Corsa je uvek bila jedan od bitnijih Opel modela, što godinama potvrđuju i kupci koji su zaslužni da Corsa ima značajan udeo u ukupnoj prodaji ovog proizvođača.
Pojava svake nove generacije Corse je logično praćena pristojnom dozom znatiželje i iščekivanja kod šire auto publike, jer ovaj automobil predstavlja jedan od popularnijih modela iz B segmenta. Međutim, za pojavu prave nove generacije, moraće da se sačeka kraj ove godine, kada je najavljena Corsa E.
Aktuelni model i dalje pripada Corsa D generaciji, koja se na tržištu pojavila još 2006. godine i do sada je preživela nekoliko „plastičnih operacija“. 2010. godine usledio je prvi set korekcija, koja je primarno nudila nove motore, koji su imali zadatak da uvedu Euro5 norme i redukuju potrošnju goriva. Početkom 2011. godine, usledila je još jedna korekcija Corsa D modela, koja je mnogo više bila fokusirana na spoljašnji izgled. Ove promene su, kao i uvek, imale zadatak da produže prodajni vek na tržištu modelu koji je sada star preko osam godina. Ipak, i ranije se dešavalo da Corsa provede dosta dugo vreme na tržištu.
Corsa A
Tako je prva generacija Corse bila na tržištu celih 12 godina, od momenta pojavljivanja 1982. pa čak do kraja 1993. godine.
Originalna Corsa je bila drugi automobil sa kojim je Opel krenuo u „prelaz na prednju vuču“ (prvi je bio Kadett D), što je i očekivano za model namenjen B segmentu. Ova kategorija je u to vreme počela da biva sve značajnija, pa su svi vođeći proizvođači negde u ovo vreme predstavljali prve generacije svojih modela u ovoj klasi. Prve serija Corsa modela se proizvodila u Saragosi, a interesantno je da se i danas Corse prave u ovoj fabrici. Zahvaljujući odličnoj pouzdanosti malih benzinskih motora, Corsa A je bila veoma popularan model za vreme svog postojanja, beležeći dobre prodajne rezultate. Glavni problemi, kao i kod svih Opel modela tog vremena, su bili vezani za limariju koja nije imala dovoljno dobro zaštitu od korozije. Zbog toga je bila uobičajena situacija da motori i mehanički sklopovi nadžive limariju. Danas se Corsa A dosta retko može videti na ulicama, a kada se vidi, onda je to najverovatnije „delo tjunera“. Corsa A je zbog svoje veoma male mase postala jedno od omiljenih osnova za transplantaciju motora, pa se tako može mnogo lakše videti na nekoj od „drag“ trka. U Engleskoj, Corsa A je imala naziv „Nova“ i taj naziv je bio aktuelan samo u prvoj generaciji, da bi kasnije, sa Corsa B generacijom unificirali to ima i na evropskom i engleskom tržištu.
Corsa B
Početkom 1993. godine, Opel kreće sa Corsa B verzijom koja je imala veliki broj unapređenja.
Dimenzije su nešto veće, dizajn je bio znatno modernizovan i uklopljen u trenutni stil ostalih modela (Astra F primarno), a ponuda motora je takođe osvežena. Ovo se prvenstveno odnosilo na znatno bolji turbo dizel agregat od onog koji je bio ugrađivan u Corsu A. Takođe, upotrebljeno je modernije prednje vešanje (u skladu sa onim što je Opel koristio kod ostalih većih modela) pa su vozne karakteristike bile bolje. Problemi sa korozijom su u ovo vreme počeli da se rešavaju, pa je Corsa B imala daleko manje problema po ovom pitanju. Interesantno je da se pod raznim drugim imenima, Corsa B proizvodila do pre deset godina u raznim zemljama „trećeg sveta“, pa tako ima dosta modela koji su ispod nešto drugačije karoserije u stvari Corsa B. Opel je u Evropi sa Corsom B imao sasvim pristojan uspeh, pa je ovaj model po prodaji uvek bio među prva tri-četiri modela u svom segmentu.
Corsa B je danas takođe popularna kod „tjunera“, jer odlični Opel benzinski motori iz tog vremena veoma lako mogu prebaciti u Corsu, a zbog bolj zašite od korozije ovaj generacije Corse je logično i više zanimljiva za ovakve poduhvate. Corsa B je na tržištu bila kraće od svog prethodnika, pa je 2000. godina bila i finalna godina proizvodnje.
Corsa C
Corsa C je krenula u prodaju krajem 2000. godine, ali je ova nova generacija modela bila najavljena godinu dana ranije na raznim sajmovima.
Za Corsu C, Opel je upotrebio tada novu GM Gamma platformu, koja je posebno razvijena za modele B segmenta. Ove serija modela je bio još uspešniji pa je ova Corsa bila jedan od najprodavanijih Opel automobila u to vreme. Čak i je na engleskom tržištu (koje je dosta osetljivo na Vauxhall modele) Corsa dobila značajna priznanja, što se preslikalo tako da Corsa bude najpopularniji automobil iz B segmenta od 2002. pa do 2005. godine, beležeći odlične rezultate prodaje i u 2005. godini. Slična situacija je bila i na evropskom tržištu, pa se definitivno može reći da je Corsa C najuspešnija verzija ovog modela do danas. Izbor motora je bio veliki, od 1.0 benzinaca pa do 1.8 GSi varijante, odnosno 1.3 CDTI dizela, osnovnih 1.7 dizel verzija i najjače 1.7 CDTI opcije. Corsa C je tek 2006. godine izgubila prvo mesto od Ford Fiesta-e, pa je Opel procenio da je vreme za novu generaciju.
I tako stižemo da generacije automobila koji smo ovom prilikom testirali. Corsa D se pojavila u prodaji krajem 2006. godine i dosta brzo stiče popularnost dostojnu svojih prethodnika.
Ovaj automobil je baziran na SCCS platformi koja je tada kreiranja kao plod saradnje između kompanija GM i FIAT. Ova platforma (Small Common Components Systems) je bila korišćena kod dosta modela ove dve kompanije, a prvi modeli su bili upravo Corsa D i Fiat Grande Punto. Većina motora iz Corsa C ponude je zamenjena nešto poboljšanim verzijama već postojećih agregata, pa je kod Corsa D modela svaki motor dobio malo više snage i nešto manje CO2 emisije (koje su u to vreme počele bezrazložno da budu sve bitnije).
Najprodavaniji motori u prvoj seriji Corsa D modela su bili 1.2 i 1.4 benzinci (80 i 90 KS), odnosno 1.3 CDTI dizelaš (FIAT-ov JTD motor) sa 75 KS. Godinu dana kasnije od premijere, na tržište je stigla i danas najjača Corsa D verzija, popularni OPC sa 1.6 Turbo motorom koji proizvodi 190 KS i 230 Nm obrtnog momenta. Ovaj motor je nastavio da se koristi u Astra J i Insignia modelima, samo sa malo redukovanom snagom kako ne bi konkurisao snazi koja se nudi u nekom od OPC modela.
Pored ovog motora, Opel je zajedno sa restilizacijom koja je usledila 2010. godine ponovo osvežio ponudu motora, sa opet unapređenim verzijama postojećih rešenja. Tako su najpopularniji 1.2 i 1.4 benzinski motori dobili VVT (Variable Valve Timing) tehnologiju uz povećanje snage za 5 odnosno 10 KS, i naravno nešto manje CO2 emisije. Slična je situacija i sa 1.3 CDTI motorom koji je postao ecoFLEX i dobio varijantu sa 95 KS uz samo 115 g/km CO2.
Sledeći korak u razvoju Corsa D modela usledio je 2011. godine, kada je urađena još jedna restilizacija, praćena malim kokrecijama na već postojećim motorima i to samo po pitanju CO2 emisija i uvođenu Stop-Start tehnologije. Ovom prilikom je u ponudu uveden samo jedan novi motor, 1.4 Turbo sa 120 KS, koji nam je već dobro poznat iz testa modela Meriva.
Verzija Corse D koja je bila na testu, pripada poslednjoj generaciji modela, sa najpopularnijiim 1.2 VVT benzinskim motorom i uz Color Edition paket. Pored svih pomenutih korekcija koje je Opel radio na Corsa D modelu od 2006. godine, u poslednje vreme se sve veći fokus baca na ponudu određenih mogućnosti personalizacije. Na ovaj način se kupcima daju neke dodatne mogućnosti vezane za izgled automobila, što je koncept na kojem Opel u poslednje vreme dosta insistira. Dakle, Color Edition varijanta u odnosu na standardni model nudi crni krov i crne 17″ felne, koje definitvno doprinose da automobil izgleda mnogo atraktivnije od osnovne verzije.
Ovom izgledu značajno doprinosi i sama restilizacija prednjeg dela koje je uvedena 2011. godine. Promenjenu je oblik farova (Eagle Eye farovi, predstavljeni prvo na modelu Insignia), a to je uklopljeno uz malo promenu izgleda prednjeg branika i maske za Opel znakom. Corsa D je uvek bila simpatičanog i dopadljivog izgleda, a ovo male „botoks“ inkcije samo još malo popravljaju stvar i čine da (uz felne) ovo nije samo „ženski“ auto. Nekih drugih korekcija po pitanju izgleda nema, čak je i OPC model ostao isti.
Kada je ponuda motora u pitanju, benzinski motori malog kapaciteta su uvek bili glavni deo ponude. Od samog starta Corsa D generacije, Opel je uradio tri serije unapređenja ovih motora, sa primarnim ciljem u vidu smanjivanju CO2 emisija i malog povećanja snage.
Na testu je bio model sa A12XER motorom, 1200 kubika i 16 ventila, koji „pravi“ 85 KS. Performanse su u skladu sa onim što deklarisana snaga i propisuje, sa tim da je Opel kod ove serije motora radio na unapređenju konfiguracije glave motora i ubrizgavanja goriva. Uvedena je VVT tehnologija kako bi se smanjila potrošnja goriva koje je u prethodnim verzijama 1.2 motora bila nešto veća nego što se to očekivalo.
Aktuelni 1.2 motor tako sada nudi 5 KS i 5 Nm više u odnosu na prethodnu varijantu ovog motora (85KS na 5600 obrtaja, 115 Nm na 4000 obrtaja). Takođe, originalni 1.2 motor iz 2006. godine imao je 139 g/km CO2 emisiju, dok je verzija iz 2010. godine imala 124 g/km, a testirani A12XER motor iz 2011. godine ima 119 g/km CO2 emisiju. Dakle, sasvim je jasno šta je bio primarni cilj Opel-a pri razvoju ovih motora, što je dobijeno kroz primenu direktnog ubrizgavanja goriva i VVT tehnologija, dok su promer klipa (72.6mm) i kompresija (10.5:1) ostali isti kao i kod prethodne dve generacije 1.2 benzinskih motora.
Glavni problem ovih motora na domaćem, i isključivo ovom tržištu, je bio vezan za naše gorivu koje je po nadležnima organima i trgovcima naftnim derivatima bar dva puta bolje od najkvalitetnijeg goriva koji je univerzum ikada video. Uglavnom, zbog tog goriva „boljeg od vrhunskog kvalitet“ usisni sistem na glavama motora je mogao da bude blokiran od prekomerne čađi i da je tada jedini lek bio remont ili zamena glave motora. Zvanični distributeri su određeno vreme ovaj problem servisirali u garantom roku, ali zbog dosta učestale pojave ovog problema, Opel je tražio jednu od tih glava motora radi analize i tada je nedvosmisleno utvrđen problem vezan za gorivo. Na sreću, promena konfiguracije usisne grane i uvođena direktno ubrzigavanja goriva je u dobroj meri smanjilo ovaj problem, pa vlasnici poslednje generacije malih benziskih motora nemaju više razloga za takvu brigu. Ipak, činjenica je i dalje na benzinskim pumpama u Sribji za svoj teško zarađeni novac dobijamo nešto što više liči na tečno đubre nego na moderno pogonsko gorivo po EU standardima.
Operacija u vidu restilizacija se gotovo ekskluzivno odnose na spoljašnji izgled, i to uz realno, veoma male korekcije, baš kao što je to slučaj sa Corsom, ali i svim modelima u klasi koje smo u poslednje vreme testirali. Pozitivna stvar ovde je što je Corsa D od samog starta imala moderan izgled koji i nakon šest godina proizvodnje nije baš mnogo ostario.
Dakle, za dobar spoljašnji izgled i nije bilo potrebe nešto mnogo da se radi, ispod haube su izvršena određena unapređena ali ništa dramatično, pa se po ovim pitanjima nije imalo mnogo šta novo reći. U sličnom stilu se može nadovezati i enterijer priča, ali uz jednu veliku razliku: on nije promenjen, pa se o tome paradoksalno ima nešto više reći.
Iako se bore ne vide na spoljnom izgledu, starost Corse D se definitivno vidi kada se sedne za volan. Enterijer i komande imaju Astra H / Vectra C „zaostavštinu“, što se danas teško može okarakterisati kao pozitivno. Nije da je ovaj deo Astra H/Vectra C modela bio toliko loš (isto tako – sigurno nije bio mnogo dobar), ali jednostavno ceo enterijer ostavlja „stari“ utisak. Tako na primer kada su u prodajnom salonu iz Astre ili Insginije pređe u Corsu, apsolutno je jasno da Corsa jednostavno „ne pripada“ aktuelnoj generaciji Opel automobila. Svi ostali modeli imaju veoma jasno vidljiv Insignia DNK po pitanju unutrašnjosti (volan, instrument tabla, kontrole itd), dok je jedino Corsa D ostala sa starom izgledom i kvalitetom enterijera.
Dizajn instrument table, volana i kontrola ispod njega je direktno nasledstvo iz Astre H. U redu, nije to mnogo strašno osim što opet imate efekat zastarelosti, pa se najveća mana može uputiti na račun pokazivača pravca i brisača. Ove kontrole su po „prekidač“ sistemu, dakle ručica se odmah vraća u početni položaj a funkcija automatskog gašenja nakon skretanja ne radi uvek kako treba, pa to pravi nepotrebne i frustrirajuće situacije u vožnji.
Kroz dodatne kontrole na volanu (za audio uređaj i telefon), kao i prikadač za aktiviranje svetala i maglenki, Opel je primenom novijih elemenata pokušao da bar malo osveži izgled enterijera, o tome još malo doprinosi crna „piano“ plastika na centralnoj konzoli i beli prstenovi oko ventilacionih otvora. Dodatne opreme u ovom paketu opreme nema mnogo, pa je uz pomenute kontroler na volanu tu su još tempomat, električni podizači prednjih stakala i električni retrovizori.
Klima uređaj je prisutan, standardni manuleni sistem, ali radi svoj posao, tako da po ovom pitanju nema nekih zamerki. Ono što zameramo da najviše „fali“ u testiranom paketu opreme je stvar koja bi danas trebala biti banalna, a odnosi se na izbor audio uređaja. U pitanju je osnovni CD30 koji nema ni mogućnost puštanja mp3 fajlova – dakle samo klasičan CD uređaj. Kako nema ni USB opcije, smatramo ovo veoma zastarelim rešenjem koji u jednom novom automobilu danas ne bi trebao da se nađe.
Kako je u pitanju „trovratna“ verzija, Corsa nudi standanardnu količinu prostora u kabini. Dakle, za vozača i suvozača ima dosta prostora, dok su putnici ma zadnjoj glupi primorani da se „stisnu“. Realno, zadnja klupa u modelu Corsa i nije namenjena za odrasle osobe, već za dečija sedišta koja se preko ISOFIX-a lako montiraju.
Prostor za prtljag je u okvirima standarda klase (285l), ali se obaranjem zadnjih sedišta može povećati na 1050l u slučaju da treba prevesti neki malo veći teret.
Gradski uslovi vožnje su primarno stanište za sve modele B segmenta, pa je stoga upravo ovaj element i onaj na koji smo se u najvećoj meri fokusirali. Sa međuosovniskim rastojanjem od 2511m i ukupnom dužinom od 3999m, Corsa je u proseku dimenzija u odnosu na konkurente iz klase. Interesantno, masa automobila nije baš toliko mala, od 1120 do 1298 kg, u zavisnosti od verzije. U poređenju sa testiranim Ford Fiesta 1.5 TDCI modelom, Corsa je u najlakšoj verziji teža od Fiesta sa dizel motorom. Pasivna bezbednost je glavni razlog za nešto veću težinu, jer se danas insistira na maksimalnih pet zvezdica na EuroNCAP testu.
Ipak, težina doprinosi udobnosti i stabilnosti, pa je uz dobra (prednja) sedišta Corsa udoban automobil, i pored 17″ felni i nisko profilnih guma, kao i nešto nižeg i tvrđeg oslanjanja, što je takođe deo „Color Edition“ paketa. Sa ovim promenama, kod testiranog modela se definitivno oseća povećana stabilnost u krivinama. Ipak, to nije moglo da sakrije standardnu „boljke“ generacije, koja se odlikuje dosta jako definisanim podupravljanjem. Tako se određenim situacijama jasno može osetiti „poskakivanje“ prednjeg dela i podupravljanje, kada se sa automobilom proba nešto agresivnija vožnja. Na sreću, motor od 85 KS i ne ostavlja nešto mnogo prostora za tako nešto, pa se vozač više može fokusirati na ekonomičnost vožnje.
Sa testiranim 1.2 VVT motorom, stvar po pitanju potrošnje je bila očekivana. Tokom 500 pređenih kilometara tokom testa, prosečna potrošnja bila 7.4 litara. Imajući u vidu hladno vreme i veoma jak vetar, uz gotovo kompletnu gradsku vožnju, ovaj rezultat potrošnje je veoma dobar. Na otvorenom putu, može se očekivati potrošnja od 5.4 litra (deklarisana je 4.5), dok će pri autoput brzinama potrošnja biti negde oko gradske cifre. Zbog relativno kratkog menjača, pri autoput brzinama je buka u kabini već počinje da dolazi do izražaja, pa nema svrhe mučiti motor za nešto više od toga.
Motor je mapiran tako da se može voziti na nižim obrtajima, pa je u petoj brzini već mogući ići 60 km/h, što je sasvim dovoljno za grad i ostvarivanje što manje potrošnje. Ukoliko ustreba, 1.2 VTT može da žustro povuče u prvoj i drugoj brzini, što je dovoljno za brzo manevrisanje u gradskoj gužvi. Telemetrijski podaci su pokazali da se Corsa 1.2 VVT nalazi „na sredini“ u poređenju sa 1.2 konkurentima. Corsa je dosta brža od modela iz Fiat programa (Panda, Lancia), dok je za nijansu sporija od Nissan Micre. Ipak, na stranu Corse definitivno ide činjenica da je testirani model imao najveće točkove, ali i tokom test perioda duvao olujni vetar (pre bi se reklo orkan, prim. ured.).
| Telemetrija | |
|---|---|
| Testirani model | Opel Corsa 1.2 Color Edition |
| Datum merenja | 31.1.2014 |
| Vremenski uslovi pri testu | 2C Suvo, veoma jak vetar! |
| Tip i dimenzije pneumatika | Kumho Izen KW23 215/45/17 |
| Ubrzanje | |
| 0-60kmč | 5.90s |
| 0-100kmč | 14.30s |
| 0-150kmč | 39.30s |
| 400m (vreme/izlazna brzina) | 19.30s / 118.20kmč |
| 1000m (vreme/izlazna brzina) | 35.60s / 145.00kmč |
| Međuubrzanje | |
| 60-90kmč (3. brzina) | 7.70s |
| 60-90kmč (4. brzina) | 11.10s |
| 60-90kmč (5. brzina) | 19.30s |
| 80-120kmč (3. brzina) | 11.50s |
| 80-120kmč (4. brzina) | 17.00s |
| 80-120kmč (5. brzina) | 45.20s |
| Kočenje | |
| 60-0kmč (vreme/kočioni put) | 2.30s / 19.30m |
| 100-0kmč (vreme/kočioni put) | 3.90s / 55.00m |
| Napomena: Sva merenja se vrše po tri puta uzastopno, a uzima se samo najbolji rezultat. | |
Male dimenzije su takođe veoma bitne za grad, pa parkiranje nije teško. Na žalost, vidljivost pozadi i sa strane je dosta smanjena, pa su parking senzori veoma preporučljiva stvar. Loša vidljivost oko mrtvih uglova može biti problematična i u vožnji, pa prilikom prestrojavanja se mora obratiti više pažnje.
| Specifikacije: Opel Corsa 1.2 | |
|---|---|
| Tip motora | Četvorocilindrični benzinski DOHC VVT |
| Radna zapremina | 1229ccm |
| Tip menjača | Petostepeni manuelni |
| Maksimalna snaga@obrtaji | 84KS (62 kW) pri 5600 obrtaja |
| Maksimalni moment/obrtaji | 115 Nm pri 4000 obrtaja |
| Fabrički deklarisane performanse | |
| Maksimalna brzina | 175 km/čas |
| Ubrzanje 0-100km/čas | 13.9 s |
| Prosečna potrošnja (grad) | 6.5 l/100km |
| Prosečna potrošnja (autoput) | 4.2 l/100km |
| Prosečna potrošnja (mešovito) | 5.1 l/100km |
| Dimenzije vozila | |
| Težina | 1084 kg |
| Dužina | 3999 mm |
| Širina | 1731 mm |
| Visina | 1488 mm |
| Međuosovinsko rastojanje | 2511 mm |
| Zapremina prtljažnika | 285 l |
| Zapremina prtljažnika (+ zadnja sedišta) | 1100 l |
| Zapremina rezervoara | 45 l |
| Klirens | Nije deklarisan |
| Cene baznog i testiranog modela | |
| Naziv baznog modela | Opel Corsa 1.2 |
| Cena baznog modela | 10100 EUR |
| Naziv testiranog modela | Opel Corsa 1.2 Color Edition |
| Cena testiranog modela | 11384 EUR |
| Godina pojavljivanja modela | 2012 |
Pošto se radi o gotovo osnovnoj varijanti koja bi treba da bude najinteresantnija potencijalnim kupcima, paket opreme nije mnogo daleko od bazičnog. „Color Edition“ paket podrazumeva crni krov i lepe 17″ felne, kao i tempomat i kontrole na volanu. Van toga, testirana Corsa spada u bazičan nivo opreme sa cenom od 10500 evra. Sa ovim paketom dobija se set solidnih sedišta, električni retrovizori i podizači stakala, manuelna klima i klasičan radio/CD (bez mp3 mogućnosti) i to je generalno to. Opet, „Color Edition“ verzija definitivno popravlja spoljni vizuelni utisak, ali to sa druge strane ne može uticati na generalno najveću manu aktuelnog Corsa modela, a to je odstupanje enterijera od modernih rešenja koje Opel primenjuje na svim drugim modelima.
Corsa je trenutno najstariji model u Opel ponudi i to se vidi, a nova verzija nas očekuje tek krajem ove ili početkom sledeće godine. Imajući to u vidu, Corsa D će u poslednjoj godini prodaje malo teže naći svoj put do kupaca, i to iz objektivnih razloga. Pored toga, konkurencija je dosta je jaka, među kojima je definitivno Fiesta koju smo ne tako davno testirali.
Zbog tehničkih i dinamičkih karakteristika, aktuelan Corsa sada može privući kupce samo povoljnom cenom i vizuelnim spoljnim elementom. Corsa je oduvek predstavljala mali i ne previše komplikovan gradski automobil, pa bi uz relativno nisku akcijsku cenu i još uvek atraktivan spoljni izgled mogla da bude interesantna, bar za žensku populaciju kojoj čijem senzibilitetu Corsa ipak malo više odgovara.