Ayrton Senna da Silva (21.03.1960. - 01.05.1994.)

[trendel]

Kako smo juce, na neki nacin, obelezili trinest godina od pogibije Rolanda Ratzenbergera tako danas isto cinimo i sa trinest godina od pogibije Ayrtona Senne. Znaci, isto kao i juce prenosimo tekst izvesnog Filipa clana redakcije f1racinga:





Ayrton Senna da Silva (21.03.1960. - 01.05.1994.) , poznatiji kao Ayrton Sena bio je brazilski vozač koji je osvojio prvenstvo F1 tri puta. Od mnogih je smatran najvećim vozačem ikada. I nakon pogibije 1994., dan danas on ostaje jedan od najvoljenijih osoba u Formuli 1, iako je tijekom karijere bio kontroverzniji no što su neki htjeli priznati.

Rodio se u Sao Paolu. Kao sin bogatog brazilskog zemljoposjednika, brzo je razvio zanimanje za moto-sportove. Ohrabren od strane oca, koji je bio entuzijast utrkivanja, Senna je sjeo za upravljač svog prvog kartinga kada je imao 4 godine. Ušao je u karting prvenstvo s navršenih 13 godina. 1977., osvojio je Južnoameričko prvenstvo u kartingu, a bio je drugoplasirani u Svjetskom prvenstvu više puta, no nikad pobjednik.

1981. je došao u Europu, gdje je nastupao u britanskoj Formulu Ford 1600, koju je osvojio. Ostavio je također i majčino rodno prezime, Senna, pošto je "da Silva" vrlo često u Brazilu. 1982. Senna je kombinirao dva prvenstva - britansku i europsku Formulu Ford 2000 - i osvojio oba. Osvojio je i prestižni Macau Grand Prix. U F3 prvenstvu 1983. je nadmašio Martina Brundlea i osigurao mjesto u momčadi Toleman-Hart 1984. godine. Njegov talent nije prošao nezapaženo, a posebno je impresionirao tijekom kišnih uvjeta na GP Monaca. Slijedeće godine se pridružio momčadi Lotus i osvojio svoj prvi GP u Portugalu, 21.04.1985. u Estorilu, pod teškim uvjetima na stazi.

1988., Senna dolazi u McLaren, a Alain Prost mu postaje timski kolega. Međusobno natjecanje između Senne i Prosta je bilo očito, i kulminiralo je brojnim dramatičnim incidentima na stazi. Dvojac je osvojio 15 od 16 utrka u 1988., a Senna je pri tom osvojio svoj prvi naslov prvaka. Iduće godine, međusobni rat se intenzivirao fizički na stazi i psihološki izvan staze, a Prost je osvojio prvenstvo 1989. godine, nakon neslavnog incidenta u Suzuki. 1990. je donijela Prosta u Ferrari, a kraj sezone je bio samo zamjena uloga protekle.

Prije početka kvalifikacija, Senna je zamijetio da se prva startna pozicija nekorektno nalazi na prljavoj strani staze. Intervenirao je u svezi toga, ali nakon osvajanja polea, zatekao je nepromijenjeno stanje. Na startu je Prost prošao do prvog mjesta, ali kada je skretao u desno, shvatio je da se Ayrton "zalijepio" u njega. Obojica su uklonjena sa staze, a Senna je osvojio naslov prvaka 1990. Ayrton je poslije govorio kako je to bila osveta za 1989.. Za noge, to je bila demonstracija zapanjujućeg cinizma i zbog čega je dobio puno kritika. Bio je optužen za uvođenje "videogame" mentaliteta "pobjede pod svaku cijenu" u sport, posljedica čega se puno puta očitovala kod njegovog nasljednika, Michaela Schumachera.

Na stazi, Senna je znao biti grub, pokazujući krajnju odlučnost i preciznost, posebno u kvalifikacijama, disciplini u kojoj je bio nenadmašan kao nitko prije ni poslije njega. Na kiši, Senna nije imao nikoga za protivnika, a u Donnington Parku 1993., prezentirao je svoje izuzetne vještine vožnje po kiši, ponizivši svoje suparnike, vozeći inferiorniji bolid. Startao je s 5. pozicije i došao na prvu prije kraja 1. kruga, te na kraju pobijedio. Senna je također pobijedio i u Monacu 6 puta, zbog čega je i prozvan titulom "Gospodar Monaca".

1994. Senna odlazi iz slabašnog McLarena i dolazi u tadašnji top-tim, Williams-Renault. Nije uspio završiti svoje prve dvije utrke, iako je u oba slučaja imao prvu startnu poziciju. 01. svibnja 1994., sudjelovao je u trećoj utrci za momčad na Grand Prixu San Marina. Po treći put je zauzeo prvu startnu poziciju, no ovaj put utrku neće dovršiti.

Tog vikenda, posebno je bio uznemiren dvama događajima: u petak, tijekom jutarnjeg treninga, Sennin sunarodnjak, tada početnik, Rubens Barrichello stradao je u ozbiljnoj nesreći koja ga je udaljila od utrke. Senna je posjetio Rubensa u bolnici (preskočio je preko zida iza bolnice, nakon što su mu doktori zabranili da ga posjeti), nakon čega se uvjerio da je potrebno preispitati sigurnosne standarde. U subotu, pogibija Rolanda Ratzenbergera na treningu je još više aktualizirala to pitanje i čak navela Ayrtona da razmisli o povlačenju iz F1.
Ironično, proveo je svoje posljednje jutro na sastanku sa svojim kolegama vozačima, odlučan zbog Ratzenbergerove nesreće, da preuzme novu dužnost da vodi vozačko udruženje za sigurnost, koje bi nadgledalo sigurnosne promjene u F1. Kao najstariji vozač, zamoljen je (i pristao je) da preuzme ulogu vođe ovog pokušaja.

Vodio je u 6. krugu, kada je na stazu izišao safety-car radi nesreće na stazi. Tek što se SC sklonio sa staze, Sennin bolid je napustio stazu u zavoju Tamburello i udario u betonski zid. Telemetrija je pokazala da je sa staze izišao sa 186mph i da je uspio usporiti bolid do 135mph, u manje od dvije sekunde, no to nije bilo dovoljno. FIA i talijanske vlasti i dalje tvrde kako Senna nije poginuo na stazi, nego da je umro u bolnici, gdje je bio prebačen helikopterom, iako su liječnici trenutno izveli hitnu traheotomiju, prije no što su ga pomaknuli. Mnogi vjeruju, kako to nije bilo tako, te da jedini razlog zašto Senna nije bio odmah proglašen mrtvim, leži u činjenici da bi to uzrokovalo prekid utrke. FIA je tu koncepciju odbacila kao neosnovanu teoriju konspiracije. Senni je bilo 34 godine.

Manjak informacija nakon njegove smrti, rezultirao je brojnim spekulacijama o razlozima uzroka pogibije. Na početku je bilo rečeno da je jedna od otrgnutih guma udarila njegovu glavu, što je uzrokovalo fatalne ozljede. Kasnije, spekuliralo se da je ogromna promjena u brzini uzrokovala jaki trzaj glave od čega je stradao mozak. Druga teorija je bila brzo napuštena, jer se na Senninoj kacigi vidjela određena pukotina tik poviše vizira kod desnog oka. To je opet vodilo do teorije da je djelić ovjesa probio kacigu, što je najvjerojatnije pravi uzrok smrti i općenito prihvaćena teorija.
Treća, također ozbiljna teorija: Senna je udario glavom u betonski zid prilikom udara bolida. Kaciga nije mogla biti efikasna zbog siline udara, što je Senni uzrokovalo više trauma, koje su dovele do srčanog i respiratornog aresta.

2000. postumno je primljen u "Inernational Motorsports Hall of Fame".

2001., televizijski dokumentarac "Kritično: Smrt Ayrtona Senne" je prikazan na Channel 4. Program je obuhvatio dostupne podatke iz Senninog bolida da bi se rekonstruirao redoslijed događaja koji su doveli do smrtonosnog udara.

Emisija je završila zaključkom da je neobično duga vožnja SC-a smanjila pritisak u Senninim gumama , što je uzrokovalo spuštanje bolida. Kako je bolid ušao u Tamburello, izgubio se ground effect, što je smanjilo downforce i grip. Senna je instinktivno korigirao bolid, no tada su se downforce i grip iznenada vratili, zbog čega je izletio sa staze („underbody stall effect"). U emisiji su zaključili - da Senna nije bio tako dobar vozač, njegove reakcije na proklizavanje ne bi bile toliko brze, te da je možda mogao preživjeti nesreću. (moram napomenuti da se s ovim uopće ne slažem i držim nevjerojatnim, op.p.)

Kakogod, oni koji su radili sa Sennom drže da ovo nije njemu slično. Takvo što se nikada prije ni poslije nije dogodilo u F1.

Postoje drugi, jednakovrijedni uzroci, koje treba razmotriti – Senna nije volio poziciju stupa upravljača u odnosu na njegovu poziciju u sjedalu, i učestalo je tražio da se to promijeni.

Drugi faktor je zabrana korištenja pomoći računalno aktivnog ovjesa koji je doveo Williams do naslova prethodne godine. Sada se Senna našao u bolidu boreći se zajedno sa svojim inženjerima da se prilagodi toj zabrani. Patrick Head i Adrian Newey su pristali na Sennin zahtjev da se skrati osnova upravljača na FW16, ali nije bilo vremena da se proizvede nova cijev, nego se pribjeglo skraćivanju postojeće, ali s ojačanim prstenima. Mnogi vjeruju, na osnovu video dokaza - na kojima se vidi da Senna okreće upravljač lijevo i desno, dok se prednji kotači ne miču – da je greška u upravljačkom sustavu glavni uzrok nesreće. Kasniji sudski proces doveo je do mnogobrojnih kontroverznih situacija, no o tomu neki drugi put.

Momčad Williamsa je provela mnoge godine na sudu s talijanskim tužiteljima, pod optužbom da su krivi za smrt Ayrtona, ali nisu proglašeni krivima i nikakve sankcije nisu poduzete protiv Williamsa.

Njegova smrt je od strane većine Brazilaca smatrana nacionalnom tragedijom. Senna je pokopan na groblju „Cemetrio do Morumbi", u njegovom rodnom Sao Paolu.

Izvan staze, Senna je bio iznimno religiozan i suosjećajan čovjek. Nakon njegove smrti, njegova obitelj je osnovala „Ayrton Senna Foundation", organizaciju s ciljem pomaganja siromašnim mladim ljudima u Brazilu i svijetu. Rezultat: Senna nastavlja utjecati i na suvremeni svijet i postao je izvor nade milijunima svoji sunarodnjaka i primjer profesionalizma i humanosti onima koji ga se sjećaju.

„2004. godine (deset godina nakon njegove smrti, brazilski mediji su pročešljali cijeli Sennin život), knjiga naziva „Ayrton: Razotkriveni heroj" je objavljena u Brazilu (originalno: „Ayrton: O Heroi Revelado"). Knjiga razmatra nekoliko putova Sennine karijere, i sadrži mnogo nikad napisanih informacija o njegovom privatnom životu. Kako naslov sugerira, knjiga „razotkriva" humanu stranu heroja.
Mnogo knjiga je napisano o životu i smrti ovog legendarnog vozača, koji nastavlja i dalje biti inspiracija milijunima ljudi.

Ayrton Senna
Aktivne godine u F1: 1984 - 1994
Timovi: Toleman, Lotus, McLaren, Williams
Startova: 161
Osvojena prvenstva: 3
Pobjede: 41
Postolja: 80
Pole: 65
Najbržih krugova: 19
Prvi GP: Brazil 1984.
Prva pobjeda: Portugal 1985.
Posljednja pobjeda: Australia 1993.
Posljednji GP: San Marino 1994.

[trendel]

Sennina F1 karijera, manje - vise, je poznata svima. Njegov put do Formule i nije toliko poznat. Dosta toga o tome u tekstu Gorana Slavica, vec sam jednom pisao ko je on, da se ne ponavljam, :

I deo



Rođen je 21. ožujka 1960. u jednokatnici smjeÅ¡tenoj između gradskih četvrti Santana i Horto Florestal, u sjevernom dijelu São Paola u vremenu kada je Jim Clark debitirao u Formuli 1, Phil Hill pobijedio u svojoj prvoj utrci i dvije godine poslije Fangiovog konačnog oproÅ¡taja s utrkama. Njegov otac Milton da Silva bio je vlasnik metalurÅ¡ke industrije i stočnih farmi u Dianopolisu u državi Goias. Majka Neyde (ili kako su je uobičavali zvati Donna Neyde) uglavnom se brinula za zdravlje maloga i krhkoga Ayrtona koji je u djetinjstvu imao velikih problema s koordinacijom motoričkih pokreta. Zbog toga su ga često vodili i na specijalističke preglede na kojima je otklonjena mogućnost cerebralnih komplikacija. Obitelj su osim njega činili joÅ¡ brat Leonardo i sestra Viviane. Premda ga nitko na to nije potaknuo, joÅ¡ od malena iskazivao je veliko zanimanje za automobile. Običavao ih je crtati ili se igrati malim modelima. Da bi udovoljio želji svog prvog muÅ¡kog djeteta u obitelji, otac Milton naredio je svojim djelatnicima da mu konstruiraju mali karting. Ayrton je tada imao tek četiri godine i uživao je u vožnji prostranom okućnicom. Miltonovi poslovi bili su uspjeÅ¡ni, a time i novčano stanje čitav obitelji, pa je Ayrton za svoj osmi dan dobio na poklon pravi karting. Suprotno onome Å¡to će se dogoditi kasnije u Formuli Ford, njegov otac je uživao gledajući svoga sina u vožnji kartinga i nadao se da su to samo prolazni hirovi te da će oni s vremenom proći. Blizu staze Interlagos nalazila se i karting staza na kojoj su svoju karijeru započeli braća Fittipaldi i Carlos Pace, a otac ga je ovamo počeo dovoditi svake nedjelje. Poslije zavrÅ¡ene osnovne Å¡kole u koledžu Santana, roditelji su ga 1971. upisali na Colégio Rio Branco, smjeÅ¡ten u Pachiambuu, bogatoj, ali ne i najbogatijoj četvrti São Paula. Ni po čemu se nije isticao od svojih vrÅ¡njaka, a omiljeni su mu predmeti bili povijest, zemljopis, matematika i risanje. U jezicima je bio prosječan, dok je bio izrazito loÅ¡ u fizici. Tijekom nastave tjelesnog pohađao je tečaj juda. PokuÅ¡ao je igrati nogomet, ali za razliku od svojih brojnih sunarodnjaka nije bio nimalo nadaren. Njegova ukupna prosječna ocjena bila je neÅ¡to viÅ¡a od Å¡est, ali su se profesori redovito žalili na njegov hiroviti karakter.

Za nastup u prvoj utrci morao je pričekati do navrÅ¡ene trinaeste godine, a on se odigrao 1. srpnja 1973. u Interlagosu. Odmah je pokazao svoj talent i znanje pa je na Parilli 100 tjedan dana kasnije pobijedio svoje mnogo iskusnije konkurente. Za razliku od Europe, karting je u Brazilu joÅ¡ uvijek bio na mnogo nižoj razini. Emerson Fittipaldi je godinama bio glavni proizvođač Å¡asija koje je konstruirao u garaži, a kako je sam pričao često je cijevi savijao onako «od oka» gledajući uglavnom fotografije talijanskih proizvođača. Tada je u Brazilu jedina osoba kompetentna za karting bio stanoviti Pascual Gascon, nazvan «Tché», a bio je podrijetlom Å*panjolac. I upravo se njemu obratio Milton da Silva s molbom da se počne brinuti o njegovom sinu. Uspjesi nisu izostali i već 1974. prvak je São Paula u juniorskoj kategoriji. Time je počela njegova uzlazna putanja u kartingu. Gascon, osim Å¡to je Miltonovim novcem stekao veliku financijsku sigurnost, shvatio je da pred sobom ima velikog talenta. Tih se dana prisjećao Antonio Hermann, danas afirmirani bankar, a nekoć jedan od Senninih suparnika: «Jednom je Senna nastupio u utrci među nama starijima. Mi smo vozili na uvoznim gumama, dok je Senna kao junior raspolagao isključivo brazilskim. Osim toga prilično nas je iritirao taj dječak koji je do tada pobijedio sve Å¡to se moglo. Ja, Chico Serra i ostali odlučili smo mu dati lekciju. Toga je dana prilično kiÅ¡ilo, a Senna je krenuo s kraja startne reÅ¡etke. Red je bio na meni da ga pokuÅ¡am izbaciti iz utrke. U drugome zavoju tražio sam ga s jedne i druge strane, ali ga nije bilo. Potom me je preÅ¡ao u sljedećem brzom zavoju s vanjske strane i pobjegao. Ayrton je toga dana pobijedio u utrci i shvatio sam da je mnogo viÅ¡e od prosječnog vozača. Od tada smo postali veliki prijatelji.» Karijera Ayrtona da Silve (tada je koristio isključivo očevo prezime) u kartingu trajala je deset godina, od 1973. do 1982., ali niti jednom prigodom nije uspio osvojiti naslov svjetskoga prvaka. 1975. postaje juniorskim viceprvakom Brazila. 1976. prvak je São Paula i treći u brazilskome prvenstvu. 1977. u San Joséu u Urugvaju osvaja naslov prvaka Južne Amerike. Uspjeh ponavlja i 1978., uz naslov brazilskoga prvaka koji će osvajati četiri godine za redom. Od 1979. sudjeluje i u utrkama svjetskoga prvenstva koje će mu postati nedosti`nim ciljem jer dvije godine za redom (Estoril 1979. i Nivelles 1980.) osvaja "samo" drugo mjesto. 1981. četvrti je u Parmi gdje je vozio na motoru obujma 127 cm3, dok su njegovi konkurenti vozili na motorima 135 cm3 uvedenima te godine. JoÅ¡ je porazniji bio rezultat ostvaren 1982. u Kalmaru, kada je bez potrebnog treninga utrku zavrÅ¡io među posljednjima. Prema Gasconovim tvrdnjama Senna bi najvjerojatnije svoju vozačku karijeru zavrÅ¡io u kartingu da je kojim slučajem pobijedio u svjetskome prvenstvu i vratio se u Brazil, kako mu je i sam priznao. Gascon mu je bio poput oca, a njegova radionica blizu Interlagosa postala mu je drugim domom. Ayrton je tu provodio dane i javljao se na telefon, a kada je netko tražio Gascona uobičavao je odgovoriti da ga nema, strahujući da bi ga morao dijeliti s nekim drugim vozačem. JoÅ¡ i danas u Gasconovoj garaži stoji zataknuto Ayrtonovo pismo od 16. rujna 1979.: «Odgovoran si za moj život, naučio si me sve Å¡to znam i pomogao si mi mnogo.» Gascon je imao mnoÅ¡tvo materijala o Senni, ali je on ukraden kada mu je 1991. provaljeno u garažu. Godine provedene u kartingu formirale su Ayrtona ne samo kao vozača, već i kao čovjeka.

Na jednom od kartodroma upoznao je svoju prvu djevojku, Cristinu, sestru brazilskog vozača Mauricia Sandra Sale. Tada se Senna upisao na tečaj poduzetniÅ¡tva, a svoje je studije napustio zbog obveza u međunarodnim karting-utrkama. Tih je godina njegovu kacigu oslikao brazilski stilist Sid Mosca, čovjek koji je ukrasio i prvi brazilski automobil u Formuli 1, Fittipaldijev Copersucar. Mosca je prvi oslikao kacige mnogih brazilskih vozača različitim verzijama saća, a Senninu je krasila zelena crta kojoj je kasnije pridružena joÅ¡ jedna modra. Ayrton je dugo vremena vozio za Dap kao momčadski kolega Terryju Fullertonu koji je tada smatran najboljim svjetskim vozačem, a čijom se tehnikom vožnje i sam inspirirao. No on je otiÅ¡ao mnogo dalje i usavrÅ¡io vlastiti stil vožnje koji nitko nije uspio kopirati. Veliku prednost davala mu je i činjenica da je bio ljevak pa je svoj karburator mogao pokrivati desnom rukom i u zavojima, dok su drugi vozači to činili samo na ravnom dijelu staze, gdje su upravljač mogli držati i lijevom rukom.

Krajem 1980. Ayrton je počeo razmiÅ¡ljati o prelasku na jednosjede i obratio se za savjet Emersonu Fittipaldiju. Brazilski prvak tada je bio pred zatvaranjem svoje momčadi u Formuli 1 koja mu je odnijela sve zarađene novce, a netom se razveo i od prve žene Marie Helene. Fittipaldi se vratio u Brazil iz Å*vicarske i relaksirao se u vožnji kartinga, ali nije bio odveć raspoložen za davanje savjeta mladome sunarodnjaku. Mnogo otvoreniji od njega bio je Chico Serra. Ayrton je tada u Interlagosu prvi put isprobao trkaći jednosjed, bila je to stara Formula VW u Serrinom vlasniÅ¡tvu, a koju je Ayrton odmah uniÅ¡tio. Serra ga je predstavio Ralphu Firmanu, bivÅ¡emu vozaču i vlasniku tvrtke Van Diemen koja je konstruirala jednosjede Formule Ford. Od stranih jezika Senna je tada govorio samo talijanski, dok engleski nije znao gotovo ni riječi. Serra, pobjednik 1979. u britanskome prvenstvu Formule 3 s momčadi Rona Dennisa definirao je ugovor u Ayrtonovo ime za nastup u Formuli Ford 1600. U studenome 1980. na britanskoj stazi Snetterton Senna je isprobao Van Diemen RF 80. Polovica potrebnog novca stigla je od Ayrtonovog oca koji je zabrinuto i s nepovjerenjem gledao na životni put svoga sina. To nije bilo samo zbog njegove odluke da se preseli u Veliku Britaniju, već i zbog toga Å¡to je dvadesetogodiÅ¡nji Ayrton najavio ženidbu s Lilianom Vasconcelos Sousa, prijateljicom iz djetinjstva koja je obavljena u veljači 1981., nekoliko dana prije njegovog odlaska u Veliku Britaniju, a unatoč protivljenju čitave obitelji. Ostatak novca potrebnog za sljedeću sezonu osigurao je Ayrton svojim zaradama u karting-utrkama.

Program za 1981. predviđao je nastup u trima britanskim prvenstvima: P&O, Townsend Thoresend i RAC. Ayrton i Lilian nastanili su se u Eatonu u maloj unajmljenoj kući, dok je većina ondaÅ¡njih južnoameričkih vozača stanovala u sobama bez tople vode, koje su dijelili s drugima, a nerijetko su spavali i u garažama. 1. ožujka 1980. debitirao je u Bransd Hatchu, jedinoj utrci koju je odvozio u P&O prvenstvu i zavrÅ¡io je na petome mjestu. Posliej trećega mjesta u Thruxtonu, dočekao je prvu pobjedu u Brands Hatchu, već u svojoj trećoj utrci. Održana je po kiÅ¡ovitom vremenu i kao Å¡to je pokazao u kartingu, pod takvim uvjetima nije imao ravnopravnih protivnika. Njegova je bilanca iznenađujuća: od dvadeset održanih utrka nikada nije odustao, a ostvario je dvanaest pobjeda, pet drugih mjesta, jedno treće, jedno četvrto te jedno peto. Tri je puta startao s najboljega startnoga mjesta i deset je puta vozio najbrži krug utrke. SuviÅ¡no je reći da je osvojio dva najvažnija britanska prvenstva: RAC i Townsend Thoresend. No stvari nisu iÅ¡le jednostavnim tokom kako pokazuju statistički podaci. Ayrton je odmah iskazao svoj težak karakter, gotovo neprijateljski prema svojim kolegama. Na stazi su mnogi ukazivali na njega kao opasnog vozača koji vrlo malo brine o sigurnosti drugih. Utrka u Malory Parku imala je svoj epilog u tučnjavi s Meksikancem Alfonsom Toledanom, a na sličan način zavrÅ¡avale su diskusije s Argentincem Mansillom. Bio je to izuzetno neobičan način rjeÅ¡avanja spornih pitanja sa svojim kolegama, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je uvijek naglaÅ¡avao Bibliju i evanđelja kao životne vodilje. Ovakvu je praksu nastavio i u Formuli 1, da spomenemo samo slučajeve iz 1985. s Eliom de Angelisom u Južnoj Africi i s Michele Alboretom u Montecarlu, 1987. s Mansellom, 1992. sa Schumacherom prigodom testova u Hockenheimu te 1993. s Irvineom u Suzuki. 1981. Senna je imao i osobnih problema jer je brak s Lilianom bio kratkoga vijeka. Razloge tome mnogi su pronalazili u Ayrtonovoj opsesiji s utrkama koja je sve manje mjesta prepuÅ¡tala Liliani, a drugi vremenskim (ne)prilikama u Velikoj Britaniji koje su se uvelike razlikovale od onih u Brazilu, a na koje se Liliane nije uspjela priviknuti. No čini se da je pravi razlog ležao u njihovoj nezrelosti i Lilianinoj nespremnosti da prihvati ritam života koji je iziskivao neprestana putovanja od kuće na utrke i testove, a koji je bio znakovit za sve mlade vozače. Zbog rastave Senna nije dočekao ni zavrÅ¡etak sezone i otputovao je u Brazil. JoÅ¡ je morao nastupiti na prestižnom festivalu Formule Ford u Brands Hatchu koji je mnogim vozačima otvorio vrata Formule 3. Umjesto njega nastupio je talentirani, ali i nepredvidljivi Tommy Byrne koji je u velikom stilu pobijedio u utrci te mnoge naveo na pomisao da bi bilo koji drugi vozač s takvim automobilom mogao pobijediti u prvenstvu. Odmah poslije njegovog dolaska u Brazil otac je najavio da mu viÅ¡e neće novčano pomagati. Tada je kupio joÅ¡ jednu tvrtku u koju je uložio mnogo novca i zatražio je od Ayrtona da se i on izravno uključio u posao.

Ayrton je smatrao da su uspjesi postignuti u Velikoj Britaniji dovoljni za pronalaženje novih sponzora, no u svojim se procjenama prevario. Tada je pozornost cjelokupne brazilske javnosti uglavnom usredotočena na Nélsona Piqueta, a Ayrton je tek jedan od mnogih brazilskih vozača koji su potražili sreću u Europi. Dani provedeni u uredu prolazili su na isti način jer Ayrton nije iskazivao nimalo zanimanja za obiteljski posao. Slobodno vrijeme provodio je u druÅ¡tvu s bratićem Fabiom da Silvom Machadom, a noćni izlasci nisu ga privlačili. Stoga je ponovno sudjelovao u karting-utrkama brazilskoga prvenstva. Da je Ayrton nezadovoljan uredskim poslom shvatio je i otac Milton te je početkom siječnja 1982. održao obiteljski sastanak. Odlučio je joÅ¡ jednom pomoći svome sinu i financirati nastavak njegove karijere, ali s mnogo manje improvizacije i s isplaniranim najsitnijim detaljima. Za to je angažirao Armanda Botelha Teixeiru koji je također bio dioničar u Miltonovoj tvrtki. Armando je u tu svrhu osnovao tvrtku Ayrton Senna Promoçoes Ltda s adresom Rua Dr. Edson de Mello 96. Bila je to anonimna građevina koja je prerasla u srediÅ¡te svih Senninih poslovnih aktivnosti do 1993., kada su uredi preseljeni u suvremen neboder izgrađen u četvrti Santana na koji se Ayrton mogao spustiti izravno helikopterom. Sezona 1982. već je zakucala na vrata i Senna je odlučio da nastupi u Formuli Ford 2000, vozeći u utrkama britanskoga (Pace British) i europskoga (EFDA 2000) prvenstva. Mnoge su se utrke europskoga prvenstva održavale kao popratne utrke u sklopu Formule 1. Senna je raspolagao Van Diemenom RF 82 i vozio je za momčad Dennisa Rushena. Njegov je otac zbog toga morao odvojiti 10.000 funti, dok su novci sitnijih sponzora istaknutih na automobilu bili dovoljni samo za životne troÅ¡kove u Engleskoj.

[trendel]

II deo:


Unatoč činjenici Å¡to se rastavio od Liliane, Ayrton je zadržao kuću u Engleskoj i dijelio je s Mauriciom Gugelminom kojega je upoznao u jednoj utrci održanoj u Porto Alegreu. Tada je Gugelmin dopustio Senni da pod njegovu tendu skloni svoj karting umjesto da ga ostavi na krovu svog kombija jer su međusobne sabotaže tada bile redovita pojava u brazilskim utrkama. Gugelmin je odlučio krenuti istim putem kao i Senna te je sudjelovao u utrkama Formule Ford 1600, kao Å¡to je to činio i Ayrton godinu dana ranije. Gledano rezultatski, 1982. bila je najbolja Sennina godina. U britanskome prvenstvu odvozio je devetnaest utrka i pobijedio u četrnaest. Sedam je puta startao s prvoga startnoga mjesta, a Å¡esnaest puta vozio je najbrži krug utrke. U europskom prvenstvu vozio je u devet utrka, pobijedio u Å¡est, osam je puta bio najbrži na treningu, a Å¡est je puta vozio najbrži krug utrke. Pobijedio je u oba prvenstva i privukao na sebe pozornost brojnih menadžera koji su shvatili da je jedna niža kategorija napokon iznjedrila jednog natprosječnog vozača. Pobijedio je već u prvoj utrci održanoj u Brands Hatchu, a većinu pobjeda ostvario je gotovo rutinski. U utrci održanoj u Zeltwegu isti vikend kada se vozila i Velika nagrada Austrije, već poslije prvoga kruga imao je tri sekunde prednosti i to u kategoriji u kojoj su automobili prilično izjednačeni. Poslije njegove pobjede u Snettertonu pričalo se da je ostao bez prednjih kočnica, a Å¡to su navodno potvrdili i hladni diskovi na kraju utrke.

8. svibnja 1982. poginuo je na treningu u belgijskome Zolderu Ferrarijev vozač Gilles Villeneuve. Tog je dana u Zolderu bio i Ayrton koji je sljedećeg dana morao voziti u utrci europskoga prvenstva. Lauda i Villeneuve bili su njegovi idoli joÅ¡ u vremenu kada su automobilističke utrke za njega bile tek nedosanjani san. Tada se prvi put suočio i s crnom stranom utrka, vjerujući da se to njemu nikada ne može dogoditi. Tih su dana u Zolderu potražili Ron Dennis i Alex Hawkridge, ondaÅ¡nji Tolemanov direktor kako bi pripremili teren za potpisivanje ugovora. Senna je tada upoznao i ondaÅ¡njeg najboljeg brazilskog vozača Piqueta kome se obratio za eventualni savjet o tome kako da se postavi prema menadžerima Formule 1. Piquet je tada bio prilično potresen Villeneuveovom pogibijom kojemu je bio veliki prijatelj. Osim toga, sigurno je znao da je Senni ranije pomagao Chico Serra, Piquetov najveći neprijatelj u britanskoj Formuli 3. Tada su Serrine izjave, najvećim dijelom dirigirane od njegove majke, Piquetu priskrbili pregrÅ¡t problema u brazilskim medijima. Možda je Piquet tada bio i preumoran, no pozornost koju je pružio Senni bila je doista ograničena i graničila je s indiferentnoÅ¡ću i nonÅ¡alancijom. Senna mu to nikada nije oprostio, a njihovi su se međusobni odnosi zaoÅ¡trili kasnije i u Formuli 1.

10. srpnja 1982. u Castle Combeu Ayrton je osvojio naslov prvaka u britanskome prvenstvu Formule Ford 2000, u utrci u kojoj je zbog niza sramotnih i nekorektnih postupaka prema Calvinu Fishu na kraju novčano kažnjen. 22. kolovoza na danskoj pisti Jyllandsring osvojio je i naslov europskoga prvaka. Tada mu je Eddie Jordan, vlasnik momčadi u britanskome prvenstvu Formule 3, ponudio testove na svome automobilu koji je u prvenstvu vozio James Weaver i Ayrton je odmah popravio rekord staze u Silverstoneu. Tada ga je pozvao i Novozelanđanin Dick Bennett vlasnik visokoprofesionalne momčadi West Surrey Racing s kojom je ranije naslov prvaka osvojio Stefan Johansson. Senna je nastupio u neprvenstvenoj utrci u Thruxtonu kojom se zatvarala sezona britanskih utrka Formule 3. Vozio je na automobilu njemu «omraženog» Argentinca Enriquea Mansille. Senna je iznenadio svih, osim samoga sebe. Bio je najbrži na treningu, prvi u utrci, odvozio je najbrži krug i postavio novi rekord staze. Nikada ranije nije se neÅ¡to slično dogodilo u britanskoj Formuli 3. Bennett mu je odmah ponudio potpis ugovora za 1983., a isto je učinio i Willy Maurer za nastup u Formuli 2. Ayrton se sustegnuo od konačnog odgovora i odlučio pričekati. Premda je britanska zima bila u punome tijeku Senna je odolio zovu toploga Brazila i odlučio je najprije srediti svoje poslove. Najprije se sastao s Ronom Dennisom u kući kojoj je živio u Readingu. Bila je to dvokatnica napravljena od crvene opeke, poput mnogih kuća u selima sjeverno od Londona. Ayrton i Ron susreli su se prvi put poslije Zoldera. Dennis mu je ponudio novce potrebne za sezonu u Formuli 3, dok je Senna za uzvrat trebao potpisati trogodiÅ¡nji ugovor s opcijom u korist McLarena. Za 1983. Dennis je već raspolagao potvrđenim vozačima: Nikijem Laudom i Johnom Watsonom. Ayrtonu je najavio i mogućnost nastupa u Fomruli 1 u sljedećim trima godinama, ali samo ukoliko to McLaren bude želio. Dennisova ponuda iznosila je 250.000 USD koji su odgovarali sezoni u Formuli 3.

Ayrton je bio spreman čekati 1983., pa čak i 1984., ali je u slučaju potpisivanja ugovora želio znati točan nadnevak svog debija u Formuli 1. U tim se pregovorima pokazao mnogo lukavijim od Dennisa jer je znao da iza sebe ima obitelj koja je tada bila spremna izdvojiti potrebne novce za nastavak njegove karijere. Ono Å¡to je Dennis tražio bilo je mnogo viÅ¡e, a Å¡to mu Senna nije htio dati. Od tog njihovog susreta Senna je zadržao psiholoÅ¡ku premoć u njihovim međusobnim budućim pregovorima, a Å¡to je do izražaja doÅ¡lo prilikom produljenja ugovora u Formuli 1. Očiti primjer bio je ugovor koji je potpisao s Dennisom od utrke do utrke u vrijednosti od milijun dolara po utrci. Dennis se nikada nije uspio nametnuti Senni premda je u drugim situacijama bio izuzetno dobar pregovarač, o čemu svjedoči i preuzimanje dionica od njegovih bivÅ¡ih dioničara u McLarenu poput Johna Barnarda, Teddyja Mayera i Creightona Browna, koje je kasnije prodao Mansouru Ojjehu. Dennis je bio uspjeÅ¡an i u pregovorima s Mercedesom koji je preuzeo 40% McLarena.

Kada se vratio u Brazil uočio je da su nacionalni mediji počeli sve viÅ¡e pozornosti posvećivati njegovim uspjesima u Europi, a Å¡to je bilo ponajviÅ¡e zaslugom Armanda Teixeire. Kao Å¡to je rečeno, za nastup s momčadi West Surrey bilo je potrebno 250.000 dolara. Premda se brazilsko gospodarstvo prilično dobro razvijalo, velika inflacija neprestano je osiromaÅ¡ivala vrijednost cruzadosa. Od banke Banerj i proizvođača jeans odjeće Pool Senna je dobio 40% potrebnog novca, a ostatak je podmirio otac Milton. 1986. Senna je vratio ocu uložene novce, plaćajući mu i kamatu, jer je tada s Lotusom počeo zarađivati popriličan novac. No početkom 1983. iskrsnuo je joÅ¡ jedan problem. Tada je Senna morao platiti prvu ugovorenu ratu u vrijednosti od 73.000 dolara. U Brazilu su u to vrijeme bili na snazi restriktivni monetarni propisi, Å¡to je značilo da bi vrijednost svote bila smanjena za petinu ukoliko bi se prenosila legalnim bankarskim kanalima. Stoga je bilo potrebno pronaći osobu koja će u kovčegu iznijeti iz Brazila gotovinski novac. To je učinio Ayrtonov prijatelj José de Azevedo koji je na uzletiÅ¡te u Heathrowu stigao s dolarima sakrivenim posvuda. Zrakoplov je kasnio pet sati, a nestrpljivi Senna čekao je s najcrnjim mislima da se dogodilo najgore i da novac neće stići nikada.

1983. nastao je vozač Ayrton Senna. Do tada je uvijek koristio očevo prezime Da Silva s kojim je postao legenda u kartingu i dominirao u Formuli Ford. Nekoliko dana prije početka prvenstva Ayrton je s ponosom pokazao svoj bijeli Ralt Rt3 Chicu Serri i na karoseriji je uz brazilsku zastavu stajalo istaknuto ime Ayrton da Silva. «Promijeni to ime – predložio mu je nimalo oduÅ¡evljeni Serra – neće funkcionirati. Ne mogu zamisliti svjetskoga prvaka koji će se zvati Da Silva. Upotrijebi Sennu, prezime tvoje majke koje nije toliko često, a osim toga prilično je zvučno i lako za pamćenje». Ayrton je na Serrin prijedlog prilično sumnjičavo gledao jer je gajio veliko poÅ¡tovanje prema svome ocu, ali je poslije neprespavane noći shvatio da je Serra u pravu. Uskoro je promijenio ime na automobilu, ali su ga u Engleskoj i dalje nazivali obima prezimenima. Senna je tako u neku ruku oponaÅ¡ao Piqueta koji se na početku svoje karijere odlučio na majčino prezime Piquet koje ga je pratilo i kasnije, umjesto očevog Souto Maior.

Kao i u Formuli Ford sezonu je zaključio na trijumfalan način. U britanskome prvenstvu nastupio je u dvadeset utrka, pobijedio u dvanaest, petnaest puta bio je najbolji na treningu, a odvozio je trinaest najbržih krugova u utrci te osvojio joÅ¡ jedan naslov. Tijekom sezone na povrÅ¡inu su isplivale i sve slabosti Senninog karaktera i njegovog poimanja utrka u kojemu postoji samo jedan rezultat – pobjeda. U kartingu i Formuli Ford takav je pristup dobro funkcionirao, ali se u novoj kategoriji igra pokazala mnogo težom. Senna je morao prihvatiti i ostale rezultate, a ne samo pobjedu jer u jednom izuzetno kvalitetnom prvenstvu (po mnogima kvalitetnije i od europskoga) veliko značenje imaju i drugi rezultati. Ayrton je to shvatio tek na kraju sezone, ma do tada je bilo mnogih trenutaka napetosti između njega i Dicka Bennetta, posebice zbog činjenice da je Senna mogao prvenstvo osvojiti već u srpnju, umjesto na posljednjoj utrci održanoj u listopadu u Thruxtonu. Jedini ozbiljan konkurent bio je Martin Brundle, koji je bio sporiji, ali je bio prilično konstantan u svojim rezultatima.

U prvoj utrci održanoj 6. ožujka u Silverstoneu prvo mjesto na startnoj reÅ¡etki prepustio je Lesliu (Magnum), ali je u utrci vodio od početka do kraja, ostavivÅ¡i Jordanovog vozača Brundlea za sedam sekunda. Engleski su časopisi njegov uspjeh objavili pod imenom «Da Silverstone», Å¡to ga je poprilično ozlojedilo jer je on od sada za svih želio biti Senna. Sve do 30. svibnja postigao je devet uzastopnih pobjeda, oborivÅ¡i Piquetov (1978.) i Fittipaldijev (1969.) rekord od sedam uzastopnih pobjeda. Kada se zbroje svi krugovi u tim utrkama dobiva se brojka od ukupno 187 krugova, od toga 185 provedenih na čelu utrke Å¡to se do tada nije dogodilo ni u jednoj automobilističkoj kategoriji. 12. lipnja održana je u Silverstoneu utrka europskoga prvenstva u kojoj su britanski vozači dobili prigodu da se ogledaju sa svojim kontinentalnim kolegama. Pravila britanskoga prvenstva nametala su Avonove gume s kojima su bili mnogo sporiji od europskih kolega koji su raspolagali Yokohaminima. U slučaju da su britanski vozači odabrali Yokohamine gume mogli su se boriti za pobjedu, ali ne i za bodove u britanskome prvenstvu. Senna i Brundle odlučili su se za gume Yokohama. Brundle je pobijedio u utrci, dok je Senna koji se nije mogao priviknuti na nove gume, svoju utrku zavrÅ¡io izlijetanjem u osmome krugu poslije borbe s Johnnyjem Dumfriesom. Nastavak prvenstva poprimio je od tada neželjeni tok. Na sljedećoj utrci u Cadwell Parku Senna je bio najbolji na treningu, ali je uniÅ¡tio svoj automobil i nije nastupio u utrci. Kako je Senna do tada doživio samo jednu nesreću Bennett je odlučio da ne osigura svoj automobil, uvjeren da raspolaže nepogreÅ¡ivim vozačem. Poslije utrke u Cadwell Parku trebalo je kupiti novi automobil, ali su Sennini novci postali nedostatni. Mržnja prema Brundleu koji je u tim trenucima uspio u potpunosti poniÅ¡titi njegovu prednost dostigla je vrhunac. U Snettertonu je doÅ¡lo do međusobnog sudara nakon Å¡to ga je Ayrton pokuÅ¡ao prijeći na nemogućemu mjestu. Brundle je pobijedio u utrci, ali je Senna uložio priziv na sportskome sudu koji mu logikom stvari nije dao za pravo.

[trendel]

III deo:


Senna se vratio pobjedi u Silverstoneu, popratnoj utrci uz Veliku nagradu Velike Britanije, a Å¡to nije promaklo brojnim menadžerima. Tog je dana i Ferrarijev sportski direktor Marco Piccinini koji nikada ranije nije iskazivao zanimanje za niže kategorije, pratio utrku Formule 3 jer su vijesti o Senni, premda sa zakaÅ¡njenjem, ipak stigle i do Maranella. Nadmetanje u pobjedama praćeno međusobnim sudarima i dalje se nastavilo. U Oulton Parku je Sennin automobil zavrÅ¡io iznad Brundleovog. Odluka o prvaku donesena je u posljednjoj utrci, održanoj 27. listopada u Thruxtonu. Ayrton je bio siguran da će sljedeće sezone voziti u Formuli 1, ali nije htio ispustiti iz ruku naslov u Formuli 3. Senna je bio u boljoj poziciji od Brundlea koji je imao viÅ¡e bodova. No kako se nisu računali svi bodovi Brundle je morao pobijediti u utrci. Rivalitet između vozača prenio se i na momčadi. Senna i Dick Bennet bili su uvjereni da je Toyotin motor koji je pripremala talijanska tvrtka Novamotor za Brundlea jači od njihovog. Eddie Jordan, Brundleov poslodavac, otkrio je da je Ron Tauranac, vlasnik tvrtke Ralt, za posljednje utrke sezone Senni stavio na raspolaganje novi model koji je trebao debitirati 1984. Utrka koju je Ayrton započeo s prvoga mjesta počela je u prilično napetom ozračju. Senna je pobijedio u utrci i osim uobičajene brzine, iskazao je značajke velikog stratega. Dan uoči utrke odlučio je djelomično zatvoriti samoljepivom trakom usisni kolektor hladnjaka za ulje kako bi od samoga početka imao optimalnu temperaturu i maksimalnu snagu, umjesto da pričeka 5-6 krugova. U svome je naumu u potpunosti uspio i već poslije drugoga kruga imao je prednost od tri sekunde. No uskoro je morao odstraniti traku jer se motor počeo pregrijavati. Zbog toga je morao otpustiti zaÅ¡titne pojaseve kako bi istegnuo ruku iz Å¡koljke. Tijekom testova Ayrton je to nekoliko puta uspjeÅ¡no obavio, no u utrci je to pokuÅ¡ao nekoliko puta i poslije velikog straha odustao. Motor je ipak izdržao do kraja utrke i Senna je osvojio prvenstvo.

Mjesec dana kasnije pobijedio je u utrci ulicama portugalske kolonije Macau. Bilo je to prvi put da su u ovoj utrci vozili jednosjedi Formule 3. Ranijih godina nastupali su jednosjedi različitih kategorija, poput Formule 5000, Formule 2, Formule A, a vozili su zajedno s automobilima kategorije Sport i GT. Nakon Å¡to je zavrÅ¡ila ova «anarhija» Macau je pronaÅ¡ao svoj identitet i postao izuzetno cijenjenom utrkom u kojoj su vozili jednosjedi Formule Pacific koja je bila neÅ¡to između Formule 2 i Formule Atlantic. To je trajalo sve do 1983. kada je vlasnik utrke Teddy Yip odlučio da će u utrci moći sudjelovati samo jednosjedi Formule 3. Senna je prvi put vozio automobil obojen Marlborovim bojama pripreman od Dicka Bennetta, ali prijavljen s momčadi Theodore Racing. Startnu reÅ¡etku činila su 22 vozača, a svakako najpoznatiji između njih bio je Kolumbijac Guerrero koji je za Ensign vozio u Formuli 1 i Australac Schuppan koji je u Formuli 1 vozio sredinom sedamdesetih. Ostali vozači potjecali su uglavnom iz Formule 3, a najpoznatiji su bili Piero Martini, Gerhard Berger i Tommy Byrne. Kako je Formula 3 prvi put vozila na ovoj stazi, nitko nije unaprijed znao kako pripremiti automobile. Staza je imala ravninu dugu tri kilometra koja se prostirala uzduž morske obale te uzak i opasan dio koji je krivudao zavojima iznad grada. Senna je odlučio smanjiti teret aerodinamike kako bi bio Å¡to brži na ravnome dijelu, a Å¡to je značilo da će na mjeÅ¡ovitom dijelu morati uložiti sav svoj talent i znanje kako ne bi izletio sa staze. Sennin Ralt najbrži je prilikom kočenja prije ulaska u zavoj kod hotela Lisbona. Međutim, u uskim zavoju koji vodi prema usponu San Francesco i u brzom «S» zavoju Solitudine činilo se da će mu pobjeći stražnji dio. Senna je uspio održati svoj automobil na stazi svih petnaest krugova obiju baterija. Osim Å¡to je bio najbolji na treningu, pobijedio je i u utrci zbrajanjem vremena ispred Guerrera i Bergera. «Ne postoji zavoj u kojemu je nemoguće pretjecati. Potrebno je samo odabrati pravi trenutak», izjavio je poslije utrke. Bila je to doista izuzetna pobjeda jer je preskočio sličnu utrku u Montecarlu koja se nije bodovala za britansko prvenstvo i nije bila predviđena momčadskim proračunom. Na uzletiÅ¡tu u Hong Kongu ugledala ga je Teresa, majka europskoga prvaka Pierluigija Martinija i uzviknula: «Ovo je Senna koji je pobijedio u utrci samo zato Å¡to vozi za momčad Teddyja Yipa i imao je tko zna kakve gume i tko zna kakav motor». Ayrton koji je dobro govorio talijanski odgovorio joj je sa smijeÅ¡kom: «Gospođo, pazite Å¡to govorite jer ja dobro razumijem talijanski». Od toga je dana Senna stvorio i novo prijateljstvo s Martinijem.

To je bila ujedno i godina njegovog prvog susreta s Formulom 1. Isprobao je četiri bolida: Williams-Ford, McLaren-Ford, Toleman-Hart i Brabham-BMW. Na kraju se odlučio za Toleman, najmanje atraktivno rjeÅ¡enje. Tijekom brojnih testova s različitim momčadima shvatio je da je ozračje u Formuli 1 izuzetno komplicirano i drukčije od bilo čega Å¡to je do tada upoznao. U utorak 19. srpnja u Doningtonu je prvi put sjeo u Å¡koljku Formule 1. Bio je to Williams FW 08C-Ford iz prethodne godine s kojim je Keke Rosberg pobijedio u svjetskome prvenstvu. Test je obavljen iz puke znatiželje Franka Williamsa koji je želio upoznati vozača koji je tri godine dominirao u nižim kategorijama. Niti jednoga trenutka Williams nije pomiÅ¡ljao da blokira Sennu ugovorima ili opcijama. Za 1984. njegovi su vozači bili Rosberg i Laffite i njihove je ugovore morao poÅ¡tovati, a za godine koje su slijedile odluke o vozačima donosio je zajedno s Hondom koja nije iskazivala zanimanje za Sennu. Frank Williams se ponio kao pravi gospodin. Nakon Å¡to je Senna zatražio testiranje automobila Williams je udovoljio njegovoj želji, a da za uzvrat nije zatražio niÅ¡ta. Senna je odvozio ukupno 83 kruga i već od samoga početka pokazao je veliku sigurnost. Nikada nije preÅ¡ao granicu, a kada se zaustavio u boksu dao je Franku vrlo precizne smjernice. Tada joÅ¡ nije postojala telemetrija, ali je Ayrton bez obzira Å¡to je postizao vremena blizu rekorda uspio pratiti instrumente i na zrcalu kontrolirati stanje stražnjih guma. Senna je ubrzo postavio rekord koji je poboljÅ¡ao Warwick u Tolemanu. Jedini problem na koji je Senna naiÅ¡ao bila je tjelesna nepripremljenost. Kasnije je Senna mnogo poradio i na tome sve dok nije postigao savrÅ¡enu atletsku pripremljenost.

27. listopada kao nagradu za pobjedu u britanskome prvenstvu Formule 3 Senna je isprobao u Silverstoneu McLaren MP4/C-Ford. Osim njega, Dennis je pozvao joÅ¡ Brundlea i Bellofa koji je nastupao u Formuli 2. Testovi s McLarenom proÅ¡li su u drukčijem ozračju od onih s Williamsom. Dennis nije zaboravio sastanak sa Sennom održan godinu dana ranije. Nakon samo jednoga kruga pozvao ga je u boks i održao mu lekciju da prebrzo vozi ne vodeći računa o hladnoći i nedovoljno zagrijanim gumama. Držao se uputa i neprestano pojačavao svoj ritam, postavivÅ¡i vrijeme od 1'14''300 upravo u trenutku kada je motor počeo iskazivati probleme zbog jednoga ventila. Bio je bolji od ostale dvojice vozača koji su toga dana isprobali McLarenov automobil, a poslije obavljenih testova Dennis je izjavio: «Svi su vozači pokazali punu zrelost, s obzirom na godine i ograničeno iskustvo. Ostvarena vremena omogućila bi svima da startaju na Velikoj nagradi Velike Britanije. Vremena Senne da Silve posebno su me impresionirala s obzirom na vremenske uvjete, ali u odnosu prema Brundleu i Bellofu bio je u prednosti jer je već isprobao automobil Formule 1». Toga je dana u Silverstoneu tajno boravio i Brabhamov sportski direktor Herbie Blash koji je također pratio vremena vozača koji su pristupili testovima. I dok je Dennis službeno objavio Sennino vrijeme od 1'14''3, Blash je izmjerio 1'13''8, Å¡to je odgovaralo vremenu koje je Lauda ostvario s istim automobilom. Vrijeme je izmjerio u Å¡ikani pred startom prije negoli je Sennin motor počeo pokazivati znakove slabosti.

Sennu je već dvije godine pratio i Alex Hawkridge Tolemanov momčadski menadžer. Najpriej mu je ponudio ugovor o menadžmentu, a potom mogućnost da vozi u Formuli 2. Sada se pojavio s jamstvom da će u Formuli 1 voziti već 1984. Toleman-Hart nije bio odveć konkurentan automobil. Warwick i Giacomelli 1983. uglavnom su se vozili na mjestima iz donjeg dijela. Osim toga Hartov je motor bio izuzetno osjetljiv, ali je u posljednjim utrkama sezone iskazao i veliki napredak. Međutim ono Å¡to je Senni ulijevalo povjerenje bili je Tolemanova tehnička posada, a posebice imena Roryja Byrnea i Pata Simmondsa. S prvim danima studenog Senna se vratio u Silverstone na Tolemanu TG 183 opremljenom četverocilindričnim Hartovim motorom. Senna je tada prvi put osjetio motor opremljen turbo-punjačem. Odvozio je 72 kruga, zaustavivÅ¡i kronometar na 1'11''54. Od Velike nagrade Velike Britanije automobil je napravio vidan napredak stoga se dobra Sennina vremena nisu mogla uspoređivati s mnogo sporijim Warwickovim. Prigodom testova Senna je pokazao veliku profesionalnost. Premda Toleman nije bio njegov prvi izbor pristupio je testovima kao da se radi o najboljoj svjetskoj momčadi.

No joÅ¡ od prvih testova s Williamsov, Ayrtonov cilj bio je Brabham-BMW i sve je svoje napore usmjerio u tome pravcu. Brabham je tražio zamjenu za Patresea koji je u međuvremenu preÅ¡ao u Alfu. JoÅ¡ u lipnju se Ecclestone susreo sa Sennom savjetujući mu da ne potpisuje ugovor ni sa jednom momčadi jer je za njega rezervirano mjesto u Brabhamu. Međutim, ugovor o sponzorstvu potpisan s talijanskim Parmalatom predviđao je u momčadi talijanskoga vozača. Tijekom testova automobil su isprobali Ivan Capelli i Pierluigi Martini. U Paul Ricardu organiziran je test na kojem se odlučivao o novome Piquetovom kolegi. Nekoliko dana ranije Martini je bio u Parmi zajedno sa svojim ocem kako bi definirao detalje testa. U obližnjoj sobi sjedili su Ecclestone i Senna i čekali da ih primi Calisto Tanzi Parmalatov predsjednik kojega su trebali uvjeriti da napusti klauzulu koja je predviđala talijanskoga vozača i angažira Sennu. Testovi u Paul Ricardu ipak su obavljeni, a osim Senne i Martinija Brabhamov su automobil vozili Roberto Guerrero i Baldi koji je postavio najbolje vrijeme 1'07''80, nasuprot Senninom 1'07''90. Baldi je utvrdio da je Brabham Bt52 automobil izuzetno težak za vožnju i upitao je Piqueta ponaÅ¡a li se on uvijek tako. Baldi je bio iskusan vozač i vozio je ranije za Arrows i Alfu, stoga je Piquet napravio nekoliko krugova kako bi podesio automobil. Brabhamov dizajner Gordon Murray zatražio je tada od vozača da prihvate automobil onakvim kakav jest i da ne gube vrijeme u podeÅ¡avanju. Krajem dana Ecclestone je vlastitim zrakoplovom Lear-Jet otpratio Sennu do Londona odakle je poletio za Hong Kong i utrku u Macau. Testovi u Paul Ricardu nisu promijenili Ecclestonova glediÅ¡ta jer je on po svaku cijenu htio Sennu. Tanzi i Parmalat bili su nepopustljivi i ustrajavali su na Martiniju. Ecclestone je na kraju pristao na talijanskoga vozača, ali je zatražio da to bude Teo Fabi koji je odvozio izuzetnu sezonu u američkoj seriji CART, a za one utrke koje se poklapaju s onima američkoga prvenstva trebao ga je mijenjati mlađi brat Corrado. S vremenom je Senna dao svoje, ali pogreÅ¡no viđenje priče s Brabhamom. Bio je uvjeren da je njegov dolazak spriječio Piquet. Senna i već otprije u Brabhamu potvrđeni Piquet obavili su dugi razgovor u srpnju u Silverstoneu prigodom Velike nagrade Velike Britanije. Razgovarali su u Piquetovom BMW-u parkiranom iza paddocka. Bio je to ujedno i njihov jedini međusobni razgovor tijekom njihovih vozačkih karijera. Piquet je znao za Ecclestoneovu namjeru da angažira Sennu i potvrdio je Ayrtonu da će krajem godine Patrese napustiti momčad. Piquet ga je upozorio da obrati pozornost na dugoročni ugovor koji je Ecclestone uobičavao ponuditi mladim vozačima. Kada je Piquet 1981. pobijedio u svjetskome prvenstvu zarađivao je malo, a većina prihoda dolazila mu je iz utrka Procar serije. Unatoč tome, Piquet je savjetovao Senni da je za njegovu karijeru bolje potpisati za Brabham, jer da je i on sam postao poznat i popularan kada je Lauda otiÅ¡ao iz momčadi, a Å¡to bi se u skoroj budućnosti moglo dogoditi i Senni kada Piquet promijeni momčad. Ni u studenome kada su obavljeni testovi u Paul Ricardu Piquet nije promijenio svoje miÅ¡ljenje. Piquet je tada bio najbolji vozač u Formuli 1, ali je njegov Brabham bio automobil težak za vožnju. Osim toga raspolagao je četverocilindričnim BMW-ovim turbo-motorom koji je raspolagao velikom snagom, ali ju nije ravnomjerno prenosio i na kotače.

Svojim eventualnim prelaskom u Brabham najviÅ¡e je mogao izgubiti Piquet jer Brabham viÅ¡e nije bio onako dobar automobil kao godinu dana ranije kada je pobijedio u prvenstvu. Piquet se nije plaÅ¡io Senne kao vozača, ali je sumnjao u njegovu iskrenost prigodom komuniciranja s medijima. Unatoč dvjema osvojenim prvenstvima u Brazilu je Senna bio popularan isto toliko koliko i Piquet. Nélson je uvijek imao na umu probleme sa Chicom Serrom kada su obojica vozili u Formuli 3. Piquet je pobjeđivao u utrkama, ali su dnevnici iz São Paula donosili velike naslove poput: «Chico Serra treći u Silverstoneu», a potom mnogo manjim slovima u sažetku «Pobjeda Nélsona Piqueta». Sve je to rađeno u režiji Serrine majke koja je bila izuzetno vjeÅ¡ta u komuniciranju s medijima. Senna je razgovor s Piquetom obrazložio vlastitim riječima: «OtiÅ¡ao sam pitati Nélsona protivi li se Ecclestonovoj namjeri da me dovede u momčad. Obojica smo govorili istim jezikom i držao sam ispravnim da stvari međusobno raspravimo. Nélson je rekao da neće stvarati probleme, čak mi je dao i određene savjete o potpisivanju ugovora. No uvjeren sam da je njegova namjera bila da svim mogućim sredstvima spriječi moj dolazak u Brabham i u tome ga potpuno razumijem, jer bih možda i ja učinio isto na njegovom mjestu». U stvarnosti Ecclestone nije prihvaćao ničije sugestije, a najmanje one vlastitih vozača. Sposobnost da samoga sebe uvjeri u neÅ¡to Å¡to nije istina i pronalazeći neprijatelje svuda oko sebe bile su tipične značajke Senninog karaktera koji je sa sobom ponio i u Formulu 1.

[trendel]

Alan Prost o Senni:


„Iskreno, jako mi je teÅ¡ko govoriti o Ayrtonu, ali ne samo zato Å¡to viÅ¡e nije s nama. On je bio drugačiji, totalno drugačiji od svih vozača i ljudi koje sam ikada poznavao......."

„ Od samog početka, odlično se pokazivao, ali to nikada sa sigurnoÅ¡ću ne možete tvrditi za nekog vozača u loÅ¡ijem timu. Vozio je sjajnu trku u Monacu, međutim tada je staza u Monte Carlu bila mnogo kompliciranija – bilo je manje mogućnosti da netko s toliko loÅ¡im autom bude dobar po kiÅ¡i. Naravno svi smo ga zapazili, mada uvijek postoje sumnje u kvalitetu, dok momak ne dobije na upravljenje dovoljno brz automobil. S Ayrtonom je bilo jasno od samog početka, on je imao poseban talent."

„NeÅ¡to drugo ljudi trebaju zapamtiti, prije 15 godina, bilo je mnogo dobrih vozača u Formuli 1, nego Å¡to je to danas slučaj. Zasigurno, Ayrton je bio dobar od početka, međutim niÅ¡ta specijalno nije pokazao prije Monaca. Monaco je bio presudan: poslije toga svi su ga otkrili i pričali o njemu. Naravno da impresivno djeluje njegov rezultat ako uzmete u obzir ostale vozače koji su se tada natjecali......"

„Na neki način on je od samog početka bio težak čovjek. Zapravo, u jednu stvar vjerujem sada, za njega je bilo najvažnije da igra po svojim pravilima. Imao je tim, vjerovao u njega i to je bilo to. Kada pogledam malo unazad shvaćam da je on uvijek mislio da je u pravu i da govori istinu – tako se ponaÅ¡ao i na stazi."

1988. postaju momčadski kolege

„Godinu dana prije toga Lotus je koristio Hondine motore, i Ayrton je uspostavio sjajno prijateljstvo s Hondinim inženjerima. Kada je doÅ¡ao u Mclaren, doÅ¡la je i Honda. Jedan od ljudi u timu ovako je opisao tadaÅ¡nji situaciju: „Prost je McLarenov vozač s Hondinim motorom, a Senna Hondin vozač s McLarenovom Å¡asijom."

„Moj najveći problem je Å¡to sam, u stvari, obožavao McLaren, i želio sam sve Å¡to mogu uraditi za tim. 1988. u izboru za mog timskog kolegu bili su Piquet i Senna. Kada sam s Ronom otiÅ¡ao u Japan upoznati Hondine inženjere, ja sam rekao Ronu da treba povesti Ayrtona, zato Å¡to je mnogo talentiraniji vozač, a za mene je ekipa bila na prvom mjestu. Kada bih sada svoju karijeru vratio na početak – sigurno je da bih uradio drugačije, viÅ¡e bih se koncentrirao na svoj posao. U stvari, ja sam mogao reći da Ayrton ne dođe u McLaren, međutim već sam donio odluku i nisam se pokajao zbog toga, ali kada pogledam samo svoj interes u svemu definitivno sam napravio sam greÅ¡ku."

„Na kraju 1988. bio sam veoma zadovoljan učinjenim. Bili smo prvi u prvenstvu i zaista mi nije smetalo Å¡to je Ayrton uzeo titulu. Ja sam tada već dvije imao u džepu i nije bilo problema."

„1989. počeo se brinuti zbog Honde. Moj najveći problem je bio taj prijateljski odnos koji nikada s njima nisam ostvario kao Å¡to je to učinio Ayrton. Od početka to je bilo neÅ¡to Å¡to je izmicalo mojoj kontroli. Ne bih se brinuo da su se oni usredotočili na vozače i tim – ta situacija bila je nepodnoÅ¡ljiva za mene jer smo Ayrton i ja imali totalno različite stilove voznje. Ron je uvijek govorio „najvažnija stvar je da se ne sudarite, mislite na tim"".

„Nikada nisam imao probleme ni s kim iz Mclarena, međutim '89. sve je bilo drukčije. Moj ugovor je isticao na kraju sezone, ali Ayrtonov nije. Ron je znao da će tim u budućnosti poslovati s Hondom i odlučio se za Sennu. On je pokuÅ¡avao ostaviti me u timu, međutim nije nas mogao zadržati obojicu i u srpnju sam mu rekao da napuÅ¡tam tim na kraju sezone. Po mom miÅ¡ljenju nije bio fer, te 1989. godine. Mi smo i dalje veliki prijatelji i uprkos svemu, ja i sada doživljavam McLaren kao svoj tim. Ron zna moje miÅ¡ljenje o tom periodu."

„Bio sam totalno razočaran. Poslije svega Å¡to sam uradio za tim, mislim da nije trebalo tako postupati sa mnom. Na kraju, Ron je pokuÅ¡avao gurnuti svoju kompaniju u prvi plan i ja to donekle razumijem."

„ Kao što uvijek govorim, Ayrton me nije želio samo pobijediti, on me želio uništiti – to je bila njegova motivacija od prvog dana. To sam shvatio prvog dana kada sam ga upoznao na Nurburgringu 1984. godine. On nije želio pobijediti Jonesa, Rosberga ili bilo koga drugog – samo je želio pobijediti mene iz nekog razloga".

„Reći ću vam i ovo o Ayrtonu. Poslije trke za VN Japana prije nego Å¡to smo krenuli na podij i pred novinare, rekao sam mu : Ovo je mozda posljednja konferencija na kojoj smo zajedno, i treba pokazati ljudima neÅ¡to lijepo – možda da se rukujemo ili neÅ¡to drugo". On mi nije odgovorio, nije niÅ¡ta rekao, čak ni da se ne slaže. IziÅ¡li smo pred novinare, nije me ni pogledao".

„U stvari, razmiÅ¡ljao sam čak da na posljednjoj trci u Australiji razmijenimo kacige, s posljednje naÅ¡e borbe – međutim u Japanu sam zaboravio na tako neÅ¡to"

„Tako smo otiÅ¡li u Adelaide, on je bio prvi, a ja drugi. Na putu do podijuma počeo je pomalo razgovarati s mnom i upitao me „Å*to ćeÅ¡ sada raditi?" Bio sam iznenađen. „JoÅ¡ uvijek ne znam" – odgovorio sam. Bit ćeÅ¡ debeo – nasmjeÅ¡io se. Tada me je na podiju zagrlio, pružio ruku i sve. ZaÅ¡to ? Zato Å¡to je to sada bila njegova ideja i to su bili njegovi uvjeti. Ok, u svakom slučaju, bilo je veoma lijepo. Ali takav je bio Ayrton. To je bila njegova ideja i kraj, ako nije, zaboravi."

Kasnije je i sam Senna priznao koliko ga je Prost motivirao. Nekoliko dana prije smrti na konferenciji za novinare iznenadio je sve spontanom reakcijom „Volio bih da se vrati moj prijatelj Alain – svima nam nedostaje..." Prost je bio dirnut.

„Istina, kada sam se povukao, često smo pričali telefonom. Zvao me je po nekoliko puta, najčeÅ¡će da pričamo o sigurnosti, želio je da i ja budem u tome i dogovorili smo se da o tome pričamo u Imoli. Tog vikenda non stop je govorio o sigurnosti – i bio je mekÅ¡i nego prije. Za mene, u 1994. godini on se totalno promijenio. Bio je smekÅ¡an, bez one ranije moći."

„Razgovarali smo u petak, a vidio sam ga i u subotu ujutro – poslije pogibije Rolanda. Bio sam u druÅ¡tvu mnogo ljudi iz Renaulta. Znate kako Ayrton radi – bio je u graži sa svojim mehaničarima ali tog jutra ja sam bio iznenađen, zato Å¡to je on doÅ¡ao među te ljude, Å¡to nikada normalno ne bi učinio, samo da dođe do mene. Razgovarali smo, zaista je pokuÅ¡ao biti prijateljski raspoložen i ljubazan. Onda sam ga na kratko opet vidio u garaži. Nisam želio uznemiravati ga, ali znao sam da mu je potrebna pomoć i da mu neko treba. To je bilo očigledno. Dogovorili smo da nastavimo razgovor idućeg vikenda."

Sahrana u Brazilu:

„Znao sam da želim otići, ali Ayrton i ja smo toliko dugo bili rivali, da jednostavno nisam znao kako će me prihvatiti Brazilci, plaÅ¡io sam se da ću ih dolaskom uznemiriti , ali i ako ne odem uznemirit ću ih"– jednostavno nisam znao Å¡to da radim. Dan poslije nesreće, bio sam u Parizu i moj jako dobar prijatelj Jean-Luc Lagadere me je pozvao. Njegova žena je Brazilka, i pitao sam ga za savjet. „Imam spremljene karte" – rekao sam, ali Å¡to misliÅ¡ trebam li ići? On mi je rekao da definitivno trebam otići, jer će Brazilci to cijeniti. Nije me natjerao – već sam želio ići – on me je samo uvjerio. Jedno znam - da nisam otiÅ¡ao, žalio bih do kraja svog života".

„Ayrton je nesumnjivo najbolji vozač protiv kojega sam se natjecao dugo, dugo godina. Ne isključujem mogućnost da smo mogli postati i prijatelji. Mnogo toga smo dijelili, nakon svega, jedna stvar se nikada nije promijenila – čak i kada smo bili u najgorem odnosu – poÅ¡tovali smo jedan drugog. Mislim da nijedan od nas nije mislio o drugima. Bilo je naravno i takvih dana kada smo se zabavljali sjajno, ne baÅ¡ često ali..."

„Kada pogledam unazad kažem sebi: „Bože, čemu sve to? ZaÅ¡to smo se stavili u tu poziciju? Ponekad je sve to kao ružan san. ZaÅ¡to smo morali tako živjeti? Često kažem ljudima „ Ok, ti si fan Ayrtona Senne? Ali molim te, nemoj me mrziti".

„Pritisak je bio zaista velik. Kada bih sve mogao ponovno uraditi, mislim da bih Ayrtonu rekao „SluÅ¡aj mi smo najbolji, možemo uniÅ¡titi sve druge". S mnogo inteligencije to bi bio lijep san. Ipak, čak i ovakva kakva je, to je sjajna priča zar ne? I ja također mislim u suÅ¡tini: to nam pomalo nedostaje danas."



Izvor BBFS1