlinetta 1st FIA GT Series
93 Autorlando Sport Porsche 997 GT3-RSR 1st Le Mans Series
97 Risi Competizione Ferrari 430 GT Berlinetta 2nd Petit Le Mans**
99 Risi Competizione Ferrari 430 GT Berlinetta 1st American Le Mans Series

 

 

 

Staza

“Circuit de la Sarthe” nije prava trkačka staza u smislu da deo staze predstavljaju civilne saobraćajne deonice, koje se zatvaraju po potrebi. U sadašnjoj konfiguraciji, staza je dugačka 13,65 km što je čini jednom od najdužih trkačkih staza na svetu. Tokom godina, organizatori su pojedine delove javnih saobraćajnih deonica modifikovali i prepravili u zatvorene trkačke sekcije, kako bi se povećala bezbednost takmičara, gledalaca, kao i ljudi koji žive u neposrednoj blizini.

Ova staza je poznata i po tome da vozači većim delom staze drže gas pritisnut do poda (jedno vreme čak i tokom prolazaka kroz bokseve), što još više povećava stres mehaničkih sklopova automobila. Tokom perioda kada su voženi automobili Grupe C (kraj 80-tih i početak 90-tih godina proteklog veka) brzine na Mulsanne pravcu su dostizale 400 kmč.

Modifikacije staze kroz istoriju:

Originalni izgled – 1923. do 1928. godine, dužina: 17,262 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 2669.272 km, vozači W Barnato/B.Rubin u Bentley 4,392 cc, 1928. godine.

Rekord staze: 8’07”, prosek 127.604 kmč – H. Birkin u Bentley 4,392 cc, 1928. godine.

ACO, kao organizator automoto takmičenja, je odlučio da ne koristi trougaonu stazu Le Mans – Saint-Calais – La Ferté-Bernard, koja je korišćena za Veliku Nagradu Francuske 1906. godine. Novu stazu je napravljena odmah nakon Prvog Svetskog Rata i korišćena je od samog početka “24 časa Le Mans-a”.


Druga modifikacija – 1929. do 1931. godine, dužina 16,340 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 3017,654 km sa prosečnom brzinom od 125.735 kmč, posada L. Howe/H. Birkin u Alfa Romeo 8c 2,337 cc, 1931 godine.

Rekord staze: 6’48’’, prosek 144.362 kmč – H.R.S. Birkin u Bentley 4,389 cc supercharged, 1930. godine.

Zbog sigurnosnih razloga, 1928. godine ACO skraćuje stazu i “otkida” zapadni deo staze. Kako bi olakšali radove na stazi, organizator pravi i mali servisni put, koji je dobio naziv “Rue du Circuit” (u slobodnom prevodu Ulica Trkačka Staza).

Treća modifikacija – 1932. do 1955. godine, dužina: 13,492 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 4135.380 km sa prosečnom brzinom od 172.308 kmč, posada M. Hawthorn/I. Bueb u Jaguar D 3,442 cc, 1955. godine.
Rekord staze: 4’06’’6, prosek 196.963 kmč – M. Hawthorn u Jaguaru D 3442ccm, 1955. godine.

 

Zapadni deo staze je opet skraćen zbog širenja predgrađa grada Le Mans-a. Organizator je kupio još jedan deo zemljišta na kome je napravljen još jedan servisni put u dužini od 1505m pod nazivom eses of Tertre.

Trka na LeMans-u 1955. godine je obeležena najvećom tragedijom u istoriji automobiskih takmičenja. 77 ljudi je poginulo, a još 77 je povređeno kada su se dva trkačka automobila sudarila na stazi i udarila u tribinu punu gledalaca. Merecedes-Benz, kojega je vozio Pierre Lavegh je nakon udarca u drugi automobil udario u tribinu i tom prilikom eksplodirao usmrtivši veliki broj, mahom francuskih, gledalaca. Nesreća se dogodila dva časa nakon početka trke, a ono što je zanimljivo je da nije bilo zvaničnog obavešetenja o nesreći od strane organizatora, kao i da se trka nastavila. Engleski vozač, Lance Macklin, koji je vozio Austin-Healy je zakačio Mercedes na ciljnom pravcu, koji je u tom trenutku išao brzinom od preko 240 kmč. Nakon udarca, Mercedes se prevrnuo i preleteo bankinu udarivši u tribinu pri čemu je vozač poginuo na licu mesta. Engleski vozač, Macklin, je ostao nepovređen, a njegov automobil je uspeo da se zadrži na stazi. Mercedes tim je povukao preostale dve posade iz trke nakon udesa.

Četvrta modifikacija1956. do 1967. godine, dužina: 13.461 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 5232.900 km sa prosečnom brzinom od 218.038 kmč, posada D. Gurney/A.J. Foyt u Ford Mk IV 6,980 cc, 1967. godine.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’24”04, prosek 236.082 kmč – B. McLaren u Ford Mk IV, 1967 godine.

– trka: 3’23’’6, prosek 238.014 kmč – M. Andretti/D. Hulme u Ford Mk IV, 1967. godine.

 

Nakon velikog udesa 1955. godine urađena je kompletna revizija staze u oblasi ciljnog pravca. Staza je proširena, dodat je širi pojas za zaustavljanje vozila, a sve je to tražilo da se prečnik Dunlop krivine promeni što je smanjilo dužinu staze za 31m. Signalne stanice (mesta odakle su davane informacije vozačima) su pomerene sa ciljnog pravca na izlasku iz Mulsanne krivine, gde su prolazne brzine bile značajno niže, pa je time koncentracija vozača na ciljnom pravcu bila neometana dodatnim informacijama.

Peta modifikacija – 1968. do 1971. godine, dužina: 13.469.

Rekordni broj pređenih kilometara: 5335.313 sa prosečnom brzinom od 222.304 kmč, posada H. Marko/G. Van Lennep u Porsche 917 4,907 cc, 1971. godine.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’13”9, prosek 250.069 kmč – P. Rodriguez u Porsche 917 in 1971. godine.

– trka: 3’18”4, prosek 244.387 kmč – J. Oliver u Porsche 917 in 1971. godine.

Kao direktna posledica velike borbe između Forda i Ferrarija, kao i sve većih brzina, organizator je izmenio pravila kako bi se povećala bezbednost u boksevima. Napravljena je Ford “šikana” pre ulaska u bokseve, koja je značajno redukovala ulazne brzine na ciljni pravac.

Šesta modifikacija1972. do 1978. godine, dužina: 13,640 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 5044.530 km sa prosečnom brzinom od 210.188 kmč, posada J.-P. Jaussaud/D. Pironi u Alpine Renault A 442 B 1997 cc turbocharged, 1978. godine.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’27”6, prosek 236.531 kmč – J. Ickx u Porsche 936, 1978. godine.

– trka: 3’34”2, prosek 229.244 kmč – J.-P. Jabouille, Alpine Renault A443, 1978. godine.

Lokalno stanovništvo je počelo da vrši pritisak na organizatore kako bi se segment staze od krivine Arnage pa do centralnih tribina prepravio. Lokalna saobraćajnica je produžena za 1300m što je omogućilo da se deo puta, koji više nije bio javna saobraćajnica prepravi, pa je deonica od 3000m staze ponovo urađena, a pre Ford šikane je napravljena još jedna krivina sa ciljem da se dodatno uspore vozila.

Sedma modifikacija – 1979. do 1985. godine, dužina: 13.626 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5088.507 km sa prosečnom brzinom od 212.021 kmč, posada K. Ludwig/P. Barilla/J. Winter u Porsche 956 2,649 cc turbocharged, 1985. godine.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’14”80, prosek 251.815 kmč – H. Stuck u Porsche 962, 1985. godine.

– trka: 3’25”1, prosek 239.169 kmč – J. Ickx u Porsche 962, 1985. godine.

Autoput Paris – Rennes, kao i pravljenje kružnog puta jugoistočno od Le Mansa je nateralo ACO da modifikuje Tertre Rouge krivinu, koja je ublažena sa uglao od 90 na 50 stepeni. Nove tribine su sagrađene u unutrašnjem delu ove krivine, most kojim se prelazila staza je zamenjen tunelom. 1978. godine je nanet novi sloj asfalta, koji je pružao više trakcije, u isto vreme je posečeno drveće koje se nalazilo u krivinama pre Indianapolis krivine.

Osma modifikacija – 1986. godina, dužina: 13.528 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 4972.731 km sa prosečnom brzinom od 207.197 kmč, posada D. Bell/H. Stuck/A. Holbert u Porsche 962C 2650 cc turbocharged.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’15”99, prosek 243.486 kmč – J. Mass, Porsche 962 C, 1986. godine.

– trka: 3’23”3, prosek 239.551 kmč – K. Ludwig, Porsche 956. godine.

Raskrsnica nacionalnog puta 138 i lokalne deonice, koje su formirale poznatu Mulsanne krivinu su postale crna tačka u putničkom saobraćaju, nakon otvaranja industrijske zone. Lokalne vlasti su zbog toga napravile kružni tok na ovoj lokaciji, što je nepovratno uništilo originalnu Mulsanne krivinu.

Deveta modifikacija – 1987. do 1989. godine, dužina 13.535 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 5332.79 km sa prosečnom brzinom od 221.665 kmč, posada Lammers/Dumfries/Wallace u Jaguar XJR 9 7000 cc, 1988. godine.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’15”04, prosek 249.826 kmč – J.-L. Schlesser, Sauber-Mercedes C9, 1989. godine.

– trka: 3’21”27, prosek 242.093 kmč – A. Ferté, Jaguar XJR9, 1989. godine.

Na zahtev međunarodne moto federacije, koja je bila zabrinuta za sigurnost motorciklista na francuskom MotoGP, uvedena je “S” krivina na prilasku Dunlop mostu, kako bi se smanjila prilazna brzina. Brzina ispod mosta je smanjena za oko 100 kmč, sa 260 na 160kmč. 1988. godine pravac Hunaudieres je presvučen novim slojem asfalta, a po prvi put je korišćeno lasersko merenje kako bi se dobila potpuno ravna površina što je više nego značajno uticalo na povećanje maksimalnih brzina na ovoj deonici.

Deseta modifikacija1990. do 1996. godine, dužina: 13.600 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 5100 km sa prosečnom brzinom od 213,358 kmč, posada Brabham/Helary, PEUGEOT 905 3499 cc, 1993. godine

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’21’’209, prosek 243.329 kmč – Ph. Alliot, Peugeot 905, 1992. godine.

– trka: 3’27’’47, prosek 235.986 kmč – E. Irvine, Toyota TS 010, 1993. godine.

Na zahtev FISA-e, uvedene su dve šikane na Hunaudieres pravcu kako bi se smanjile brzine. Uprkos povećanom opterećenju menjača i kočnica, koje je doneo novi format broj posada na cilju se nije značano smanjio. Jula meseca, 1990. godine ACO je započeo potpuno renoviranje bokseva i infrastrukture. Novi servisni kompleks je bio na najvišem mogućem nivou i među najboljima na svetu. Iako se dužina staze nije promenila, širina startno-ciljnog pravca je povećana na 12 metara, a signalne stanice su ponovo vraćene sa Mulsanne krivine na startno-ciljni pravac.

Jedanaesta modifikacija – 1997. do 2001. godine, dužina: 13.605 km.
Rekordni broj pređenih kilometara: 5007.988 km sa prosečnom brzinom od 208.666 kmč, posada Biela/Kristensen/Pirro, Audi R8 3600 cc turbocharged.

Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3’29”930, prosek 233.306 kmč – M. Brundle, Toyota GT ONE, 1999. godine.

– trka: 3’35”032, prosek 227.771 kmč, U. Katayama, Toyota GT ONE, 1999. godine.

Dužina staze je povećana za 5m posle modifikacije Dunlop šikane. Ova sekcija je za nijansu usporena, a unapređen je i deo oko trkačke staze sa većim zaustavnim površinama. Ova poboljšanja su najviše značila motorciklistima i vozačima, koji su vozili trke na kraćoj, Bugatti, stazi tokom ostatka godine.

Dvanaesta modifikacijaod 2002. do danas, dužina: 13.650 km.

Rekordni broj pređenih kilometara: 5169.970 km sa prosečnom brzinom od 215.415 kph, posada Ara/Capello/Kristensen, Audi R8 3595 turbocharged.
Rekord staze:

– test/kvalifikacije: 3″29"905, prosek 234.106 kmč – R. Capello, Audi R8, 2002. godine.

– trka: 3″33"483, prosek 230.182 kmč – T. Kristensen, Audi R8, 2002. godine.

Na zahtev moto federacija, segmenti Bugatti staze, koji su deo Sarthe staze su modifikovani. Spust posle Dunlop mosta i ulazak u Tertre Rouge su postali nešto blaži što je omogućilo daleko bolju vidljivost gledaocima. Ova izmena je prouzrokovala pomeranje mesta izlaska bolida iz bokseva, koje je sa novim izgledom staze bilo veoma opasno. Pre početka trke 2006. vozači su odlučili da bojkotuju novi izlazak iz bokseva, a predvodnik pobune je veoma značajna osoba automobilskog i francuskog automobilizma, vlasnik Pescarolo tima, Henri Pescarolo. Pescarolo je naredio mehaničarima da blokiraju novi izlazak iz bokseva svojim prototipovima. Organizator je popustio i izlazak iz bokseva je vraćen na kraj startno-ciljnog pravca, gde se i ranije nalazio.

Početkom 2004. kompletna Bugatti staza je presvučena asfaltom, dok su tokom zime 2004/2005. asfaltom presvučene krivine Mulsanne i Arnage, a neravnina na prilasku Mulsanne krivini je poravnata.

Ta neravnina ili grba na prilasku Mulsanne krivini je krivac za legendarna “poletanja” Mercedes-Benz CLR prototipova 1999. godine. Isti problem se manifestovao i na pravcu između Mulsanne i Inianapolis krivina. Te grbe su bile sastavni deo “šmeka” staze i iako i sada na tim mestima staza nije potpuno ravna, to više više nije tako dramatičan deo staze kao što je to bio nekada.

Za ovu godinu, planirani su intezivni radovi na stazi. Virage du Tetre Rouge krivina će imati širi zaustavni pojas i biće “zatupljen” što će omogućiti veće brzine na prilasku Mulsanne pravcu. Pojas od Arnage od Porsche krivina će biti presvučen novim slojem asfalta, a čitav niz novih graža je sagrađen na kraju bokseva, gde se nalaze i novi objekti za smeštaj gledalaca.

 

 

LM klase automobila

Gruba podela automobila koji nastupaju na Le Mans trci, ali i na GT i Le Mans takmičenjima, je na prototipove i na serijske automobila. Svaka od tih grupa automobila se deli na dve podgrupe pa otuda LM P1 i LM P2, kao i LM GT1 i LM GT2.

Klasa LMP je predstavljena 1995. godine kao zamena za automobile iz Grupe C, koji su dominirali trkačkim stazam od početka 80-tih godina. Slovo “C” je označavalo reč “Consumption” tj. potrošnju zato što su performanse tih automobila bile ograničene njihovom potrošnjom goriva. Sistem takvog ograničavanja performansi se zasnivao da rezervoaru goriva, koji je imao maksimalno 100 litara zapremine i makismalnom broju odlazaka u boks. Maksimalni broj odlazaka u boks je varirao od tip, tj. dužine trke: za 1000km trke broj odlazaka je bio do 5, dok za trke od 24 časa broj odlazaka u boks je bio 25. Zbog ovakvog ograničenja, ostala tehnička ograničenja su bila veoma fleksibilna, tj. aerodinamika i razvoj motora su praktično bili bez ikakvih limita. Iz tog razloga, automobili Grupe C su i dan danas daleko brži od većin sportskih automobila uključujući i moderne LMP prototipove. Primera radi, Sauber C9 Mercedes je postizao oko 400 kmč na Hunaudieres pravcu što je bio jedan od razloga za postavljanje dve šikane, kako bi se maksimalne brzine smanjile na koliko-toliko prihvatljivu meru. Prototipovi Grupe C se mogu povremeno videti na trkama starih sportskih automobila u historik klasama.

Međutim, ključ pobede na Le Mansu nije maksimalna brzina. Čak je uobičajeno da pobednički automobil i nema najveću maksimalnu brzinu na kvalifikacijama ili na trci. Ključni faktor za pobedu na Le Mansu je pouzdanost. Timovi, koji su pouzdanost doveli na visok nivo su, tradicionalno, uvek imali i dobre rezultate. Audi je sa svojim R8 i R10 prototipovima apsolutni gospodar Le Mans-a već dugi niz godina zahvaljujući veoma robusnoj šasiji sposobnoj da izdrži dosta kontaktata, koji su uobičajeni na ovakvom tipu takmičenja, i veoma pouzdanim motorima. Još jedan značajan faktor je modularnost automobila i sposobnost da se sklopovi mogu u razumno kratkom roku zameniti ukoliko je to potrebno. Od 2005. godine, ACO je zabranio menjanje menjača, pa je jedini način da se trka nastavi, popravka menjačkog sklopa, a ne menjanje istog.

U okviru LMP klase automobila postoje dve kategorije:

LMP1 prototipovi su veliki i, uslovno rečeno, teški (minimum 925kg – otud i prethodni naziv ove kategorije LMP900). Aktuelni prototipovi su bez krova, ali je po ACO proavilniku od 2010 obavezno korišćenje pokrivenih prototipova.

P1 klasa dozvoljava korišćenje benzinskih motora zapremine do 6000 ccm ukoliko je u pitanju atmosferski motor ili do 4000 ccm ukoliko je sistem za usis vazduha u motor mehanički (turbo ili kompresor). Ukoliko je u pitanju dizel gorivo, maksimalna zapremina je 5500 ccm uz moguće korišćenje turbo punjača ili kompresora. Broj cilindara nije ograničen. Ovaj tip vozila je najsnažniji i najbrži na svetu kada se govori o sportskim automobilima (izuzimamo jednosede). Svi pobednici Le Mans trke u generalnom plasmanu su vozili prototipove iz ove (ili adekvatne) klase izuzev 1979. godine kada je pobednik u generalnom plasmanu bio vozač automobila iz GT klase – Porsche 935. Porsche 935 je trkačka verzija tadašnjeg Porsche-a 930 (odnosno 911 turbo modela). Motori u ovoj klasi razvijaju oko 600KS.

FIA, ACO i IMSA – organizatori i zakonodavna tela za Le Mans, LMES, ALMS i FIA GT takmičenja su, kao što smo rekli, izmenili pravilnik o prototipovima P1 klase.

Počevši od sezone 2006, pravilnik je zahtevao konstrukciju novih šasija za P1 protoipove, koje su imale drugačije aerodinamičke osobine (manji aero pritisak) i dvostruku “grbu” iznad vozača, umesto jedne.

U sezoni 2005. konstruktori su mogli da učestvuju sa:
– prototipovima iz 2004. godine sa 50kg balasta i manjim restriktorima (Audi R8 i Rollcentre)
– prototipovi iz 2004. sa aerodinamikom za 2006. Ti modeli su se nazivali “hibridi” i koristili su ih timovi Pescarolo, Courage i Dome.
– prototipovi konstruisani po pravilniku za 2006, kojih te sezone nije bilo.

U sezoni 2006. nije bilo dozvoljeno korišćenje modela iz 2004. sa balastom i manjim restriktorima. Hibridi su mogli i dalje da učestvuju, a pojavili su se modeli za 2006, kao što su Audi R10, Courage LC70 i Lola B06/10.

Ove sezone hibridi se ne mogu koristiti u evropskim takmičenjima i, baš kao i modeli iz 2004, oni će biti voženi u ALMS i JLMC (japanski LM šampionat), gde su takvi modeli i dalje legalni za vožnju.

LMP2

LMP2 prototipovi dele mnogo zajedničkih osobina sa LMP1 klasom. Minimalna težina je nešto manja, 775kg (nekada se ova klasa zvala LMP675, zbog minimalne težine od 675kg, ali je to pravilo izmenjeno).

Motori u ovoj klasi mogu biti isključivo benzinski zapremine do 3400ccm ukoliko je u pitanju atmosferski motor ili do 2000ccm ukoliko se koristi turbo punjač. Broj cilindara je ograničen na 8. Motori u ovoj klasi razvijaju oko 500KS.

Teorijski, manja minimalna težina omogućava da se umanji negativan uticaj slabijih motora, ali kako je iskustvo pokazalo, ovaj tip prototipova može parirati LMP1 prototipovima isključivo na veoma uskim i sporim stazama. Glavna boljka LMP2 prototipova je očaja pouzdanost, ali nedavnim pojavljivanjem fabričkih timova u ALMS, koji pripremaju LMP2 prototipove situacija se promenila u potpunosti.

Iako veoma moderno koncipirani, i LMP prototipovi su imali problema u prošlosti. Poznat je primer “letećih” Mercedesa CLR, koji su 1999. usled problema sa aerodinamikom imali teške udese. Na trkama u ALMS takmičenju, Porsche 911 GT1 i BMW V12 LMR su takođe imali problema sa prijanjanjem prednjeg dela automobila. Izmenama pravilnika o aerodinamici na prototipovima, a posebno ukidanjem potpuno ravnog poda, čini se da su nezogde prouzrokovane naglim promenama aerodinamičkog pritiska postale prošlost.

Dizel kao budućnost prototipova

Dizel gorivo je u proteklom periodu postalo realan izbor, a Audi je uspeo da postane prvi proizvođač, koji je uspešno nastupio sa dizel pogonjenim prototipom. Pobede na 12 časova Sebringa 2006 i 2007 i na 24 časa Le Mans 2006 sa Audijem R10 TDI su otvorile nove stranice u istoriji automobilskih takmičenja. Ove godine na LMES (evropski pandam ALMS takmičenju) trkama Peugeot apsolutno dominira sa svojim 908 HDi protipovima.

Peugeot je svoj 908 projektovao po preporuci ACO-a, tako da je u pitanju pokriveni prototip (od 2010, kao što smo rekli, će svi protoipovim morati da poseduju krov). Nova generacija LMP1 prototipova će imati i manje spojlere, koji će umanjiti aero pritisak i time smanjiti prosečnu brzinu prototipova. Sa druge strane, ACO ne najavljuje radikalne izmene pravilnika za P2 klasu i nazire se namera da u P1 kategoriji učestvuju samo fabrički timovi, dok bi se privatnici takmičli u P2 klasi.

GT klase

Grand Tourer ili, što bi Italijani rekli, Gran Tourismo automobili su sportski kupe automobili, namenjeni nešto dužim putovanjima. Ti automobili se pripremaju od strane fabričkih ili privatnih firmi za sportska takmičenja. Definicija GT automobila namenjenih sportskim takmičenjima GT automobil se definiše kao automobil sa ili bez krova, koji nema više od jednih vrata sa svake strane automobila i minimalno dva sedišta sa obe strane automobila. Automobil mora biti potpuno legalan za učestvovanje u civilnom saobraćaju.

GT klasa automobila se deli na dve grupe: GT1 ili Grand Touring Cars i na GT2 ili Series Grand Touring Cars. Svaka kategorija se bazira na serijskim automobilima, koji moraju biti proizvedeni u seriji od minimum 25 komada. Svi automobili se značajno modifikuju u odnosu na serijske modele kako bi mogli učestvovati na trkama, a kod GT1 klase je dozvoljeno korišćenje egzotičnih materijala, većih aerodinamičkih komponenti, snažnijih kočionih sistema i širih guma.

Automobili GT1 klase imaju motore sa oko 600-650KS, a njihova minimalna težina je 1125kg. Ovi modeli se odlikuju značajnim downforce silama koje proizvode ogromni spojleri dozovoljeni za ove tipove vozila.

Modeli iz GT2 klase imaju motore sa oko 450-500KS, a njihova minimalna težina je 1125kg. Automobili iz GT2 klase pored manje snage imaju i manje downforce sile od automobila u GT1 klasi, te ovi automobili predstavljaju ozbiljniju konkurenciju GT1 modelima samo na uskim i krivudavim stazama.

 

 

 

Način na koji se startovala trka 24č Le Mans-a:
1923. do 1924. – Klasičan start
1925. do 1969. – Le Mans start

1970. – “Herring-bone” star (kao Le Mans start, samo bez trčanja vozača)
1971. i kasnije – Pokretni start

Statistika posada na startu i cilju trke:
Maksimalan broj posada na startu: 60 – 1950, 51, 53 i 1955. godine
Minimalan broj posada na startu: 18 – 1930. godine.
Maksimalan broj posada na cilju: 30 – 1923. i 1951. godine
Minimalan broj posada na cilju: 6 – 1931. godine
Procentualno najviše posada na cilju: 90,9% – 1923. godine (30 od 33 posade na startu)
Procentualno najmanje posada na cilju: 13,7% – 1970. godine (7 od 51 posade na startu)

Najveće prednosti pobednika u odnosu na drugoplasirane:
1927 – Bentley (Benjafield-Davis) – Salmson (De Victor-Hasley) – 349,808 km.
1963 – Ferrari (Scarfiotti-Bandini) – Ferrari (Beurlys-Langlois) – 215,390 km.
1981 – Porsche (Ickx-Bell) – Rondeau (Haran-Streiff-Schlesser) – 186,025 km.

Najmanje prednosti pobednika u odnosu na drugoplasiranog:
1933 – Alfa Romeo (Nuvolari/Sommer) – Alfa Romeo (Chinetti/Varent) – 401 m
1966 – Ford (Amon/Mc Laren) – Ford (Miles/Hulme) – 20 m.
1969 – Ford (Ickx/Oliver) – Porsche (Larrousse/Herrmann) – 120 m.
2004 – Audi (Ara-Capello-Kristensen) – Audi (Davies-Herbert-Smith) – 41 s. 354.

Rekordi staze:

Dužina 17,262 km
1928 T. BIRKIN (Bentley – 4 392 cc) 8’07’’ = 127,604 km/h
1927 F.C. CLEMENT (Bentley – 4 379 cc) 8’46’’ = 118,142 km/h
1926 DE COURCELLES (Lorraine – 3 446 cc) 9’03’’ = 114,444 km/h
1925 A. LAGACHE (Chenard – 3 947 cc) 9’10’ = 112,987 km/h
1924 A. LAGACHE (Chenard – 3 945 cc) 9’19’’ = 111,168 km/h
1923 F.C. CLEMENT (Bentley – 2 996 cc) 9’39”” = 107,328 km/h

Dužina 16,340 KM
1931 B. IVANOWSKI (Mercedes – 7 100 cc) 7’03’’ = 139,234 km/h
1930 H.R.S. BIRKIN (Bentley – 4 389 cc) 6’48’ = 144,362 km/h
1929 H.R.S. BIRKIN (Bentley – 6 597 cc) 7’21’’’ = 133,551 km/h

Dužina 13,492 KM
1955 M. HAWTHORN (Jaguar – 3 442 cc) 4’06’’6 = 196,963 km/h
1954 J.F. GONZALES (Ferrari – 4 954 cc) 4’16’’8 = 189,139 km/h
1953 A. ASCARI (Ferrari – 4 494 cc) 4’27’’4 = 181,642 km/h
1952 A. ASCARI (Ferrari – 2 998 cc) 4’40’’5 = 173,159 km/h
1951 S. MOSS (Jaguar – 3 441 cc) 4’46’’8 = 169,356 km/h
1950 L. ROSIER (Talbot Lago – 4 483 cc) 4’53’’5 = 165,490 km/h
1949 A. SIMON (Delahaye – 4 464 cc) 5’12’’5 = 155,427 km/h
1939 M. MAZAUD (Delahaye – 3 565 cc) 5’12’’1 = 155,627 km/h
1938 R. SOMMER (Alfa Romeo – 2 926 cc) 5’13’’8 = 154,783 km/h
1937 J.P. WIMILLE (Bugatti – 3 266 cc) 5’13’’ = 155,179 km/h
1935 Lord HOWE (Alfa Romeo – 2 336 cc) 5’47’’9 = 139,612 km/h
1934 P. ETANCELIN (Alfa Romeo – 2336 cc) 5’41’ = 142,437 km/h
1933 R. SOMMER (Alfa Romeo – 2 336 cc) 5’31’’4 = 146,386 km/h
1932 N. MINOIA (Alfa Romeo – 2 337 cc) 5’41’’ : = 142,437 km/h

Dužina 13,461 KM
1967 M. ANDRETTI-D. HULME (Ford – 6 980 cc) 3’23’’6 = 238,014 km/h
1966 D. GURNEY (Ford – 6 982 cc) 3’30’’6 = 230,103 km/h
1965 P. HILL (Ford – 6 982 cc) 3’37’’5 = 222,803 km/h
1964 P. HILL (Ford – 4 181 cc) 3’49’’2 = 211,429 km/h
1963 J. SURTEES (Ferrari – 2 953 cc) 3’53’’3 = 207,714 km/h
1962 P. HILL (Ferrari – 3 967 cc) 3’57’’3 = 204,202 km/h
1961 R. RODRIGUEZ (Ferrari – 2 953 cc) 3’59’’9 = 201,202 km/h
1960 M. GREGORY (Maserati – 2 890 cc) 4’04’’ = 198,605 km/h
1959 J. BEHRA (Ferrari – 2 953 cc) 4’00’9 = 201,161 km/h
1958 M. HAWTHORN (Ferrari – 2 953 cc) 4’08’ = 195,402 km/h
1957 M. HAWTHORN (Ferrari – 4 023 cc) 3’58’’7 = 203,015 km/h
1956 M. HAWTHORN (Jaguar – 3 442 cc) 4’20’’ = 186,383 km/h

Dužina 13,469 KM
1971 J. OLIVER (Porsche – 4 907 cc) 3’18’’4 = 244,387 km/h
(Oficijelno najbrži krug na 24 časa Le Mans)

1970 V. ELFORD (Porsche – 4 907 cc) 3’21’’ = 241,235 km/h
1969 V. ELFORD (Porsche – 4 494 cc) 3’27’’2 = 234,017 km/h
1968 R. STOMMELEN (Porsche – 2 996 cc) 3’38’’1 = 222,321 km/h

Dužina 13,640 KM
1978 J.-P. JABOUILLE (Renault Alpine A 443 – 2 138 cc + T) 3’34’’2 = 229,244 km/h
1977 J. ICKX (Porsche – 2 142 cc + T) 3’36’’5 = 226,808 km/h
1976 J.-P. JABOUILLE (Renault Alpine – 1 997 cc + T) 3’43’’ = 220,197 km/h
1975 C. CRAFT (De Cadenet Lola – 2 983 cc) 3’53’’8 = 210,025 km/h
1974 J.-P. JARIER (Matra Simca – 2 993 cc) 3’42’’7 = 220,494 km/h
1973 F. CEVERT (Matra Simca – 2 993 cc) 3’39’’6 = 223,607 km/h
1972 G. Van LENNEP (Lola – 2 993 cc) 3’46’’9 = 216,423 km/h

Dužina 13,626 KM
1985 J. ICKX (Porsche 962 C – 2 649 cc + T) 3’25’’1 = 239,169 km/h
1984 A. NANNINI (Lancia LC2 T – 3 014 cc + T) 3’28’’9 = 234,818 km/h
1983 J. ICKX (Porsche 956 – 2 649 cc + T) 3’29’’7 = 233,922 km/h
1982 J. RAGNOTTI (Ford Rondeau M 382 – 3 955 cc) 3’36’’9 = 226,166 km/h
1981 H. HAYWOOD (Porsche 936/81 – 2 649 cc + T) 3’34’’ = 229,231 km/h
1980 J. ICKX (Porsche 908/80 – 2 142 cc + T) 3’40’’6 = 222,373 km/h
1979 J. ICKX (Porsche 936 – 2 140 cc + T) 3’36’’1 = 227,003 km/h

Dužina 13,528 KM
1986 K. LUDWIG (Porsche 956 – 2 650 cc + T) 3’23’’3 = 239,551 km/h

Dužina 13,535 KM
1989 A. FERTÉ (Jaguar XJR9 LM – 7 000 cc) 3’21’’27 = 242,093 km/h
1988 H. STUCK (Porsche 962 C – 3 640 cc + T) 3’22’50 = 240,622 km/h
1987 J. DUMFRIES (Sauber Mercedes C9 – 4 973 cc + T) 3’25’’4 = 237,224 km/h

Dužina 13,600 KM
1996 E. VAN DE POELE (Ferrari 333 SP – 3 997 cc) 3’46’’958 = 215,723 km/h
1995 P. GONIN (WR LM 94 – 1 901 cc + T) 3’51’’41 = 211,573 km/h
1994 T. BOUTSEN (Dauer Porsche 962 LM – 3 000 cc + T) 3’52’’54 = 210,544 km/h
1993 E. IRVINE (Toyota TS 010 – 3 500 cc) 3’27’’47 = 235,986 km/h
1992 J. LAMMERS (Toyota TS 010 – 3 500 cc) 3’32’295 = 230,622 km/h
1991 M. SCHUMACHER(SauberMercedesC11-6038cc+T) 3’35’’564=227,125 km/h
1990 B. EARL (Nissan R 90 CK – 4 250 cc + T) 3’40’’03 = 222,515 km/h

Dužina 13,605 KM
2001 L. AIELLO (Audi R8 – 3600 cc +T) 3’39”046 = 223,597 km/h
2000 A. Mc NISH (Audi R8 – 3600 cc +T) 3’37”359 = 225,332 km/h
1999 U. KATAYAMA (Toyota GT One – 3600 cc + T) 3’35”032 = 227,771 km/h
1998 M. BRUNDLE (Toyota GT One – 3600 cc + T) 3’41”809 = 220,812 km/h
1997 T. KRISTENSEN (TWR Porsche – 2994 cc + T) 3’45”068 = 217,534 km/h

Dužina 13,650 KM
2005 J.C. BOUILLON (Pescarolo C60 – 4997 cc) 3″34"968 = 228,592 km/h
2004 J. DAVIES (Audi R8 – 3595 cc + T) 3″34″264 = 229,343 km/h
2003 J. HERBERT (Bentley speed8 – 3995 cc +T) 3’35”529 = 227,997 km/h
2002 T. KRISTENSEN (Audi R8 – 3600 cc +T) 3’33”483 = 230,182 km/h

 

Maksimalne brzine

Najveće brzine zabeležene od 1961. godine na kraju Hunaudieres pravca (rezultati obeleženi sa * su zabeleženi na pre Indianapolis krivine):

.

TESTS

RACE

1961

280 km/h MASERATI

265 km/h FERRARI

1962

295 km/h FERRARI

280 km/h MASERATI

1963

302 km/h FERRARI

280 km/h ASTON MARTIN

1964

310 km/h FERRARI

310 km/h MASERATI

1965

310 km/h FORD

302 km/h FORD

1966

320 km/h FORD

325 km/h FORD

1967

340 km/h FORD

343 km/h FORD

1968

300 km/h PORSCHE

308 km/h PORSCHE

1969

312 km/h PORSCHE 917

319 km/h PORSCHE 917

1970

312 km/h PORSCHE

331 km/h PORSCHE

1971

359 km/h FERRARI

362 km/h PORSCHE

1972

331 km/h LOLA

332 km/h FERRARI

1973

331 km/h FERRARI

340 km/h MATRA

1974

332 km/h MATRA

334 km/h MATRA

1975

312 km/h FORD

301 km/h FORD

1976

327 km/h PORSCHE

337 km/h ALPINE

1977

345 km/h ALPINE

352 km/h ALPINE

1978

367 km/h ALPINE

362 km/h ALPINE

1979

363 km/h PORSCHE 936

341 km/h PORSCHE 936

1980

351 km/h W.M.

336 km/h W.M.

1981

356 km/h PORSCHE 936

347 km/h PORSCHE 936

1982

355 km/h PORSCHE

346 km/h W.M.

1983

363 km/h W.M.

355 km/h PORSCHE

1985

372 km/h PORSCHE 956 et COUGAR

348 km/h COUGAR
348 km/h PORSCHE

1986

374 km/h PORSCHE

358 km/h PORSCHE 956

1987

381 km/h W.M. P87

379 km/h W.M. P87

1988

391 km/h PORSCHE 962 C

405 km/h W.M. P88

1989

400 km/h SAUBER
MERCEDES C9

389 km/h JAGUAR XJR9

1990

366 km/h NISSAN R 90C K

353km/h JAGUAR XJR 12

1991

348 km/h SAUBER MERCEDES C11
*363 km/h SAUBER MERCEDES C11

342 km/h SAUBER MERCEDES C11
*336 km/h SAUBER MERCEDES C11

1992

349 km/h PEUGEOT 905
*351 km/h PEUGEOT 905

336 km/h TOYOTA TS 010
*335 km/h TOYOTA TS 010

1993

354 km/h PORSCHE 962 C
*366 km/h PORSCHE 962 C

346 km/h PEUGEOT 905
*337 km/h PORSCHE 962 C

1994

328 km/h DAUER PORSCHE 962 LM
*295 km/h TOYOTA 94 CV

327 km/h DAUER PORSCHE 962 LM
*313 km/h COURAGE C32 LM

1995

*281 km/h Mc LAREN F1 GTR

*311 km/h COURAGE C34

1996

*302 km/h FERRARI 333 SP

332 km/h COURAGE C36
*314 km/h COURAGE C36 et RILEY & SCOTT

1997

*326 km/h PORSCHE 911 GT1

*313 km/h NISSAN R390 GT1

1998

*326 km/h NISSAN R390 GT1

*324 km/h BMW V12 LM

1999

350 km/h TOYOTA GT One

339 km/h TOYOTA GT One

1999

328 km/h TOYOTA GT One

Essais Préqualificatifs
*344 km/h MERCEDES CLR
*352 km/h TOYOTA GT One

338 km/h LOLA T98/10
*330 km/h LOLA T98/10

2000

329 km/h REYNARD 2KQ
*327 km/h REYNARD 2KQ

336 km/h COURAGE C60
*337 km/h PANOZ LMP
AUDI R8

2001

335 km/h DOME-JUDD

318 km/h AUDI R8

2002

337 km/h DOME-JUDD

340 km/h AUDI R8

2003

Essais Préliminaires
• Restaurants des Hunaudières (P8)
337 km/h DOME-JUDD

Essais Qualificatifs
• Ligne droite avant Indianapolis
333 km/h DOME-JUDD
• Restaurants des Hunaudières (P8)
337 km/h DOME-MUGEN

• Restaurants des Hunaudières (P8)
331 km/h DOME-MUGEN

2004

Essais Préliminaires
• Ligne droite avant Indianapolis
331 km/h DOME-JUDD
• Restaurants des Hunaudières (P8)
335 km/h DOME-JUDD

Restaurant des Hunaudières (P8)
330 km/h NASAMAX

Ligne droite avant Indianapolis
335 km/h DOME JUDD
325 km/h AUDI et PESCAROLO

2005

314 km/h DOME S101H
et PESCAROLO C60
* 309 km/h DOME (pluie)

324 km/h PESCAROLO C60
*309 km/h PESCAROLO C60

 

 

1923 – 2006: Pobednici

Yr.

Starters

Finishers

Nat.

Marque / Type

Eng.
Cap.

Drivers

Dist.

Moy.

Dužina staze – 17,262 km

1923

33

30

FRA

CHENARD & WALKER "Sport"

2978

LAGACHE
LEONARD

2209.536

92.064

1924

41

18

GBR

BENTLEY "Sport"

2995

DUFF
CLEMENT

2077.340

86.555

1925

49

16

FRA

LORRAINE B3-6

3473

De COURCELLE
ROSSIGNOL

2233.982

93.082

1926

41

12

FRA

LORRAINE B3-6

3446

BLOCH
ROSSIGNOL

2552.414

106.350

1927

22

7

GB

BENTLEY "Sport"

2989

BENJAFIELD
DAVIS

2369.807

98.740

1928

33

17

GBR

BENTLEY "Sport"

4392

BARNATO
RUBIN

2669.272

111.219*

Dužina staze – 16,340 km

1929

25

10

GBR

BENTLEY Speed Six

6597

BARNATO
BIRKIN

2843.830

118.492

1930

17

9

GBR

BENTLEY Speed Six

6597

BARNATO
KIDSTON

2930.663

122.111

1931

26

6

ITA

ALFA ROMEO 8C

2337

Lord HOWE
BIRKIN

3017.654

125.735*

Dužina staze – 13,492 km

1932

25

9

ITA

ALFA ROMEO 8C

2349

SOMMER
CHINETTI

2954.038

123.084

1933

29

13

ITA

ALFA ROMEO 8C

2336

NUVOLARI
SOMMER

3144.038

131.001

1934

44

23

ITA

ALFA ROMEO 8C

2336

CHINETTI
ETANCELIN

2886.938

120.289

1935

58

28

GBR

LAGONDA Rapide

4451

HINDMARSH
FONTES

3006.797

125.283

1936: Cancelled because of strikes affecting the car industry

1937

48

17

FRA

BUGATTI 57 G

3266

WIMILLE
BENOIST

3287.938

136.997

1938

42

15

FRA

DELAHAYE 135 S

3558

CHABOUD
TREMOULET

3180.940

132.539

1939

42

20

FRA

BUGATTI 57 C

3251

WIMILLE
VEYRON

3354.760

139.781

1940-1948: Cancelled because of the war

1949

49

19

ITA

FERRARI 166 MM

1995

CHINETTI
Lord SELSDON

3178.299

132.420

1950

60

29

FRA

TALBOT LAGO T 26 GS

4483

L ROSIER
JL ROSIER

3465.120

144.380

1951

60

29

GBR

JAGUAR XK 120 C

3441

WALKER
WHITEHEAD

3611.193

150.466

1952

57

17

DEU

MECEDES BENZ 300 SL

2996

LANG
RIESS

3733.800

155.575

1953

60

26

GBR

JAGUAR XK 120 C

3441

ROLT
HAMILTON

4088.064

170.366

1954

57

18

ITA

FERRARI 375 +

4954

GONZALES
TRINTIGNANT

4061.150

169.215

1955

60

21

GBR

JAGUAR Type D

3442

HAWTHORN
BUEB

4135.380

172.308*

Dužina staze – 13,461 km

1956

49

14

GBR

JAGUAR Type D

3442

FLOCKART
SANDERSON

4034.929

168.122

1957

54

20

GBR

JAGUAR Type D

3781

FLOCKART
BUEB

4397.108

183.217

1958

55

20

ITA

FERRARI 250 TR

2953

GENDEBIEN
HILL

4101.926

170.914

1959

53

13

GBR

ASTON – MARTIN DBR-1

2993

SHELBY
SALVADORI

4347.900

181.163

1960

55

20

ITA

FERRARI TR 60

2958

FRERE
GENDEBIEN

4217.527

175.730

1961

55

22

ITA

FERRARI TR 61

2961

GENDEBIEN
HILL

4476.580

186.527

1962

55

18

ITA

FERRARI 330 LM

3967

GENDEBIEN
HILL

4451.255

185.469

1963

49

12

ITA

FERRARI 250 P

2953

SCARFIOTTI
BANDINI

4561.710

190.071

1964

55

24

ITA

FERRARI 275 P

3299

GUICHET
VACARELLA

4695.310

195.638

1965

51

14

ITA

FERRARI 275 LM

3285

RINDT
GREGORY

4677.11

194.880

1966

55

15

USA

FORD MK II

6982

AMON
Mc LAREN

4843.090

201.795

1967

54

16

USA

FORD MK IV

6980

GURNEY
FOYT

5232.900

218.038*

Dužina staze – 13,469 km

1968

54

15

USA

FORD GT 40

4942

RODRIGUEZ
BIANCHI

4452.880

185.536

1969

45

14

USA

FORD GT 40

4942

ICKX
OLIVER

4998.000

208.250

1970

51

7

DEU

PORSCHE 917 K

4494

HERRMANN
ATTWOOD

4607.810

191.992

1971

49

13

DEU

PORSCHE 917 K

4907

MARKO
VAN LENNEP

5335.313

222.304*

Dužina staze – 13,640 km

1972

55

18

FRA

MATRA MS 670

2993

PESCAROLO
HILL

4691.343

195.472

1973

55

21

FRA

MATRA MS 670 B

2993

PESCAROLO
LARROUSSE

4853.945

202.247

1974

49

20

FRA

MATRA MS 670 B

2993

PESCAROLO
LARROUSSE

4606.571

191 940

1975

55

30

GBR

GULF FORD GR 8

2986

ICKX
BELL

4595.577

191.482

1976

55

24

DEU

PORSCHE 936

2142 T

ICKX
VAN LENNEP

4769.923

198.746

1977

55

20

DEU

PORSCHE 936

2142 T

ICKX
BARTH
HAYWOOD

4671.630

194.651

1978

55

17

FRA

RENAULT ALPINE A 442B

1997 T

PIRONI
JAUSSAUD

5044.530

210.188*

Dužina staze – 13,626 km

1979

55

22

DEU

PORSCHE 935 K3

2994 T

LUDWIG
WHITTINGTON
WHITTINGTON

4173.930

173.913

1980

55

25

FRA

RONDEAU M 379 B

2993

RONDEAU
JAUSSAUD

4608.020

192.000

1981

55

18

DEU

PORSCHE 936

2649 T

ICKX
BELL

4825.348

201.056

1982

55

18

DEU

PORSCHE 956

2649 T

ICKX
BELL

4899.086

204.128

1983

51

20

DEU

PORSCHE 956

3708 T

HOLBERT
HAYWOOD
SCHUPPAN

5047.934

210.330

1984

53

22

DEU

PORSCHE 956

2649 T

PESCAROLO
LUDWIG

4900.276

204.178

1985

49

24

DEU

PORSCHE 956

2649 T

LUDWIG
BARILLA
WINTER

5088.507

212.021*

Dužina staze – 13,528 km

1986

50

19

DEU

PORSCHE 962 C

2690 T

STUCK
BELL
HOLBERT

4972.731

207.197*

Dužina staze – 13,535 km

1987

48

12

DEU

PORSCHE 962 C

2996 T

STUCK
BELL
HOLBERT

4791.777

199.657

1988

49

25

GBR

JAGUAR XJR 9 LM

6999

LAMMERS
DUMFRIES
WALLACE

5332.79

221.665*

1989

55

19

CHE

SAUBER MERCEDES C9

6038 T

MASS
REUTER
DICKENS

5265.115

219.990

Dužina staze – 13,600 km

1990

49

28

GBR

JAGUAR XJR 12

6999

NIELSEN
COBB
BRUNDLE

4882.400

204.036

1991

38

12

JPN

MAZDA 787 B

4708

WEIDLER
HERBERT
GACHOT

4922.810

205.333

1992

28

14

FRA

PEUGEOT 905

3499

WARWICK
DALMAS
BLUNDELL

4787.200

199.340

1993

47

30

FRA

PEUGEOT 905

3499

BRABHAM
HELARY
BOUCHUT

5100.00

213.358*

1994

48

23

DEU

DAUER PORSCHE 962 LM

3000 T

DALMAS
BALDI
HAYWOOD

4685.701

195.238

1995

48

23

GBR

Mc LAREN F1 GTR

6064

DALMAS
LEHTO
SEKIYA

4055.80

168.992

1996

48

25

DEU

TWR – PORSCHE

2994 T

REUTER
WURZ
JONES

4814.40

200.600

Dužina staze – 13,605 km

1997

48

17

DEU

TWR – PORSCHE

2994 T

ALBORETO
JOHANSSON
KRISTENSEN

4909.60

204,186

1998

47

23

DEU

PORSCHE GT1 98

3196 T

Mc NISH
AIELLO
ORTELLI

4783,78

199,324

1999

45

22

DEU

BMW V12 LMR

5990

DALMAS
WINKELHOCK
MARTINI

4967,99

207

2000

48

28

DEU

AUDI R8

3597 T

BIELA
KRISTENSEN
PIRRO

5007,99

208,666*

2001

48

20

DEU

AUDI R8

3600 T

BIELA
KRISTENSEN
PIRRO

4367,205

180,949

Dužina staze – 13,650 km

2002

50

26

DEU

AUDI R8

3600 T

BIELA
KRISTENSEN
PIRRO

5118,75

213,068

2003

49

27

GBR

BENTLEY Speed 8

3995 T

KRISTENSEN
CAPELLO
SMITH

5143,927

214,33

2004

48

26

JPN

AUDI R8

3600 T

KRISTENSEN
CAPELLO
ARA

5169,97

215,415*

2005

49

27

USA

AUDI R8

3600 T

KRISTENSEN
LETHO
WERNER

5050,50

210,216

Dužina staze – 13,650 km

2006

50

25

DEU

AUDI R10

5449 T

F.BIELA
E.PIRRO
M.WERNER

5187,00

215,409

 

Korišćena literatura:

Le Mans zvanični sajt
American Le Mans zvanični sajt
– wikipedia
f1 automotori blog
– Motors TV
– Tekstovi sa sajta Nacionalne Klase

 

Exit mobile version