Ovo je prvi put da na testu imamo Nissan iz „najmanjeg“ segmenta. Restilizacija modela predstavljenog 2010. godine je donela novu generaciju Nissan benzinskih motora u ponudu, ali i druga unapređenja koja ovaj model čine prilično zanimljivim za određene grupe kupaca. Da vidimo šta Micra nudi.
Kada je u pitanju dizajn, Nissan u poslednje vreme ima „izlete u nepoznato“, kao što je to na primer slučaj sa Juke-om. Sa druge strane, tu je standardniji pristup dizajnu kao na primer kod modela Qashqai.
Aktuelna generacije Micre prati kombinaciju ova dva trenda, pa se mogu primetiti i ekstravagantni i umereni klasični detalji. Ova kombinacija čini da automobil izgleda drugačije od konkurencije u klasi, ali pri tome se nije išlo „daleko“ u Juke stilu. Nova Micra je tako veoma simpatičnog izgleda, koji je malo više na strani ženskog senzibiliteta, što nikako nije mana.
Micra K10
Originalni Micra model pojavio se na tržištu još 1982. godine, kada je Nissan hteo da napravi konkurentan automobil u supermini segmentu.
U Evropi, Nissan je povlačio Datsun brand, ali se tokom 1983, u prvoj godini prodaje auto prodavao pod oznakom „Datsun Nissan Micra“. Datsun oznaka je nestala u narednih godinu dana, pa je na dalje korišćena Nissan Micra oznaka. Ova prva generacija je bila interesantna japansko-italijanska kombinacija, pa nije čudno što je prva Micra u dobroj meri podsećala na Fiat modele iz tog vremena.
Dizajn je prvo napravljen za Fiat, kao zamena za model 127, ali je taj oblik kasnije završio kao prva generacija Micre. Originalna šasija je nosila kodnu oznaku K10 i bila je moderna za to vreme, a to posebno važi za 1.0 motor koji je bio kompletno izrađen od aluminijuma i imao je dve verzije. Varijanta motora se većom kompresijom je generisala 55 KS, dok je ona sa niskom kompresijom pružala 50 KS. Dve godine kasnije usledio je „restyling“. 1989. je ponovo usledilo osvežavanje uz predstavljanje „SuperTurbo“ verzije (sa 110KS iz 930cc motora) koja je imala motor i sa turbom i sa kompresorom, čime je Nissan još tada potvrdio svoju zainteresovanost za sportske verzije motora. Logično, ovo je i dalje najbrža Micra u istoriji (7.7s do 100 km/h), jer su kasniji modeli dobijali sve više težina, a manje snage.
Micra K11
Druga generacija je krenula u proizvodnju 1992. godine i na tržištu se zadržala tokom istog perioda kao i prethodnik – sve do 2002. godine. Dizajn je značajno promenjen i Micra u ovoj generaciji dobila oblik koji i danas prepoznajemo i vezujemo za ovaj model.
Motori su osveženi, sa potpuno aluminijumskim blokom i dve verzije, 1.0 (55KS) i 1.3 (75KS). Interesantno, Micra je 1993. godine dobila nagradu „evropski auto godine“, te je ovaj automobil prvi „japanac“ koji je dobio to priznanje. 1997. godine Nissan je pripremio „restyling“ K11C verziju, koja se prvenstveno odnosila na promenu vizuelnih detalja, dok je ponuda motora ostala ista. Tada su promenjeni prednji i zadnji branik, svetla, znak, brisači, zadnja svetlosna grupa, itd.
Usled nagrada koji je ovaj model dobijao na početku proizvodnje, kao i veoma dobre reputacije po pitanju pouzdanosti, Micra K11 i K11C je imala solidne prodajne rezultate u Evropi (primarno u Engleskoj), ali to i pored toga nije bilo dovoljno da se ugroze standardni vladari A i B segmenta. Micra ove generacija je postala i zanimljiva „tjunerima“ i to zbog mogućnosti transplatacije starog „superturbo“ motora, pa je tako K11 Micra postala interesantna platforma za razne egzibicije.
MICRA K12
Početak 2002. godine je bio starti i za treću Micra generaciju koja je bila aktulena na tržištu gotovo duplo kraće u odnosu na svoje prethodnike.
Ovom prilikom je Micra značajno promenjena, jer je platforma bila potpuno nova, sa 70mm dužim međuosovinskim rastojanjem i sa dodatnom promenom dizajna. Ovo je takođe i prva Micra čija je platforma nastala u saradnji sa Renault-om, od momenta kada je 1999. godine nastala Renault-Nissan alijansa.
Uvedeni su potpuno novi 1.2 i 1.4 benzinski motori, a tu je bio i prvi 1.5 dizel motor, logično iz Renault game. Iako je proizvodnja K12 generacije trajala kraće, Micra je bila dobro primljena od strane kritičara i kupaca, pa su se solidni prodajni rezultati nastavili. Tokom perioda proizvodnje, Nissan je (posebno u Engleskoj) napravio još nekoliko varijanti K12 modela, kao na primer Micra R ili model sa 4WD pogonom, kao i C+C model koji je predstavljen 2005. godine.
2007. godine, Nissan je predstavio K12C kao „restyling“ model koji je donosio moderniji enterijer i ponudu dodatnih mogućnosti i opreme, kao i male korekcije na branicima, a uvedena je opcija sa 1.6 motorom za najjaču i eksluzivinu Micra verziju.
Micra K13 – model na testu
Četvrta i još uvek aktuelna generacija ovog modela nosi oznaku K13, a početak prodaje je bio 2010. godine, nakon prezentacije na sajmu u Ženevi. Prodaja je tokom dotične godine počela na globalnom nivou, sve zajedno sa više podvarijanti za različita tržišta. Interesantno, prve serije su bile proizvedene u fabrici koju Nissan ima u SAD, iako se Micra nije prodavala na ovom tržištu. K13 Micra je od starta imala relativno skromnu ponudu motora, a konkretne varijante zavise od tržišta. U Evropi (pa i kod nas) na raspolaganju su samo dve varijante, i to oba trocilindrična benzinska 1.2 motora sa ili bez kompresora. Na nekim drugim tržištima, dostupni su još 1.5 i 1.6 motori, pa čak i 1.5 u dizel varijanti (klasični Renault-ov dCi motor). Uz novu seriju modela, Nissan je u Micra ponudu uvrstio i Xtronic CVT automatski menjač.
Očekivano, nakon tri godine na tržištu, usledilo je vreme za „restyling“, i to prvenstveno zbog činjenice da je prodaja Micre bila manja nego što je očekivano. Moguće da je jedan od razloga za to bio nedovoljno specifičan dizajn, naročito u poređenju sa K12 Microm koja je bila veoma zanimljivog izgleda za svoje vreme i konkurente.
K13 Micra dobila određene korekcije za ulepšavanje, pa se tako i na testiranom primerku mogu videti promenjeni detalji. Nova Micra ima promenjene prednje i zadnje farove, haubu, masku i branike. Nissan oznaka je takođe promenjena, veća je i ukomponovana u novi dizajn prednje maske. Na krovu se mogu primetiti i dva manja zakrivljenja, čime je postignute veća rigidnost krova ali i malo lepši izgled. Takođe, tu je i krovni spojler koji je ranije bio ugrađivan samo u modele sa Tekkna opremom, dok je sada dostupan na svim modelima. Sam spojler nije tu samo radi estetike već stvarno i popravlja aerodinamiku, pa nova Micra ima 0.33 Cd (koeficijent otpora vazduha).
Sa težinom od 910 kg za (za osnovni model) do 1085 kg (za model se jačim motorom i CVT menjačem), Micra se i dalje nalazi u veoma „lakoj“ kategoriji automobila. Takođe, dimenzije od 3780x1675x1525 mm, uz međuosovnisko rastojanje od 2450mm govore da Micra pripada A segmentu, iako se po dimenzijama može reći da se nalazi na granici između onoga što nude konkurentski proizvođači u B segmentu. Pravi predstavnik manje klase je sada model Pixo, dok Micra u Nissan ponudi nalazi kao „veći“ model.
Sa svim korekcijama na spoljnjem izgledu, nova Micra izgleda bolje, ali se i dalje u linijama automobili može videti da je malo više usmeren ka ženskog populaciji vozača. Ovo nikako nije mana, već samo konstatacija na ono što Nissan želi sa ovim modelom i na koje tržište i kupce se cilja.
Nissan je unutrašnjosti nove Micre dosta manje radio nego kada je spoljašnjost u pitanju, pa tako nema nekih značajnije novih detalja u odnosu na originalnu K13 Micru. Na par mesta se ubačen detalji od sjajne („glosy“) plastike, primarno na centralnoj konzoli, dizajn ventilacionih otvora je malo promenjen, dok sve ostalo izgleda isto kao i ranije. Najupečatljivi deo je definitivno centralna konzola, odnosno deo za kontrolu automatskog klima uređaja, koji ima specifičan kružni raspored kontrolnih tastera. Ovo rešenje razbija monotoniju i uklapa se u Micra izgled.
Iznad dela za upravljanje klima uređajem, nalazi se standardni set kontrola za audio uređaj koji takođe nudi bazične mogućnosti. Opcija za povezivanje mobilnog telefona preko bluetooth veze je jedini dodatak, a komande za uspostavljanje i prekidanje veze se nalaze na volanu. Upravo ovde je Nissan hteo da „obogati“ utisak, pa se na volanu još nalaze i tempomat komande, kao i kontrole pomenutog audio uređaja.
Tasteri su dobro pozicionirani, a njihova funkcija je veoma jasno naglašena, tako da ih je u vožnji veoma lako koristiti pa zahtevaju minimalni period navikavanja.
Ispod volana, sa leve strane, nalazi se veći deo kontrola Acenta Look paketa opreme. Tu je taster za gašenje kontrole proklizavanja (iako je potrebnu za ovom opcijom dosta teško objasniti), tasteri za podešavanja električnih retrovizora, kao i „točkić“ za nivelaciju farova.
Ova manuelna opcija podešavanje farova se u poslednje vreme retko viđa, pa je interesantno da se Nissan opredelio za ovu varijantu. Dva vidljivo prazna mesta nagoveštavaju da postoji još bogatiji paket opreme od Acenta Look (možda i za neka druga tržišta), kada bi ta prazna mesta bili popunjena dodatnim prekidačima. Dotično „popunjavanje“ je standardno rešenje kod gotovih svih proizvođača, ali nikada nije lepo da se vidi, jer se vozač na ovaj način podseća da se nalazi u „slabijem“ modelu.
Ovaj utisak je interesantno dodatno naglašen na instrument tabli, koja se ipak konstantno „u pogledu“. Tabla je prosta i lako pregledna, sa brzinomerom koji ima centralnu poziciju i pokazivačem broja obrtaja motora je sa leve strane. Interesantno, sa desne strane ne nalazi ništa, odnosno tu je mali ekran koji prikazuje osnovne „board“ računar informacije, dok je oko njega prazno mesto na kojem bi nešto trebalo da nađe u nekoj drugoj verziji.
U pitanju je jasno vidljiva kontrola troškova, gde Nissan nije imao želju da menja instrument tablu posebno za Micru, već je korišćeno rešenje zajedničko za još neke modele. Ono što bi možda trebalo biti na tom mestu, a nedostaje je pokazivač temperature rashladne tečnosti (uvek korisna informacija), a i senzor spoljne temperature bi bilo lepo imati, kada već ovako opremljena Micra ima automatsku klimu, ESP, tepomoat i ostale đakonije.
Priča o enterijeru i opremi nastavlja se preko vrata i kontrola za podizače prednjih prozora i centralno zaključavanje. Ovaj deo na kome stoje ovi tasteri je jedan od prvih detalja na kojima se može primetiti slabiji nivo kvaliteta izrade određenih elemenata enterijera. Na dotični deo je koleno vozača konstantno naslonjeno i tada se može primetiti ugibanje ovog „rukohvat“ dela. Jednostavno, činjenica je da određeni elementi imaju nivo kvaliteta izrade koji je prilagođen cenovnom razredu automobila, iako bi smo očekivali nešto više od automobila japanskog proizvođača.
Pozitivna strana je da Micra i pored svojih spoljnih dimenzija nudi solidnu količinu prostora za putnike, pa se na zadnjoj klupi mogu komotno prevoziti još dva putnika. Naravno, onim malo gabaritnijim će biti malo tesno, ali će za ostale biti sasvim dovoljno mesta, naročito u kratkim gradskim deonicama.
Kada je prtljažnik u pitanju, jasno da se tu ne može „pobeći“ daleko od nekog proseka klase, pa je 265l prostora tu negde. Uglavnom, dovoljno za standardne gradske potrebe.
Kada se ipak ukaže potreba da se prenese nešto malo veće, zadnja sedišta se mogu spustiti, čime se kapacitet povećava na 605l (ili 1132 ukoliko se tovari do krova).
Preklapanje zadnjih sedišta je malo nezgodno, jer se ne dobija ravna površina poda, pa to u određenoj meri umanjuje upotrebnu vrednost ove „gepek konfiguracije“.
Nissan trenutno nudi Micru samo sa dva pogonska agregata i to oba benzinska trocilindrična, kapaciteta 1198 kubika. HR12DE predstavlja osnovnu varijantu koja proizvodi 80KS i 110 Nm obrtnog momenta, dok HR12DDR pruža 98KS i 142 Nm. Glavna konstrukciona razlika između ova dva motora je u kompresoru koji poseduje HRD12DDR verzija.
Dakle, prečnik i hod klipa su identični (78×83.6mm), sistem za ubrizgavanje je isti (direktno ubrizgavanje u više tačaka), dok je samo kompresija kod HR12DDR veća (13:1 u odnosu na 10,7:1). Ovo je malo čudno, jer je standardna konfiguracija za motore koji rade „pod pritiskom“ je da imaju nešto niži kompresioni odnos u poređenju sa atmosferskim varijantama. Trik je u činjenici da kompresor kod HR12DDR motora ne služi samo za stvaranje nešto veće snage, već za ostvarivanje bolje efikasnosti i manje CO2 emisije. Tako HR12DDR ima manju potrošnju goriva u svim režimima i manju CO2 emisiju (95 g/km naspram 115), pa tako Micra sa ovim motorom predstavlja retku priliku gde jači model pored većih performansi nudi i manju potrošnju. Naravno, ovo za veće performanse i manju potrošnju važi samo ako se ove dve stvari ne pokušavaju ostvariti u isto vreme. Na žalost, HR12DDR motor sa sobom povlači i primetno veću cenu, pa je to i glavni razlog zbog kojeg je za test potrebe predviđen standardni HR12DE.
Kapacitet od 1.2 litra je definitivno van standardna za trocilndrične motore, pa je Nissan imao određene razloge zbog kojih se odlučio na ovu varijantu. Neki od njih su spomenuti u Nissan marketing dokumentima, kao na primer da HR12DE ima manji koeficijent trenja u odnosu na Nissan-ove četvorocilindrične motore (što je i logično, jedan cilindar manje, manje trenja). Nešto značajnija promena je upotreba „dubljih“ klipova daju mogućnost promene oblika komore za sagorevanje, što uz direktno ubrizgavanje goriva omogućava i nešto veću efikasnost. Ono što vozač ipak može najlakše primetiti su nešto manje vibracije i buka u poređenju sa nekim drugim trocilindričnim motorima koje smo ranije probali. HR12DE poseduje balans tegova na obe strane radilice, čime se primetno smanjuje nivo vibracija, pa je to razlog nešto mirnijeg i tišeg rada, naročito „na leru“. Zbog toga se ne može baš „iz prve“ prepoznati da se radi o trocilindričnom motoru, što je pozitivna karakteristika. Istina, buka je nešto izraženija na višim obrtajima i pri većim brzinama, ali tu tada i nije sve do motora.
Zahvaljujući saradnji sa Bobosport Chiptuning Servisom, mogli smo da proverimo kako šta pomenute tehnologije nude u praksi. Momci iz Bobosporta su u međuvremenu u ponudu dodali i uslugu čip tjuninga, tako da zainteresovani mogu odmah i da provere efekte tjuninga, šteta što na testu nije bio model sa HR12DDR motorom, možda bi se još dodatno zabavili.
Uglavnom, HR12DE na merenju „poklapa“ fabričke podatke, što je uvek dobro videti. No, interesantno je detaljnije pogledati krivu snage i obrtnog momenta, gde se vidi da se 70KS dobija tek na oko 5000 obrtaja, a maksimalnih 79 tek na preko 6000 obrtaja. Sa druge strane, većina obrtnog momenta je raspoloživo već od nešto preko 2000 obrtaja, pa se te strane HR12DE nudi solidne vozne karakteristike.
Vozne karakteristike koje ima motor omogućavaju prvenstveno relaksiranu gradsku vožnju. Obrtni moment je tu već od 2000 obrtaja, pa nema potrebe da se previše koristi menjač koji i nije posebno precizan, ali je opet očekivan za ovu klasu automobila. U ovim uslovima vožnje, nema potrebe „juriti“ svu raspoloživu snagu, jer je ona dosta visoko i realno samo povećava potrošnju goriva, iako su performanse u tom slučaju u nivou proseka klase.
Deklarisano ubrzanje do 100 km/h je 13,7 sekundi, što je brže od Corse (dok smo mi uspeli da izmerimo i još malo bolje ubrzanje). Takođe, testovi elastičnosti potvrđuju povoljni obrtni moment, pa je i ovde Micra sa HR12DE motorom nudi bolje performanse od nedavnog testirane 1.2 Corse. Dakle, možemo reći da su performanse sasvim na nivou i da Micra po ovom pitanju nudi ono što se očekuje od automobila iz ovog segmenta.
| Telemetrija | |
|---|---|
| Testirani model | Nissan Micra 1.2 |
| Datum merenja | 1.1.1970 |
| Vremenski uslovi pri testu | 6C Suvo |
| Tip i dimenzije pneumatika | Michelin Alpine 165/65/15 |
| Ubrzanje | |
| 0-60kmč | 5.20s |
| 0-100kmč | 12.30s |
| 0-150kmč | 37.60s |
| 400m (vreme/izlazna brzina) | 18.50s / 119.90kmč |
| 1000m (vreme/izlazna brzina) | 34.20s / 147.70kmč |
| Međuubrzanje | |
| 60-90kmč (3. brzina) | 6.90s |
| 60-90kmč (4. brzina) | 10.10s |
| 60-90kmč (5. brzina) | 13.90s |
| 80-120kmč (3. brzina) | 10.70s |
| 80-120kmč (4. brzina) | 15.30s |
| 80-120kmč (5. brzina) | 23.10s |
| Kočenje | |
| 60-0kmč (vreme/kočioni put) | 2.70s / 16.40m |
| 100-0kmč (vreme/kočioni put) | 4.20s / 49.00m |
| Napomena: Sva merenja se vrše po tri puta uzastopno, a uzima se samo najbolji rezultat. | |
Kada je potrošnja goriva u pitanju, ona je deklarisana na 6.1l u gradskoj vožnji, 4.3 na otvorenom putu i 5 litara kombinovano. U gradskim uslovima, mi smo izmerili 6.5l, dok je potrošnja van grada bila 4.4l. Kako se ovo u dobroj meri poklapa sa deklarisanim vrednostima, možemo samo pohvaliti Nissan što se odlučio da pruži realne podatke o potrošnji. Autoput je logično ono što najmanje „pasuje“ Micri, jer se pri brzini od 130 km/h motor već nalazi na 4000 obrtaja, što je već primetno bučno, a i potrošnja se penje na cifru nešto veće od gradske vožnje.
Maksimalnu naklonjenost gradskim uslovima Micra pokazuje i kada je u pitanju oslanjanje. Konfiguracija je standardna (nezavisno MacPherson napred, torziona osovina pozadi), a podešeno je tako da pruži udobnu vožnju pri manjim gradskim brzinama, pa ovde nemamo nekih zamerki. Očekivano, kada se izađe van grada, Micra pokazuje slabu želju za angažovanijom vožnju, za šta realno ovaj automobil i nije namenjen, pa slabijim rezultatima po ovom pitanju nismo bili iznenađeni.
Micra je gradski auto i taj posao dobro obavlja. Preglednost je veoma dobra (što u poslednje vreme i nije tako česta karakteristika), parkiranje je lako, manevrisanje bez muke (električni servo je dosta jak), performanse motora dovoljne, tako da ostaje još samo pitanje cene.
Da, pitanje cene, uvek ključno pitanje. Kako Micra generalno nije automobil koji svojom specifičnoću može privući kupca, mora se ići na povoljnu cenu i kompletnost paketa. Kada je u pitanju ceo Micra paket, možemo reći da je dovoljno kompletan i da nudi (skoro) sve ono što bi moderan gradski automobil (koji cilja na žensku populaciju vozača, budimo iskreni) trebao da ima.
| Specifikacije: Nissan Micra 1.2 | |
|---|---|
| Tip motora | Trocilindrični benzinski DOHC |
| Radna zapremina | 1198ccm |
| Tip menjača | Petostepeni manuelni |
| Maksimalna snaga@obrtaji | 80KS (59 kW) pri 6000 obrtaja |
| Maksimalni moment/obrtaji | 110 Nm pri 4000 obrtaja |
| Fabrički deklarisane performanse | |
| Maksimalna brzina | 170 km/čas |
| Ubrzanje 0-100km/čas | 13.0 s |
| Prosečna potrošnja (grad) | 6.1 l/100km |
| Prosečna potrošnja (autoput) | 4.3 l/100km |
| Prosečna potrošnja (mešovito) | 5.0 l/100km |
| Dimenzije vozila | |
| Težina | 980 kg |
| Dužina | 3780 mm |
| Širina | 1675 mm |
| Visina | 1525 mm |
| Međuosovinsko rastojanje | 2450 mm |
| Zapremina prtljažnika | 265 l |
| Zapremina prtljažnika (+ zadnja sedišta) | 921 l |
| Zapremina rezervoara | 41 l |
| Klirens | Nije deklarisan |
| Cene baznog i testiranog modela | |
| Naziv baznog modela | Nissan Micra 1.2 |
| Cena baznog modela | 10750 EUR |
| Naziv testiranog modela | Nissan Micra 1.2 Acenta Look |
| Cena testiranog modela | 11950 EUR |
| Godina pojavljivanja modela | 2013 |
Ukoliko nekoga privuče i nešto malo drugačiji dizajn, još bolje. Međutim, kada se sve Micra karakteristike stave na papir i pogleda cena, nekako to izlazi iz „micra“ domena. Testirani model, u Acenta Look paketu opreme i 1.2 motorom od 80 KS trenutno košta 11950 evra. Ovo je dosta nezgodan okvir cene sa obzirom na aktuelno stanje na tržištu, gde se konstantno aktivne akcijske ponude, bez obzira što je sajam automobila već odavno prošao.
Jedino ako neko izborom Micre želi da bude drugačiji od ostalih popularnih izbora, a možda je i to karta na koju Nissan igra. Definitivno ima ljudi koji uvek žele da budu drugačiji, pa je Micra u ovoj klasi automobila jedan od tih izbora.