Posle dugo ubedjivanja od staraca koji tamo letuju sestu godinu odlucim da skoknem sa suprugom do mesta Stanici u blizini Omisa, a nadomak Splita. Odlucio sam se za rutu preko Sarajeva i Mostara, ukupno 600 km, km manje vise.
Krenuli smo dosta kasno, oko 18 sati u petak, pa je dolazak u ranim jutarnjim satima bio ocekivan.
Ruta kroz Srbiju je bila Sabac pa granicni prelaz Sepak blizu Loznice. Dosta vremena izgubljeno od iskljucenja za Rumu ka Sapcu zbog velike guzve na toj deonici.
Drugi problem je bio standardan za obilaznice oko gradova u Srbiji, semafori na tranzitu nemaju nikakav prioritet. Bukvalno traju par sekundi koliko treba samo sleperu da krene. Zbog toga mi se desilo da su me pretekla i vozila koja sam davno pretekao npr nesto posle Rume. Isti slucaj je koliko se secam i kod Cacka. Najbolja varijanta ici kroz grad.
Na granicnom prelazu Sepak je bila velika guzva pa smo i tu ostavili barem pola sata vremena. Mozda je bolja varijanta preci kod Zvornika u Bih.
Kada sam se konacno docepao izlaza iz bosanskog dela Zvornika moglo je prodisati punim plucima. Odlucio sam se da idem preko Romanije, tj Vlasenice, Han Pijeska i Sokoca, bas zbog manje guzve i patrola. Tu sam cepao koliko sam mogao.
S obzirom da vozim na plin odmah da konstatujem da pumpi sa TNG ima dovoljno i da su cene povoljne i dosta ujednacene do Hrvatske, od 0.65 do 0.85 km.
Put je sasvim korektan, cak i odlican, posebno nakon Sarajeva, gde od grada ide i nesto polu auto puta, fali samo zaustavna, trake su odvojene.
Od Jablanice ka Mostaru sledi dosta brza deonica gde se treba zalepiti nekom i drzati solidan tempo dolinom Neretve. Cak mi se nakon Mostara, a pre Capljine desilo da su me stigla dva bosanca u pasatima. Pokusao sam da ih pratim, ali sam na 160 odsustao, cepali su bar 180.
Kod Capljine moze da se nastavi prava prema Metkovicu, ali sam se ja odlucio za varijantu kroz Capljinu prema mestu Ljubuski, pa posle Vrgorac, gde je i granicni prelaz.
Tu sam se neckao da li da izadjem na autoput A1, koji ide iznad jadranske magistrale, pa sam se na kraju ukljucio nekih 50tak km do mesta Sestanovac. Tu sam se spustio na jadrasnku magistralu i stigao nesto pre 3 ujutro, dakle 9 sati puta.
Mesto Stanici je na ulasku skoro u Omis. Docekao me onaj intenzivan miris borovine i pesma zrikavaca
Srpskih tabli ima samo u tragovima, par Bg tabli i par subotickih, mada sam video i bus BS toursa.
Pored plaze u Stanicima, posetili smo i plazu Brzet. Debela hladovina koja se pruza iznad plaze i vode je bila idealna. Videcu da stavim koju fotku veceras. Koncept dosta drugaciji od grcko crnogorskog, bar na ovom mestu. Iako je hotel iznad plaze nema suncobrana i lezaljki, vec opsti stiskavac. Oko 12 sati ne moze da se prodje sem da preskaces preko ljudih, ali se malo ko buni.
Sto se tice Omisa, specifican po tome sto se reka Cetina uliva kroz grad u more, dok je sam grad okruzen visokim stenama, pa je rafting obavezan deo ponude. Tu su i ture brodovima, veliki izbor takodje. Rafting je nesto oko 25 evra, tj od 150 kuna pa na vise.
Magistrala ide kroz Omis pa nije za preporuku ici kroz grad iz pravca Splita u ranim vecernjim satima, jer je kolona kmtarska. Taj deo oko magistrale je vasarski, ali kada se zadje u ulicice moze se doziveti pravi ugodjaj ribarskog mesta. Mnogo restorana u lepom ambijentu, a cene na nivou grckih.
Turista ima najvise iz Ceske i Nemacke, ali ne fali ni Poljaka, Madjara i Italijana. Nemci spadaju uglavnom u onu grupu aktivnih turista, dzoging, bicikli, camci...
Ugodjaj cu pokusati docarati slikama, a sto se mene tice rado bih otisao ponovo da nema tog nekog osecaja da nisam pozeljan, iako nisam imao nijednu neprijatnu situaciju. Bili smo dosta glasni na plazi iako je za vikend bio ogroman broj posetilaca iz unutrasnjosti Hrvatske i nisam zapazio cak ni ruzan komentar ili pogled.
Auto je bio parkiran, a mi smo posudjivali auto bosanskih tabli od matorog za razgledanje. Nismo imali vremena da skoknemo do Splita.
Cene su slicne onim u Grckoj, malo skuplje nego u Srbiji.
Vracali smo se preko Livna, Kupresa i Jajca ka Banjaluci, ali zbog posete drugom mestu. Inace, taj put je takodje odlican, sem sto se treba cuvati policajaca lesinara. Moj ceh je bio 10 evra u dzep, jer nisam hteo da palim kratka svetla na 35 stepeni po suncu.