Na testu je vrlo kratko bio Mini Countryman u Cooper D varijanti.
Mašina je prilično egzotična za redakcijske pojmove, tako da je bilo dosta navikavanja na Mini komande i raspored. Premijum ko premijum, cena iz kataloga je samo za plebs što gviri nosem nabijenim na izlog, videćemo šta košta zezanje kad isporuče specifikaciju, ali ovako od oka ima sigurno 5-6k opreme.
Pod haubom je BMW B47 dizelka sa 110kw i 330Nm uparena sa 8-stepenim Steptronik menjačem (ZF pretvarač) što na oko 1400 kg težine nudi baš solidne performanse, pre svega na međuubrzanjima gde dizelka torpeduje auto ekspresno u trocifrene brzine. Mašina pri 140 troši ciglo 6l i ima 2000 obrtaja. Molim lepo. Gospoda iz Reno-Nisan alijanse što stavljaju šestobrzinku ako promene plan, znaju kome da se jave.
Mini je možda i najzanimljiviji po tome kako je taj brend pretvoren u jasan pokazatelj uspeha u životu, dokaz da ste alternativni ali da ste ipak mejnstrim, dokaz da ste metro ali kul. I onda bi neko pomislio da je mehanika kao ove šarene laže koje prodaju ostali, međutim to apsolutno nije tačno. Auto je izuzetno precizan, agilan, savršeno sluša šta mu se kaže i ima vrlo ozbiljne vozne karakteristike - ne samo u poređenju sa SUV već i u odnosu na klasične putničke automobile. Takođe je prilično udoban, daleko udobniji od CX3, Kaškaija, Kaptura i sličnih iako nosi Run Flat Pirelli C7 u 225/45/19 dimenziji.
Na telemetriji je pokazao nešto slabije performanse u odnosu na katalog, izmeren na 10,0s do 100kmč dok u katalogu kažu 8,8s. Koči bolje od 40m (valjda 38), ali mi je trebalo malo da se naviknem u redovnoj vožnji jer je baš progresivna dok većina redovnih kočionih sistema nekako u prvih 20% hoda nudi bar 50% snage.
Par fotki na [Only registered and activated users can see links. ]