Druga Aygo generacija na tržištu, sada i na NK testu.
Kao i ranije, i ovaj Aygo je razvijen sa PSA grupacijom, ali je čini mi se za sada jedini „od novih modela“ koji je aktulean. Novi dizajn je „klasična Toyota“, spolja se uklapa u Yaris, sa X maskom (podvučenu plavim) i tako to, dok je unutra insrument tabla drugačija od standarda (što do određene mere nije loše). Simpa to izlgeda, naročito napred, gde mi deluje da je X stil korektno uklopljen. Zadnji kraj je malo čudniji, ali je to opet Toyota tradicija.
Motor je samo jedan u ponudi , benzin, 3 cilindra, 1.0, 68 KS, sa petobrzinskim ručnim menjačem. Performanse su ekspresno izmerene i .. „this car is sloowww“ . Brzine su duže radi ekonomičnosti i buke, a motor podešen da obrtni moment ima (koliko ga ima) već od 2000 RPM, pa nešto nema ni svrhe da se to mnogo vrti. Maks brzina se postiže u 4toj, ali na test lokaciji se nije moglo dostići 140 km/h, treba malo duža pista za to .
U normalnoj gradskoj vožnji je sve to malo drugačije (iako gas generalno ima on/off karakteristike), 2. brzina je upotrebljiva za neko ubrzanje, mrda to prihvatljivo za gradske brzine uz nisku potrošnju od malo ispod 6 litara (za sada). Oslanjanje je podešeno u fabrici na „comfort mod“, tako da je tu nema zamerki, jedino sedišta nisu baš najbolja.
Paket opreme je „X-play“, što dodaje „touch ekran“ infotaiment (sa kamerom za vožnju u nazad), 15“ felne, što bi trebao biti jedan nivo preko osnove, koja ima ESP, TC, 6 vazdušnij jastuka, manuelna klima, el podizače stakla napred, LED dnevna svetla i kontrolu starta na ubrdici. Da, tu je i senzor pristiska u gumama, koji od starta testa svetli a pritisak je dobar.
Da, cena, osnovni model na popustu bi trebao biti oko 8990, ovaj bi trebao da bude nešto malo ispod 10000.