Poslednji deo našeg serijala, bar kada su u pitanju posete BMW odeljenjima, je posvećen BMW Muzeju. Najposećeniji muzej u Minhenu, nakon državnog, Nemačkog Muzeja.
U tekstu o BMW Welt-u smo već rekli da smo ga posetili 2008. godine. Iako je BMW Muzej upravo te godine bio ponovo otvoren za javnost, mi smo u Minhenu bili nekoliko meseci pre otvranja, tako da smo propustili da ga posetimo. Sada nam se pružila prilika da ispravimo grešku, a sve to zahvaljujući Delta Motorsu i BMW Grupi.
BMW Muzej je prvobitno otvoren 1973. godine, da bi tokom 2008. godine bio značajno proširen što ga je učinilo savršenim četvrtim delom BMW kvadrata koji se nalazi na Olimpija Parku u Minhenu. BMW fabrika, BMW Upravna zgrada, BMW Welt i BMW Muzej su, sasvim sigurno, vrlo bitna arhitektonska zdanja, ali i turističke atrakcije.
Godišnje BMW Muzej poseti preko 500.000 posetilaca, a svake godine postavka ima svoju temu. Za 2011. godinu tema postavke u BMW Muzeju je moda. Od početka godine su u BMW Muzeju izlagale Akademija za Dizajn, Nemačka Škola Dizajna, a pored modnih manifestacija u muzeju su dodeljene i diplome diplomcima Akademije za Dizajn. Uporedo sa time, u muzeju se nalazi postavka „Umetničkih automobila“ (Art Cars).
{youtube}958XZFsJfZs?qv=hd720|640|360{/youtube}
Na našu žalost, jaka kiša koja je padala prethodnog i dana kojeg smo bili u muzeju, došlo je do curenja vode u unutrašnjosti muzeja, tako da nam pojedine postavke nisu bile na raspolaganju. Dr. Ralf Fritze, naš stručni vodič, nas je proveo kroz nekoliko odeljenja koja smo mogli da vidimo.
S obzirom da se BMW Classic i BMW Muzej po pitanju izloženih eksponata ne razlikuju previše i ovog puta smo na početku ture videli model 3/15, ali je tu bio i jedan do avionskih motora koje je BMW pravio tokom I Svetskog Rata. Ono što je zanimljivo je da je na samom motoru prisutan i BMW logotip, koji je praktično identičan današnjem.
Kabrioleti iz raznih epoha
Sledeća stanica su kabriolet modeli. U centru pažnje je svakako 328 model, kao i moderna interpretacija istog modela. Sve ovo smo već videli u Classic odeljenju, ali je u muzeju dodirivanje eksponata strogo zabranjeno, a naš vodič za rukovanje eksponatima intezivno koristi rukavice.
Totalno drugačiji pristup u odnosu na Classic odeljenje, gde je g. Grunart insistirao da stare automobile treba tretirati normalno, kao i da je sasvim prirodno da starim automobilima morate zalupiti vrata da bi se ona pravilno i zatvorila (mi to i dalje radimo sa većinom automobila u nacionalnom voznom parku).
{youtube}LwbNGvKDQrA?qv=hd720|640|360{/youtube}
Obnavljamo znanje o modelima serije 500, koji su bili neuspešan pokušaj iako je model 507 zaista jedan impresivan automobil, čak iako ga gledamo iz današnje perspektive. Pored njega su tu i Z1, kao i James Bond Z8. Ako autora pitate, kabriolet 507 je ubedljivo najlepši kabriolet koji je BMW proizvodio ikada – fantastične linije i V8 pod haubom i danas izazivaju divljenje, pa se pitamo kakve je reakcije izazivao na ulicama pre 60 godina?
Isetta i modeli 2002
Sledeća stanica je posebna prostorija posvećena modelima koji su BMW izvukli sa ruba propasti – Isetta i jedan od modela serije 2000 – 2002. BMW je sa modelom Isetta ponudio evropskim kupcima pristupačno transportno sredstvo, a na raspolaganju su bila dva modela – 250 i 300, označeni prema zapremini svojih pogonskih agregata.
Pojavom serije 2000 započeo je proces ojačavanja BMW kompanije, kao automobilske kompanije i taj trend je nastavljen sve do današnjih dana. Za više informacija o Isetti pročitajte tekst o BMW Classic odeljenju.
{youtube}h4YQeqnQyI0?qv=hd720|640|360{/youtube}
Na putu ka izložbenom prostoru posvećenom M odeljenju imamo priliku da vidimo nekoliko modela različitih serija iz 70-tih godina. Upravo te godine su prekretnica kada je u pitanju označavanje modela i tada su se pojavile oznake koje i danas poznajemo. Naslagani jedan iznad drugog stoje E21 323i (perjanica tadašnje ponude), E12 520, E24 633 i na samom vrhu kule se nalazi tadašnji vrhunac automobilskog umeća BMW – E23 754i.
{youtube}pCqp20HKJ7c?qv=hd720|640|360{/youtube}
Sa druge strane tog hodnika se nalazi još jedan izložbeni eksponat, koji upravo i pokazuje istoriju BMW kao proizvođača automobila, a sve to kroz oznake modela. Veliki broj oznaka na pločicama u boji (najprodavanija boja za taj model) je tako postavljen da ih možete gledati po tri ose – po godištu, po hijerarhiji unutar svoje klase i po segmentu u kome se nalaze.
Značajni M modeli
M modeli, kao i uvek, zauzimaju posebno mesto kod ljubitelja automobila u opšte, a posebno kod BMW ljubitelja. Izloženo je nekoliko modela – M Coupe, E30 M3, E46 M3 CSL, M1, E24 635M i E28 M5. U posebno odvojenoj prostoriji su izloženi pogonski agregati značajnih M modela sa slušalicama kako bi zainteresovani mogli da čuju dragulje automobilske industrije na delu: M88 iz 1977, M88/3 iz 1984, S14, S50 i S54.
{youtube}-ybNWke0Wrs?qv=hd720|640|360{/youtube}
BMW 700
Prolazimo pored još jednog vrlo značajnog automobila iz BMW istorije – model 700 i penjemo se skrivenim stepenicama namenjenim samo za osoblje muzeja na sprat iznad gde su nam na raspolaganju samo još tri prostorije. No, posvetimo malo pažnje modelu 700, pre nego završimo obilazak muzeja.
Nakon što je Isetta zadržala BMW iznad „nule“, ekonomski gledano, veliki problem kompanije je bio kuda dalje. Jeftina prevozna sredstva bazirana na tehnologiji motocikala više nisu bila dovoljna, a kupci su očekivali duže međuosovnsko rastojanje i više komfora.
Krajem 50-tih, BMW predstavlja model 600, sa kojim je kompanija pokušala da se priključi eksploziji prodaje na nemačkom tržištu, koje je 1955. zabeležilo rast prodaje više od 30%. Međutim model zasnovan na Isetta modelu nije naišao da dobar prijem kod kupaca, pa je razvojno odeljenje kompanije uložilo veliki napor da potpuno redizajnira šasiju i vešanje. Motor je bio, poput onog kod modela 600, pozajmljen iz moto programa. Bokser zapremine 700ccm, dok je karoseriju dizajnirao Michelotti. Koncept je u stvarnost sproveo Wolfgang Denzel, inženjer i ovlašćeni uvoznik BMW vozila za Austriju. Upravni Odbor BMW je od nekoliko ponuđenih varijanti izgleda modela 700 odabrao upravo ovaj i dao odobrenje da se model 700 proizvodi u kupe i limuzinskoj karoseriji.
Iako je BMW i ranije koristio monokok karoserije (326 je imao pod, koji je bio zavaren za šasiju, što je u to vreme bilo najbolje rešenje za primenu karoserije koja ima ulogu šasiej) 700 je bio prvi BMW sa monokok karoserijom, koja je obezbeđivala uštedu u težini od 30kg, niže vozilo za 6-7 cm i mogućnost da se proizvodni proces pojednostavi, što je smanjivalo troškove proizvodnje.
Težina vozila bez pripadajućih tečnosti (tzv. suva težina) je iznosila manje od 600kg i pored toga što je automobil bio dugačak 3,54m. Ovako mala težina je omogućavala odlične performanse i još bolje vozne karkateristike. Model 700 je imao autonomiju od oko 500km, uz prosečnu potrošnju od oko 6l/100km. Dvocilindrični bokser motor je proizvodio 30KS pri 5000 obrtaja, što je omogućavalo maksimalnu brzinu od 125kmč. Ubrzanje je trajalo 20 sekundi (0-90kmč), odnosno 30 sekundi (0-100km). Tadašnja cena za limuzinu je bila 4760 DM, dok je kupe model koštao 600DM više.
BMW je sa modelom 700 uspešno parirao jeftinijoj VW Bubi, pa je tokom 1960. godine BWM prodao čak 35.000 komada ovog automobila, što je značilo da 58% ukupnih prihoda kompanije stiže od modela 700. Sportska varijanta je imala povećani kompresioni odnos, duple Solex karburatore što je snagu podizalo na 40KW pri 5700ob, a isporučivan je u kombinaciji sa tvrđim vešanjem i sportskim menjačem. Sportski paket je koštao dodatnih 550DM i donosio je maksimalnu brzinu do 135kmč uz manje od 20 sekundi za ubrzanje od 0 do 100kmč.
Ukupno je prodato 190.000 jedinica do 1965. godine, kada je proizvodnja ovog modela prestala.
Serija 7 – kroz dekade
Prva od njih sadrži kompletan istorijat BMW serije 7, tj. svih modela koji su su bili pozicionirani kao najluksuzniji u ponudi.
{youtube}LHSu5xHXbdU?qv=hd720|640|360{/youtube}
Prethodnik današnje serije sedam je model 335 iz 1939. godine, koji se proizvodio od 1939. do 1941. godine. Kratak životni vek modela je rezultat vojnog angažovanja fabrike tako da je model koji je bio baziran na modelu 326, ali sa produženim međuosovinskim rastojanjem kako bi se smestio 3,5 litarski redni šestocilindrični agregat koji je proizvodio 90KS.
Tadašnja „autoban krstarica“ je postizala maksimalnih 145kmč zbog čega je kompanija na ovom modelu imala veće točkove i doboš kočnice u odnosu na model 326. Takođe, ovaj model je bio opremljen manuelnim, potpuno sinhronizovanim, četvorostepenim menjačem – još jedan dokaz da je BMW od samog početka bio vrlo aktivan po pitanju inovacija.
Pored njega je BMW 502 iz 1954. godine. Ovaj model se proizvodio od 1952. do 1958. godine i u pitanju prvi nemački posleratni automobil sa V8 pogonskim agregatom. Ovi modeli su istovremeno doveli sam BMW do granice bankrota zbog izuzetno loše prodaje na koju su uticali kako visoka cena (17800 DM), a tako i činjenica da su britanske marke, ali i Mercedes imali već etablirane modele za koje su se kupci daleko lakše odlučivali. Model 502 je pogonio 2,6 litarski V8 sa aluminijumskim blokom. V8 je proizvodio 100KS tako da je maksimalna brzina modela 502 bila 160kmč. Ovaj model je kasnije dobio disk kočnice, a snaga motora je porasla 1961. godine na 110KS.
Naredni model je karoserija E3, koja se proizvodila od 1968. do 1977. godine. Izloženi model je 1968 3.3 Li, tj. najsnažnija varijanta u ponudi. BMW je u ovoj karoseriji nudio isključivo redne šestocilindraše u varijanti od 2,5l (150KS), 2,8l (170KS), 3,0l (180KS) i 3,3l (200KS).
Zatim stižemo do 1980 E23 745i. Još jedna najsnažnija varijanta i prva generacija koja je nosila oznaku „7“. I kod ovog modela na raspolaganju bile isključivo redne šestocilindrične varijante koje su imale radnu zapreminu od 2,5l (150KS za model 725) pa do 3,4l (218KS za model 735i). Top model 745i je koristi isti blok motora – M30, ali je za razliku od ostalih koji su imali glavu sa 12 ventila, koristio 24-ventilsku glavu u kombinaciji sa turbo punjačem. Otud i oznaka „45“ tj. u pitnju je ekvivalent atmosferske zapremine 3,4 litarskom turbo agregatu koji je proizvodio 252KS.
Naredni izloženi model je nešto što možemo umereno često da sretnemo i na našim ulicama, doduše u dosta lošijem stanju. E32 karoserija, koja je u muzeuju predstavljena modelom iz 1987. godine. I opet je u pitanju najsnažniji model iz ponude – 750i. Modeli ove generacije su inicijalno ponuđeni sa rednim šestocilindrašem poznatim iz prethodne generacije (redni SOHC šestocilindraš), da bi zatim ponuda bila dopunjena M60 agregatom (4,0l DOHC V8 sa 282KS za model 740i) i tadašnjim top agregatom – M70, koji je bio namenjen za model koji je upravo i izložen – 750i. 5,0 litarski V12 je razvijao ravno 300KS i bio je elektronski ograničen na 250kmč. Naravno, moramo opet spomenuti i Goldfish model sa 400KS. Ne znate o čemu pričamo? Obavezno pročitajte tekst o BMW Classic odeljenju gde možete pročitati više detalja o ovom modelu.
Poslednji izloženi primerak serije 7 je model sa karoserijom E38 iz 1998. godine. U pitanju je prvi model sa dizel pogonskim agregatom, a koji razvijao 190KS.
Reklamni radovi
Nakon toga imamo priliku da vidimo i značajne marketinške radove BMW kompanije iz bliže i skorije prošlosti. Brojne reklamne panoe, bilborde, reklame iz dnevnih novina i časopisa koji pored vrlo zanimljivih grafičkih i idejnih rešenja pokazuju ne samo kreativnost autora već i tadašnju mogućnost da se bude politički nekorektan, odnosno da se poenta dokazuje ne kroz sopstvene prednosti, već da se jasno ističu mane protivnika. U današnje vreme bi se pojavljivanje neke od tih reklama završilo vrlo skupim sudskim procesom. Nije ni čudo što su reklame sve manje i manje zabavne, a sve više isprazna recikliranja istih ideja.
Motocikli
Finale našeg obilaska su bili motockli. Kolega Miran Brujić je napisao elaborat na ovu temu i taj članak smo već objavili.
{youtube}K1WPUpSlr64?qv=hd720|640|360{/youtube}
Art Cars
Neposredno pre ulaska u deo muzeja namenjen specijalnim postavkama, kakva je bila Art Cars, izložen je prototip vozila sa pogonom na hidrogen. Upravo ovaj automobil je kao osnovu uzeo Olafur Eliasson za svoje umetničko delo, koje je, iako se ne uklapa u Art Cars koncept, uvršćeno u spisak tih vozila.
{youtube}lkjBS4SFdxI?qv=hd720|640|360{/youtube}
Art Cars iliti umetničke impresije na trkačkim (a u jednom periodu i na drugim) BMW automobilima. Koncept umetniki oslikanih trkačkih automobila je uspostavio Herve Poulain, koji je trebalo da 1975. godine nastupi na trci 24 časa Le Mans-a u BMW 3.0 CSL trkačkom automobilu. Poulain-u je, navodno, bilo dosadno da stalno gleda klasične timske ili sponzorske boje na trkačkim automobilima pa je zamolio svog prijatelja i poznatog umetnika, Alexandre Caldera, da njegov BMW iskoristi umesto slikarskog platna.
Nakon ovoga, BMW je odlučio da koncept umetničkih automobila ustanovi kao stalni način za uspostavljanje veze sa umetnošću. Kako ovi automobili konstantno kruže svetom, njih je jako teško naći na okupu. Zapravo, toliko je teško, da BMW do sada nikada nije imao svih 17 automobila na istom mestu u isto vreme.
Art Cars postavka je prilika da se ovi automobili vide na jednom mestu, tj. skoro svi. Ova postavka je na raspolaganju posetiocima od 6. oktobra 2010, a biće sklonjena 25. septembra 2011. godine. Dakle, ukoliko želite da vidite „pokretna umetnilčka dela“ – imate još jako malo vremena (bar u trenutku pisanja teksta).
Od te 1975. godine, kada je predstavljen prvi Art automobil, napravljeno je još 16. Izložba u BMW Muzeju je imala samo 14 ovih automobila, tako da želja naših sagovornika kako iz BMW Classic, tako i iz BMW Muzeja, da svih 17 automobila budu okupljeni u Minhenu još uvek nije ostvarena, ali kako su nam rekli, intezivno se radi na tome.
17 umetnika iz 9 zemalja i sa svih 5 kontinenata su doprineli raznovrsnosti i estetskoj vrednosti kolekcije. Umetnici koji su imali priliku da obogate Art Cars kolekciju su: Alexander Calder, Frank Stella, Roy Lichtenstein, Andy Warhol, AR Penck, David Hockney, Jenny Holzer, Olafur Eliasson, Jeff Koons. Automobili poslednja dva umetnika nisu bili izloženi i upravo su ti automobili razlog zašto se pokušava okupljanje svih automobila iz ove kolekcije.
