Dacia Sandero tema je već više puta obrađena, jer smo imali mogućnost da probamo gotovo sve verzije ovog popularnog modela. Poslednja varijanta koju smo testirali je bila sa fabrički ugrađenom plinskom instalacijom na 1.2 motoru i taj model se pokazao kao veoma interestantan i ekonomičan. Ipak, dizel je kod nas veoma popularno gorivo pa je bilo interesantno proveriti kako se Sandero ponaša u kombinaciji sa dizel motorom.
Kombinacija ekonomične proizvodnje i najnovije generacije Renault motora je uvek imala svoje pozitivne i negativne strane. Kada bi Renault bio u mogućnosti da kod Dacia modela koristiti motore starijih generacija, finalna cena automobila bi bila još niža, a upravo je najniža cena i glavni „moto“ iza rumunske marke. Ipak, kako zbog EU standarda to nije moguće, Renault je prinuđen da uvek koristi najnovije motore, pa je margina za zaradu pri prodaji manja. Kupci takođe imaju „dve strane medalje“ efekat. Sa jedne strane automobil je skuplji, dok se sa druge strane dobija moderan motor koji nudi bolje performanse i manju potrošnju goriva.
U trenutnoj ponudi motora za model Sandero se sastoji od samo dve benzinske varijante: 1,2 16V sa 75 KS i 0,9 TCe sa 90 KS. Naravno, tu je i opcija sa fabričkim ugrađenim plinskim uređajem, a doplata na osnovnu cenu iznosi tačno 1000 evra. Ipak, i tada je ukupna cena ispod 10000 evra, tačnije 9790 za Sandero u Lauerate paketu opreme. Dizel opcija i dalje podrazumeva jedan motor, 1.5 dCi, ali u najnovijoj Euro6 varijanti. Na raspolaganju su dva nivoa snage, 75 KS i 90 KS, mada za početak prodaje na našem tržištu najavljeno da će biti na raspolaganju samo slabija varijanata, dok je jača rezervisana samo za Sandero Stepway (za sada).
Na testu smo imali upravo Sandero sa 1.5 dCi motorom sa 75 KS, u prilično bogatom „Life plus“ paketu opreme.
Vizuelno, jasno je da razlike između modela sa bilo kojom verzijom motora ispod haube nema, pa možemo samo još jednom ponoviti zaključke steče tokom ranijih Sandero testova. Eventualne razlike se odnose samo na detalje oko paketa opreme. Dacia je, evidentno, sa novom generacijom učinila dosta napora da se eneterijer učini modernijim i kvalitetnijim što je sasvim opravdano imajući u vidu da sve više proizvođača nudi svoje bazne modele tek za nešto više novca. Dacia ne želi da se njihova dominacija kod kupaca koji žele cenovno prihvatljiva vozila ne ugrozi, pa je završna obrada je nešto poboljšana.
Centralna konzola je jedno od mesta gde se pomenuto poboljšanje vidi, pa se sada Sandero može opremiti i sa modernim navi/audio sistemom sa ekranom osetljivim na dodir. Ipak, testirani model nije imao ovaj novi sistem, pa se na tom mestu nalazi klasično audio rešenje. Na sreću, moderni detalji kao što su „aux“ priključak za iPod (i slično) je tu, kao i jedan USB port, pa se bez problema može uživati u muzici koliko to omogućava očekivano skromni set zvučnika.
Još jedan moderan detalj koji je veoma koristan je „bluetooth veza“, a kontrole za telefon se nalaze na uobičajenoj Dacia-Renault poziciji ispod volana. Pozitivno je što se „bluetooth“ konekcija može imati bez paketa koji uključuje „media nav“ sistem.
Ispod centralne konzole se nalazi standardni set kontrola za manuelni klima uređaj, tako da tu nema nikakvih promena. Isto važi i za prekidače koji su dosta „grubi“, pa tu ima prostora da se u budućnosti napravi neko poboljšanje. Tasteri elektro podizača prednjih prozora i dalje imaju staromodni položaj kod menjača, pa bi i to moglo da se promeni. Jedino ako nije u pitanju tradicija i želja da se vozačima starijih automobila smanji potreba za privikavanjem ili je to zapravo opet razdvajanje Dacia ponude od ostalih modela iz koncerna.
Iako su pomaci po pitanju ergonomije primetni u odnosu na stari Sandero, sedišta su i dalje slaba tačka automobila. Neudobnost sedišta je primetna tek na dužim relacijama (preko 200 km), pa se tim vozač mora pomiriti, što se i podrazumeva kod automobila iz ovog cenovnog ranga.
Zadnja klupa, takođe, ne pruža posebnu udobnost iako mesta ima sasvim dovoljno čak i za nešto krupnije putnike. Prtljažni prostor ima zapreminu od 320l, a obaranjem zadnjih sedišta se zapremina povećava na 1200l. Najveći deo „Life Plus“ paketu opreme smo već pomenuli i nalazi se u kabini, ali uvek treba naglasiti i bezbednosni momenat. ESP sistem je prisutan uz kontrolu proklizavanja prednjih točkova, tu su i četiri vazdušna jastuka od kojih bočni imaju i funkciju vazdušne zavese, maglenke i indikator pritiska u gumama interesantne. Za bolji spoljni izgled Sandera, tu 15“ alu felne kao i lepa tamno plava boja.
Od avgusta meseca 2015. godine, Renault je kod Dacia modela počeo da ugrađuje motore koji zadovoljavaju Euro6 norme.
Među prvim motorima koji imaju Euro6 norme u Dacia modelima je dobro poznati 1.5 dCi agregat, na kome su primenjene određene korekcije. Ipak, u specifikacijama motora stoji „Euro5 – Euro 6 ready“, što bi trebalo da znači da su modifikacije koje su morale biti napravljene minimalne. K9K osnova svih 1.5 dCi motora je već bila spremna za potrebnu kompatibilnost za novim EU zahtevima, pa neke veće modifikacije nisu bile ni potrebne.
Novi softver (uz dodatni sistem kontroler izduvnih gasova), novi ECU (Delphi je zamenjen Bosch sistemom) i malo povećanje kompresije (15.5:1 naspram 15.2:1) donosi 10% manje CO2 emisije, što rešava Euro6 problem. Za nijansu veća kompresija i malo drugačiji turbo kompresor su zaslužni za minimalno bolje performanse. U stvari, svi novi 1.5 dCi motori imaju isto KS kao i ranije, sa tim da je novi turbo omogućava veći obrtni moment (zahvaljujući još manjim dimenzijama i manjem „lagu“ pri ubrzanju). Tako sve verzije ovog motora imaju 20 Nm više nego ranije, što kod našeg dCi 75 KS motora u test Sanderu znači 180Nm (naspram 160 Nm koliko je bilo ranije). U stvari, zvanična specifikacija novog motora kaže „od 180 do 200 Nm“, a zvanična specifikacija za Sandero navodi 200 Nm, pa možemo reći da je dobitak i nešto preko 20 Nm u odnosu na stari „K9K 792“ motor. Sve pomenute modifikacije nisu uticale na potrošnju goriva, pa bi vrednosti trebalo da budu iste.
Verziju novog dCi motora smo već imali priliku da probamo u Clio modelu, tako da nije bilo nekih iznenađenja. Sandero karoserija je lagana, pa je 75 KS i 180(200) Nm obrtnog momenta prava mera. Dobro poređenje za „pravu meru“ je bio TCe 90 pogonjeni Sandero koji smo vozili pre dve godine, kada je osećaj podupravljanja bio veoma naglašen kada se pokuša iskoristiti ono što TCe 90 motor nudi. Sa dCi 75, iako ima više obrtnog momenta, Sandero je malo pitomiji pa je shodno tome i nešto lakši za vožnju. Naravno, TC i ESP su tu, ali je bolje kada njihovo posredovanje nije neophodno.
Telemetrija Testirani model Dacia Sandero dCi 75 Datum merenja 1.1.1970 Vremenski uslovi pri testu 3C Suvo Tip i dimenzije pneumatika Sava Eskimo 185/65/15 Ubrzanje 0-60kmč 5.30s 0-100kmč 13.20s 0-150kmč 44.60s 400m (vreme/izlazna brzina) 18.70s / 117.90kmč 1000m (vreme/izlazna brzina) 35.10s / 142.20kmč Međuubrzanje 60-90kmč (3. brzina) 5.30s 60-90kmč (4. brzina) 7.00s 60-90kmč (5. brzina) 14.70s 80-120kmč (3. brzina) 10.60s 80-120kmč (4. brzina) 12.90s 80-120kmč (5. brzina) 19.10s Kočenje 60-0kmč (vreme/kočioni put) 2.10s / 15.70m 100-0kmč (vreme/kočioni put) 3.40s / 44.00m Napomena: Sva merenja se vrše po tri puta uzastopno, a uzima se samo najbolji rezultat.
Kada uporedimo ubrzanja, Sandero sa dCi 75 motorom se pokazao kao bolji (brži). TCe90 ima 15 kS više, ali i 60 Nm obrtnog momenta manje, pa je i logično očekivati da je dizel u praksi sposoban za ekspresnija ubrzanja. Istina, ima par situacija gde je TCe 90 nešto brži (60-90 u petoj, 80-120 u trećoj brzini), ali je dizel varijanta u većini ostalih situacijama dosta brža. Tako ukupne performanse za „ispod 100 KS“ okvire možemo oceniti kao dobre. Sandero je živahan na ubrzanjima do 60 km/h, pa se može dosta udobno obilaziti na magistrali, ali i u gradu kada treba izvesti neki „beogradski“ manevar.
Potrošnja goriva je, prirodno, na strani dCi 75 motora koji u Sandero karoseriji nudi dobar odnos performansi i potrošnje goriva. Deklarisana potrošnja u svim uslovima je oko 3,5 litara, ali se tokom testiranja pokazalo da je to malo teže ostvarivo. Istina, pristojan deo pređenih test kilometara je bio na auto putu, pri EU brzinama, što je uticalo da prosečna potrošnja celog testa bude nešto veća, pa je iznosila 5,7 litara.
Pored toga, Sandero i dCi 75 imaju zajedničku prepreku za performanse i nižu potrošnju, a to je dosta dugačak 5-brzinski manuelni menjač. Odnosi brzina deluju nešto duži nego što je optimalno, a i šesta brzina bi baš značila. Optimalna brzina je 100 do 110 km/h u petoj brzini, ili još bolje 80 km/h u četvrtoj brzini kada je moguće ostvariti potrošnju manju od 4 litara. Vožnja u gradu je takođe pokazala potrošnju veću do 5 litara, ali tu ipak treba imati u vidu i zimske uslove vožnje.
Ponuda dizel motora za Sandero je kompletiranje game koji se nudi kupcima, pa je se te strane to neophodan korak. Odnos performansi i potrošnje je dobar, pa Sandero sa dCi 75 predstavlja i najbržu i najekonomičniju varijantu. Jedino što otežava dizel izbor je tradicionalno nešto veća cena u odnosu na benzinske i LPG varijante.
Dakle, test automobil je bio u „Life Plus“ paketu opreme, što znači audio uređaj sa bluetooth konekcijom za mobilni telefon, USB priključak, komande na volanu, elektro-podizače prednjih prozora, manuelnu klimu, indikator pritiska u gumama, ESP, četiri vazdušna jastuka od kojih bočni imaju i funkciju vazdušne zavese, maglenke i interesantne 15“ alu felne. Uz lepu tamno plavu boju, ukupan zbir je 11780 evra.
| Specifikacije: Dacia Sandero 1.5 dCi | |
|---|---|
| Tip motora | Četvorocilindrični komon rejl dizel |
| Radna zapremina | 1461ccm |
| Tip menjača | Petostepeni manuelni |
| Maksimalna snaga@obrtaji | 75KS (55 kW) pri 4000 obrtaja |
| Maksimalni moment/obrtaji | 200 Nm pri 1750 obrtaja |
| Fabrički deklarisane performanse | |
| Maksimalna brzina | 164 km/čas |
| Ubrzanje 0-100km/čas | 14.6 s |
| Prosečna potrošnja (grad) | 3.7 l/100km |
| Prosečna potrošnja (autoput) | 3.4 l/100km |
| Prosečna potrošnja (mešovito) | 3.5 l/100km |
| Dimenzije vozila | |
| Težina | 1033 kg |
| Dužina | 4058 mm |
| Širina | 1732 mm |
| Visina | 1518 mm |
| Međuosovinsko rastojanje | 2589 mm |
| Zapremina prtljažnika | 320 l |
| Zapremina prtljažnika (+ zadnja sedišta) | 1200 l |
| Zapremina rezervoara | 50 l |
| Klirens | Nije deklarisan |
| Cene baznog i testiranog modela | |
| Naziv baznog modela | Dacia Sandero Base 1.2 |
| Cena baznog modela | 7990 EUR |
| Naziv testiranog modela | Dacia Sandero 1.5 dCi Life Plus |
| Cena testiranog modela | 11780 EUR |
| Godina pojavljivanja modela | 2014 |
Bez obzira na jači paket opreme, Sandero 1,5 dCi predstavlja najjeftiniju dizel opciju na tržištu, što svim ljubiteljima ovog goriva ne ostavlja mnogo prostora za razmišljanje ukoliko žele maksimalno jeftinu dizel mašinu. Ipak, ako cenu uporedimo sa alternativama koje Dacia nudi, izbor postaje komplikovanijji.
Interesantno, benzinska 1,2 16V LPG varijanta (koju smo testirali) je sada izbačena iz najnovijeg cenovnika, pa je sada jedina opcija TCe 90 za fabrički ugrađen plin. U Lauerate opremi, Sandero sa TCe 90 i ugrađenim LPG sistemom košta 9790 evra, dok dCi 75 u ustoj opremi ima za 1400 veću cenu. Imajući u vidu ovu razliku, dCi 75 ostaje relevantna opcija samo onim kupcima koji imaju striktnu preferencu ka dizel gorivu. TCe 90 će biti nešto sporiji, ali će zahvaljujući LPG sistemu cena po pređenom kilometru biti manja, pa nema ni prostora da se „dizel doplata“ vrati kroz eksploataciju.